UHIĆEN MALČANSKI BRIJAČ! Reporteri Jutarnjeg pratili najveću potjeru u povijesti Balkana i ušli u kuću užasa

U nastavku donosimo ekskluzivnu reportažu iz Malče objavljenu u današnjem tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg.

Od kuće u Suvom Dolu uskom ulicom djevojčica ima oko 200 metara do puta koji će je pružnim prijelazom te preko brze ceste dovesti do naselja Brzi Brod gdje se oko kilometra dalje nalazi njezina Osnovna škola “Dr. Zoran Đinđić”. Taj dio je vrlo urban, nižu se obiteljske kuće, prodavaonice, hotel. Na pola dionice, koji nije pokriven nadzornim kamerama, pokraj nje je stao sivi Fiat Punto, a za volanom je bio Ninoslav Jovanović.

Rekao joj je da je on novi domar u školi te zbog nekih radova na cesti ne zna put, moleći da sjedne u automobil i pokaže mu. Ne sluteći ništa, djevojčica je to učinila. Točno tog trenutka, 20. prosinca u 7.28 sati počeo je horor za obitelj 12-godišnje Monike Karimanović, ali i drama iz koje područje Niša, ali i čitava Srbija nisu izašli ni danas, iako je djevojčica iz ralja nastranog pedofila pukom srećom spašena deset dana kasnije.

Reporteri Nedjeljnog Jutarnjeg proveli su dva dana u sedam niških sela u kojima su se zbili ključni trenuci u otmici Monike Karimanović, razgovarali smo s nekoliko desetaka ljudi i istodobno pratili lov na Ninoslava Jovanovića u kojem sudjeluje više od 700 naoružanih policajaca s potporom helikoptera, uz pomoć dronova i četverocikala, potražnih pasa i termovizijskih kamera, a pridružili su im se i lovci te obični građani.

Robert Fajt / CROPIX

kuća u kojoj je pronađena Monika Karimanović

Nešto slično događalo se u Hrvatskoj prije osam godina. U našoj najvećoj potražnoj akciji ikad, za 17-godišnjom Drnišankom Antonijom Bilić, koju je u lipnju 2011. godine oteo serijski silovatelj Dragan Paravinja, tragale su tisuće ljudi i za nju se molila cijela Hrvatska. No potraga je nakon 540 dana završila tragično, njezini su posmrtni ostaci pronađeni na smetlištu uz cestu i mala je utjeha što je ruka pravde dohvatila njezina ubojicu. Najveća potražna akcija dosad u Republici Srbiji za 12-godišnjom Nišankom, koju je oteo poremećeni silovatelj i pedofil Ninoslav Jovanović, završila je sretno za djevojčicu, a nakon potrage počela je potjera, najveća u povijesti Balkana.

Hoće li ruka koja je otmičara Antonije Bilić strpala iza rešetaka na 20 godina dohvatiti i otmičara Monike Karimanović? To je scenarij koji si Ninoslav Jovanović može samo priželjkivati. U protivnom, mogao bi mu presuditi gnjev njegovih sumještana. Oni to kažu javno, jasno, bez ikakva ustezanja i milosti. Potjera za Ninoslavom Jovanovićem pretvorila se u lov na Malčanskog berberina (brijača, op. a.), kako su ga u međuvremenu prozvali.

Čuli buku

Tko je Ninoslav Jovanović? Rođen je 1973. godine u Malči, u istočnom predgrađu Niša. Živio je s roditeljima i devet godina mlađim bratom. Šutljiv i asocijalan, ispodprosječno inteligentan i fizički sitnije građe, bio je meta vršnjačkog nasilja. Zvali su ga debilom i slinavcem jer je šmrklje brisao rukavom. U mladenačkoj dobi je krenuo s nepodopštinama, a majka ga je kažnjavala batinama i šišanjem. Imao je 17 godina kad se okomio na svoju prvu žrtvu, tri godine stariju djevojku iz sela. Danima ju je pratio i opsjedao te konačno napao ispred njezine kuće opalivši je letvom po glavi. Spasio ju je otac koju je čuo buku. Ninoslav je tad uspio pobjeći. Svaki sljedeći napad Jovanović je dugo planirao i pomno pripremao. Oteo je dvije djevojke 1996. godine, prvo 20-godišnjakinju, a nekoliko dana poslije i 14-godišnjakinju. Obje ih je držao zatočene u napuštenim kućama, obje ih je silovao, a prije toga ih ošišao škarama unakazivši ih. One su uspjele pobjeći, a on je uhićen nakon velike potrage. Dobio je deset godina zatvora. Na uvjetnoj slobodi našao se 2005. godine. Tad je oteo 12-godišnju djevojčicu i također je zatočio. Ošišao ju je i seksualno se nad njom iživljavao dva dana. Dok je za njim tragala policija, oteo je još jednu 12-godišnjakinju. Ošišao ju je u šumi u koju ju je odvukao, no slučajni prolaznici čuli su vriske i spasili dijete. Na sudu je o zločinima pričao vrlo smireno i detaljno.

Robert Fajt / CROPIX

Brzi Brod, dio Niša u kojem je škola blizu koje je djevojčica oteta

Sasvim slučajno smo u Nišu upoznali kemičara koji je radio na Zavodu za sudsku medicinu gdje su izuzimali tragove od tad silovane djevojčice. Kaže da su mu godinama kolege prepričavali kako je tadašnji slučaj silovanja bio najstrašniji slučaj na kojem su radili, gori od bilo kojeg ubojstva s kojim su se dotad, ali i poslije susreli. Za ta dva djela dobio je 15 godina, ali mu je Vrhovni sud kaznu smanjio za tri te se na slobodi našao u siječnju 2018. godine.

Zajedno s njim na ulice Malče, ali i okolnih sela uvukao se strah. Malčanski berberin promijenio je taktiku. Žene je počeo uznemiravati virtualno. Na Facebooku je skupio više od 2000 prijatelja, uglavnom djevojčica te je redovito komentirao na mrežnoj stranici za otkup kose, nezadovoljan što ženama kosa nije skraćivana više nego što je to bilo objavljeno na fotografijama. Počeo je tako i s uznemiravanjima te je sam nudio šišanja. Policiji ga je prijavila jedna frizerka koja je te objave povezala s njegovom mračnom prošlosti. Zbog toga je dobio pet mjeseci zatvora. Konačno, na slobodi se našao u ožujku prošle godine. Odmah nakon izlaska iz zatvora dao je izjavu novinarima Blica.

Zla prošlost

- Slobodno mogu reći da sam tako nešto napravio iz osvete. To nije bilo nasumično. Zašto sam to napravio, ja dobro znam, a sve što mogu reći je tko kako sije, tako će i žeti. Što sam učinio, učinio sam. Ja sam svoj dug državi otplatio, ali što se radi hajka da se sklonim s ulice, iz grada? Zbog toga ne mogu šutjeti - rekao je tad.

Nastojao je ostaviti dojam čovjeka iza kojega je zla prošlost. Počeo je preko javnih radova raditi u niškom komunalnom poduzeću Mediana. No mještani su jako dobro znali o kome se radi pa su bili na velikom oprezu, djecu su vodili u školu, a ključeve u ulaznim vratima kuća okretali dvaput. Društveno izoliran, Jovanović je vrijeme provodio sam, po okolnim šumama kopajući zemunice i provaljujući u napuštene kuće. Tako je bilo sve do 20. prosinca.

U našu rekonstrukciju krećemo s istog mjesta odakle je kobnoga petka curica krenula u školu i pričamo s istim čovjekom koji ju je ispratio iz njihova skromnog doma u naselju Suvi Do, njezinim djedom Miodragom Sulejmanovićem. Baka Zorica zasuzila je slušajući djedovu prvu rečenicu. S njima je još i njihova kći Marina. Druga kći Aleksandra, Monikina majka, s djetetom je u bolnici 24 sata, a tata Robert svaki slobodni trenutak.

- Ona je naša jedinka, čuvali smo je kao oko u glavi. Jako je mirno i dobro dijete. Hoda brzo i pravo, ne obazire se ona puno po cesti. Često smo se znali i mimoići na cesti jer ona ne bi obraćala pažnju. Nju namamiti u neko nepoznato vozilo, ma to je bilo nemoguće - priča nam djed Miodrag.

Ipak, lukavi Jovanović očito je pronašao način. Pokazat će se da je logistički ovo pripremao mjesecima, no sasvim je izvjesno da je žrtvu izabrao prije nekoliko tjedana prateći svaki njezin korak. Djed to nije znao, ali su nam mještani potvrdili da je u to vrijeme boravio u napuštenoj kući na kraju sela. Osim toga, njegovi šefovi iz komunalnog poduzeća su ga rasporedili na poslove orezivanja granja upravo u Suvi Do.

Robert Fajt / CROPIX

kuća u kojoj je pronađena Monika Karimanović

Djevojčica je u Jovanovićev automobil ušla zbog svoje djetinjaste dobrote, ne sluteći kakav se odvratan plan skovao u bolesnoj glavi lažnog domara, koji je u tim trenucima postao njezin otmičar. Umjesto prema središtu mjesta, na kružnom toku u Brzom Brodu, Jovanović je skrenuo prema svojoj Malči, udaljenoj desetak kilometara. Paralelno s autocestom Niš - Sofija kretao se prema malčanskom čvoru u gradnji te skrenuo prema mjestu.

Kod prvih kuća je skretanje za mjesno groblje koje se nalazi na brdu i okruženo je šumom. Tu je ostavio vozilo, a potom se s djetetom spustio pješice niže prema petlji, iza koje je šumovit teren s dosta niskog raslinja, u unaprijed pripremljenu zemunicu.

Djedu Miodragu u to vrijeme je bilo čudno kako se Monika ne vraća iz škole. Mislio je da ima produženu nastavu ili da je otišla kod neke prijateljice, ali je za svaki slučaj krenuo to provjeriti do škole. Tamo je doznao da dijete toga dana u školu nije niti došlo.

Javio je to kćeri i zetu, a majka je u popodnevnim satima pozvala policiju. Krenula je potraga za curicom. Iz obitelji Jovanović su shvatili da nema ni Ninoslava, ali ni njihova sivog Punta koji je on povremeno koristio pa su to prijavili policiji. Četiri dana nakon nestanka vozilo je iz helikoptera uočeno pokraj groblja, a pretragom terena 500 metara niže u zemunici su pronađeni Monikin školski ruksak, vreća za spavanje i slatkiši. Između lokacije gdje je skrovište i groblja prolazi jedina cesta koja Malču povezuje s Nišom.

Robert Fajt / CROPIX

željeznička pruga između Niša i Zaječara

Od 20. prosinca do danas tuda ne može proći nijedno vozilo a da ga ne prekontrolira policija. Na manje od kilometra je samo mjesto koje se uglavnom proteže uz prometnicu koja vodi dalje prema 40 kilometra udaljenom Knjaževcu. To je krug u kojem se Jovanović, vjeruju istražitelji, krije i danas. Mještani su ustrašeni i nervozni. Misle da ga je policija morala locirati. Ne mogu vjerovati da ih toliko zavlači.

- Imam žensko dijete Monikinih godina koje shvaća što se događa. Noću provjerava triput jesu li vrata zaključana, a poslije ponoći dolazi k nama i spava sa mnom i suprugom u krevetu jer se boji sama. To je histerija koju nam je priuštio ovaj debil, ne znam kako ga nazvati drukčije jer ga poznajem cijeli život. Ove priče da ga je majka strašno zlostavljala, prisiljavala da gleda njezine odnose s ljubavnicima, pa ga vezala u nekom podrumu i šišala su prenapuhane, iako nitko u toj kući nije previše normalan. Zamislite, dok traje potraga za djetetom, njegov brat pije s lokalnim pijancima, otvara gepek na autu i pušta muziku. Meni to nije normalno. Ninoslav je uz sve to i poremećen - priča nam čovjek koji je odrastao s Malčanskim berberinom i koji ne može shvatiti medijske napise da se radi o vrlo inteligentnoj osobi jer ga u selu svi smatraju glupim.

Osim ceste, od Malče prema Knjaževcu vodi i dionica željezničke pruge Niš - Zaječar koja je na ovom dijelu u rekonstrukciji. Iz tog razloga otmičar se s djetetom uputio tim pravcem. Viđeni su u selu Miljkovac na području općine Švrljig, na pola puta, a u selu Orešac, deset kilometara prije Knjaževca, policija je otkrila nove konkretne tragove. U štali iza napuštene kuće bila je kosa i policija je odmah posumnjala da je Monikina. U to su bili gotovo sigurni kada su utvrdili da je vlasnik napuštenog objekta Goran Bogdanović, otac Ninoslavove šogorice, supruge njegova brata. Čovjek je potvrdio da mu je jednom Ninoslav sa zetom tamo pomagao oko drva.

- Da sam ga tamo zatekao, ne bi izašao iz nje, pa nek’ mi sude - komentirao je Bogdanović.

Jovanović je dijete ošišao 25. prosinca, na svoj rođendan.

Napuštene kuće

U Orešcu potraga više nije intenzivna, iako je na ulazu u selo policijski punkt. Pustim i neodržavanim putovima policija patrolira nekoliko puta dnevno. Život u selu je teško usporediv s bilo čim viđenim na našim brojnim terenima. Nanizane kuće građene od drvenih planjaka i blata, do njih katnice građene 80-ih godina, a sva dvorišta zarasla i bez ijednog čovjeka. Kao da je prije tridesetak godina vrijeme tamo samo stalo. Lutalica bi u bilo kojoj od ovih kuća mogao živjeti mjesecima, a da to nitko ne primijeti. U susjednom selu Podvis provaljeno je u jednu kuću, što je otkriveno šestoga dana potrage. Policija se približavala Glovcu nadomak Knjaževca i sve bliže bugarskoj granici, a onda je uslijedio šokantan obrat.

Djevojčica i njezin otmičar viđeni su u Pasjači, 30 kilometara natrag prema Malči, posve slučajno. Srećom, bio je to trenutak kada je djevojčica spašena. Pasjača je potplaninsko mjesto odakle je Ninoslavova majka. Njezina rodna kuća je urušena, a u gotovo 90 posto drugih čitavih ne živi nitko. Jedna takva je i ona Emila Živića, koju je sa sinom obilazio 29. prosinca. Išao je zatvoriti podrumska vrata, što je očito prestrašilo otmičara koji se sa žrtvom skrivao na prvom katu. Ninoslav je očito pomislio da se radi o policiji, rekao je maloj “neće me uhvatiti živa”, iskočio kroz prozor, preskočio ogradu na stepeništu i pokraj šokiranog Emila zamakao prema crkvi Svetog Dimitrija. Emilov je sin u sobi pronašao Moniku i pozvao policiju. Igrom slučaja u blizini se našao policijski inspektor Zlatko Novović koji je od majke Aleksandre primio prijavu o nestanku. Pitao ju je: Jesi li ti Monika?

- Jesam, molim vas, nemojte me tući - odgovorilo je prestrašeno i šokirano dijete.

Prvi put otkako se to dogodilo, imanje je došao obići Dragan Todorović, Emilov šogor, jer se radi o rodnoj kući njegove supruge i Emilove supruge, koje su sestre. Pokazuje nam sobicu u kojoj je boravio otmičar sa svojom žrtvom.

- Ušli su kroz ovaj razbijeni prozor. Privukao je grijalicu prema krevetu, zamračio stakla koja gledaju na ulicu, ali i izvadio sijalicu iz lustera da netko slučajno ne upali svjetlo. Na stolu su razbacani lijekovi, bomboni i keksi. Sve je to bilo tu netaknuto tri godine otkako je umrla punica. Vidio sam da je potrošeno oko 28 kilovata struje - priča nam Dragan Todorović.

U središtu sela okupilo se nešto stanovnika, izašle su tri žene iza svojih kapija čim smo se tamo pojavili, pa pitaju imamo li kakvih novosti, iako smo mi to došli pitati njih. Već su treći dan u novoj godini, a tek sad si međusobno čestitaju, što znači da ne izlaze na cestu kad ne moraju.

Robert Fajt / CROPIX

kuća u kojoj je pronađena kosa Monike Karimanović

- Strah nas je. Ima se za ići od autobusa do kuće, nikad ne znaš odakle bi mogao izaći. Lako za nas, ali imam 13-godišnju unuku, za nju se bojim. Ljetos je tu dolazio, ja ga nisam vidjela, ali sam čula. To mi je bilo dovoljno - kaže nam jedna od žena. Nije nam se stigla predstaviti jer ju je s kapije u dvorište pozvao suprug, grdeći je pritom što razgovara s ljudima za koje ne zna tko su i što su. S nama su ostale Rumenka Milijić i Ljiljana Jovanović. Rumenka kaže da jako dobro zna Ninoslava.

- Vas sam vidjela sad jednom, a njega sto puta. Njegova majka Slavica od mene je mlađa godinu, a mlađi mi je sin njegovo godište. Ovdje je babi često dolazio. Bio je miran, tek poslije, kad je odrastao, počeo je raditi ružne stvari. Ljetos ga je vidjela moja stara majka na groblju. Pitao ju je ima li kruha. Ona mu je odgovorila: ‘Sine, i ja gledam u tuđe ruke za kruh’. On je rekao da je u grobnici ostavio kruh pa sad došao po njega, ali da su mu ga psi ukrali - govori Rumenka moleći Boga da ga što prije uhvate kako ne bi napravio još što.

Susjeda Ljiljana se čudi kako ga ne mogu pronaći toliko dugo, a odgovara joj susjed Veljo koji nam se pridružio: - Zato što je to čovjek koji zna teren i dobro se po njemu snalazi. Zna on dobro za sve ove napuštene kuće i jako dobro poznaje šumu i brda.

Iz ovog mjesta nestao je svaki trag Malčanskog berberina. Mi smo se vratili u Suvi Do. Na putu do kuće Karimanović popričali smo s čovjekom koji kaže da je bivši policajac, deset godina u mirovini. Prije nekoliko dana je, kaže, pričao s kolegom koji je radio na prijašnjim slučajevima Ninoslava Jovanovića.

- Tad ga nisu zvali Berberin, nego Kasapin. Da sam u službi, bio bih sad u potrazi. Kad bih ga pronašao, ja bih mu osobno presudio istoga časa - kaže nam čovjek hladno.

Djevojčica u bolnici

U kući Karimanović suze teku danima, ali sad su to, dakako, radosnice.

- Kad bi se sva sreća svijeta mogla sliti na jedno mjesto, eto, takva je naša radost sad. Samo neka je ona nama živa, jaka je, oporavit će se. Slušala ga je zato jer je bila jaka, jer je znala da tako može preživjeti. I uspjela je. Samo još da nam dođe kući, pogledajte što je čeka - kaže nam djed Miodrag, pokazujući na štene maltezera koje je Monika oduvijek priželjkivala. Majka joj je pokazala sliku psića, a ona ga je je nazvala Lea. Svi čekaju dan kad će ga upoznati.

- A kakve je kose imala - zajecala je baka Zorica.

- Narast će još ljepša - odgovara joj djed Miodrag.

Monikin oporavak budno prate liječnici, kažu da se dobro odvija, kako fizički tako i od trauma kojima je bila izložena svakodnevno. Otmičar ju je plašio da će ih policija oboje ubiti ako ih uhvati, svakodnevno je vukući po napuštenim kućama i zemunicama koje je unaprijed pripremio i opskrbio namirnicama.

Robert Fajt / CROPIX

djed i teta Monike Karimanović

Ako ga uhvate živog, Ninoslav Jovanović bi ostatak života mogao provesti iza rešetaka, i to zbog promjene zakona koji ga je dosad, kako se pokazalo, ustvari štitio. U Srbiji je, naime, u međuvremenu na snagu stupio tzv. Tijanin zakon koji predviđa doživotnu kaznu za teško ubojstvo, silovanje, obljubu djeteta, trudnice i nemoćne osobe. Nazvan je po djevojčici Tijani Jurić koju je u Bajmoku 2014. godine oteo, silovao i ubio Dragan Đurić. Upravo su recidivisti na meti ovog zakona, a Ninoslav Jovanović doista je prototip zločinca na kojega bi mogao biti primijenjen.

- On ima devijantan super ego, bez savjesti je i primarno mu je zadovoljavanje bolesnih nagona, iako je svjestan posljedica. Ono što naumi, on će i ostvariti. Ima nizak stupanj inteligencije i manjak socijalne srelosti, živi izvan uobičajenih socijalnih normi, jer takvi ljudi nemaju komunikacijske vještine i zato se ne osjećaju tu sigurno. Ima vrlo nisku razinu samopoštovanja i zato ima potrebi druge obezvrijediti i poniziti kako bi sam ispao bolji. Ritual šišanja Jovanović vjerojatno vuče iz djetinjstva. Njegove obrasce ponašanja je nemoguće promijeniti. U prvoj prilici napravit će opet isto - slažu se srbijanski psiholozi.