Osim nevjerojatne materijalne štete i silnih ljudskih gubitaka koje je Ukrajini nanijela ruska invazija, žitelji razorenih ukrajinskih gradova bore se i s krizom mentalnog zdravlja bez presedana. Međunarodni odbor za spašavanje (IRC) procjenjuje da čak 15 milijuna ljudi u Ukrajini – a to je otprilike polovica stanovništva – treba psihološku pomoć. Ljudi se s time nose kako god znaju i umiju, piše The Times.
Umirovljenica Irina Volodkovič iz sela Kisilivka na jugu Ukrajine tako čeka da prođu napadi dronovima i onda, kad se sve smiri, izađe iz kuće i vrišti u noć.
‘Urlam tako glasno da me kompletno susjedstvo može čuti. “Vi ruski idioti! Kad će sve ovo završiti?” – tako vičem. Onda se vratim u kuću, pogledam se u ogledalo i kažem samoj sebi: “Preživjet ćeš ovo, bako! Ti to možeš!”’
Na pitanje pomaže li joj taj mali ritual, ona sliježe ramenima.
‘Ne znam. Od njih se sva tresem. I zato to radim.’
Selo Kisilivka bilo je 2022. godine neko kraće vrijeme pod ruskom okupacijom, no kasnije je oslobođeno. Ali, uništena je ili oštećena gotovo svaka zgrada u mjestu, uključujući školu, crkvu i trgovinu. Iako su stanovnici obavili neke popravke na svojim domovima, većina infrastrukture mjesta još je uvijek u ruševinama.
Olha je tijekom okupacije pobjegla u obližnji Mikolajiv, ali se vratila u Kisilivku nakon što su otjerane ruske snage.
‘Mi ovdje ne živimo, već samo postojimo. Pokušavam se nekako motivirati, no ponekad se slomim i samo plačem.’
‘Ovo sam dobila u osam ujutro!‘ Ukrajinska tenisačica pokazala fotografiju i sve ostavila bez teksta
Posljedice će se osjećati generacijama
Svjetska zdravstvena organizacija kaže kako 70 posto Ukrajinaca pati od tjeskobe, depresije ili velikog stresa. Također je upozorila kako će posljedice po psihičko zdravlje trajati generacijama. Dr. Hazim Mostafa, IRC-ov stručnjak za mentalno zdravlje i psihosocijalnu pomoć za Ukrajinu, kaže kako ljudima više ne treba kratkotrajna pomoć, već dugotrajna, specijalizirana asistencija.
‘Tijekom protekle godine svjedočili smo značajnoj promjeni: problemi s mentalnim zdravljem više nisu koncentrirani samo među raseljenim osobama, već su sada duboko ukorijenjeni u cijelom stanovništvu’, kaže.
Krizu dodatno pojačavaju problemi sa spavanjem. Ukrajinci u prosjeku od početka rata spavaju oko 40 minuta kraće zbog stresa uzrokovanog stalnim zračnim uzbunama, pokazalo je istraživanje Bohdana Božuka, specijalista za mentalno zdravlje.
Inače, selo Kisilivka udaljeno je 50 kilometara od mjesta gdje su se, s druge strane rijeke Dnjepar, ukopale ruske snage. Osim stalnih napada dronovima i mina razasutih uokolo, selo nema električne energije ni pitke vode. U mjestu sada živi samo 300 ljudi, u odnosu na 800 koliko ih je ondje živjelo prije rata.
O situaciji u Kisilivki govorila je i Inna Hončar, viša zdravstvena menadžerica IRC-a u južnoj Ukrajini.
‘Činjenica da su se aktivne borbe u Kisilivki odvijale prije oko četiri godine ne mijenja puno iz perspektive mentalnog zdravlja, jer da biste mogli procesuirati gubitak doma, ljudi, planova, karijere i svega ostalog, morate biti na sigurnom mjestu. A trenutačno su svi još uvijek u načinu preživljavanja’, kaže Hončar.
Za to vrijeme mobilni zdravstveni tim IRC-a održavao je grupne terapije za desetak mještana u mobilnom objektu, dok je psihijatar primao pacijente u drugoj zgradi. ‘Sve se u meni trese zbog dronova’, rekla je jedna žena. Druga je na pitanje kako se nosi sa stresom odgovorila: ‘Molim se.’
‘Živimo u nadi, što drugo možemo?‘
Za milijune Ukrajinaca pritisak na mentalno zdravlje dodatno su pogoršali zastali mirovni pregovori i neizvjesnost oko toga kako i kada će završiti rat, najveći u Europi od 1945. godine. Nada da će predsjednik Trump brzo okončati sukob zamijenjena je strahom od dugotrajnog rata. Marco Rubio, Trumpov državni tajnik, izjavio je u petak da su američki mirovni pregovori između Kijeva i Moskve suspendirani na neodređeno vrijeme zbog izostanka napretka.
Tetiana Ustinovič, stanovnica Kisilivke i državna socijalna inspektorica, rekla je: ‘Govorili su da će sve završiti 2025. i čekali smo kraj. Ali nije završilo. Živimo u nadi, što drugo možemo?’
Načelnik sela Ivan Volko zabrinuto gleda ruševine na mjestu gdje je nekad bio njegov ured. U selu živi oko 60 djece, no većina nije pohađala školu još od prije pandemije. ‘Očajnički trebamo obnovu škole. Ali lokalne vlasti nemaju toliko novca’, rekao je.
Rusija ostala bez ključnog sastojka, vojska u velikim problemima: ‘Ovo je nenadoknadiv gubitak!‘
Predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je u veljači da je ‘službeno’ poginulo 55.000 ukrajinskih vojnika, ali je priznao da sudbina velikog broja njih još nije poznata te da bi stvarni broj mrtvih mogao biti i triput veći.
U Odesi vojni psiholog Oleksandr Avanesov, koji radi sa suprugama i partnericama poginulih vojnika, rekao je da pokušava pomoći pacijenticama da ‘ponovno pronađu sebe’. ‘One razumiju da te osobe više nema, ali to ne prihvaćaju srcem. Nastavljaju živjeti kao prije, potpuno zaboravljaju na sebe i nakon nekog vremena žive s tom tugom kao da je ona temelj njihova života’, rekao je.
Mnoge žene, shrvane tugom, nose odjeću svojih poginulih muževa ili partnera. Avanesov smatra da to otežava psihološki oporavak. Ponekad ih uspije nagovoriti da tu odjeću pohrane na sigurno u zamjenu za neki drugi predmet, poput majice s ukrajinskim simbolom. ‘Ta zamjena nije glavna poanta. Ovo je program psihološke podrške čiji je cilj pomoći supruzi poginulog vojnika da ne odustane od vlastitog života’, rekao je dok je pokazivao ormar pun majica i čarapa poginulih vojnika.
Pravi razmjeri ukrajinske krize mentalnog zdravlja možda nikada neće biti potpuno poznati. Iako postoji određeni napredak, mnogi muškarci, uključujući vojnike, i dalje izbjegavaju tražiti psihološku ili psihijatrijsku pomoć. Prema procjenama američke Nacionalne medicinske knjižnice, svaki drugi ukrajinski vojnik pati od posttraumatskog stresnog poremećaja.
‘Nažalost, stigma među muškarcima još postoji, ali se smanjuje, posebno ondje gdje dugo radimo. Primjerice, supruga dođe k nama pa kaže mužu: “I ti imaš slične simptome, trebao bi doći”’, kaže psihijatar IRC-a Oleksij Pranov.
Neki mještani pokušavaju ostati pribrani govoreći da je drugima još gore - vojnicima u rovovima ili ljudima pod ruskom okupacijom. ‘Zvuči strašno, ali mi smo se na ovo već navikli’, rekao je jedan stanovnik.
Hončar je zaključila: ‘Drago mi je da se ljudi prilagođavaju, svi smo se morali prilagoditi, ali ovo nije zdravo mentalno stanje ni za koga od nas. Dronovi nisu normalni, sirene za zračnu opasnost nisu normalne. Ništa od ovoga nije normalno. Pravo suočavanje s tugom još nije ni počelo.’
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....