Sedam uhidbenih naloga dovelo je u pitanje 12.000 radnih mjesta u Tarantu, na jugu Italije, u najvećoj i najotrovnijoj čeličani u Italiji, kojoj je vlasnik Ilva, dioničko društvo u većinskom vlasništvu obitelji Riva.
Otac Emilio je pritvoren, a sin Fabio, koji je operativno štitio interese vlasnika u Tarantu, povukao se u ilegalu.
Istražitelji su naime snimili, kako je Fabio Riva podmitio, s bijednih 10.000 eura, tadašnjeg dekana Tehnološkog fakulteta u Tarantu Lorenza Libertija, koga je kao vještaka angažiralo Tužilaštvo. Liberti je za taj novac ublažio svoje vještvo o štetnim utjecajima Ilvine čeličane u Tarantu.
Neovisni nalazi tvrde da se u Tarantu od raka umire dvaput češće nego u ostatku oblasti i da je za to odgovorno zagađenje zraka iz čeličane. Kad je sud, prije četiri mjeseca, zaplijenio čeličanu i naredio gašenje visokih peći dok ih ne preurede, Ilva je tvrdila da bi gašenje zauvijek upropastilo peći, a istodobno su radnici počeli demonstrirati, reklamirajući svoje pravo na rad.
Bezobzirni kapitalizam su u Italiji demonstrirali ne samo Grupa Riva, nego i drugi (poput njemačke grupe Thyssen-Krupp, čiji je direktor ukinuo zaštitne mjere u torinskoj ljevaonici, pa je izgorjelo ili na smrt opečeno sedam radnika).
U Tarantu su stavili sudbenu vlast pred bezobraznu dilemu: dopustiti da stotine umru od trovanja ili da tisuće gladuju. Ta se situacija vukla godinama, dok sud nije presjekao. Sada se pokazuje da je Grupa Riva kupovala pozitivne vještačke nalaze da bi zavarala pravdu i nastavila ubijati pučanstvo.