Rusi su prije dvije godine Mariupolj pretvorili u ruševinu i groblje nebrojenih ukrajinskih žrtava. No, Valerija i Andrij Sobotin tada, usred pakla rata, odlučili su u podzemlju željezare Azovstal, u bunkeru, svoju ljubav okruniti brakom. Nadali su se da će jednom kad taj rat prestane imati priliku i za pravo vjenčanje na kojem će biti rodbina i prijatelji... No, samo dva dana nakon što su razmijenili prstenje koje je Andrij sam napravio od lima Valeriji je stigla strašna vijest - ljubav njezina života poginula je od ruskog granatiranja dok je sudjelovao u akciji u blizini željezare.
"Bila je to ljubav na prvi pogled. Upoznali smo se tri godine prije nego li je počeo ovaj strašan rat dok smo oboje radili u Agenciji granične straže Mariupolja. Bio je poseban. U njegovoj blizini osjećala sam se zaštićeno, sretno, radosno. Od prvo dana shvatila sam da je Andrij čovjek za mene. Nakon samo tri mjeseca poznanstva uselili smo se u malu jednokatnicu s vrtom. Puno smo putovali, upoznavali nove prijatelje, obilazili izložbe, kazališta, koncerte i vjerovali da našoj sreći nema kraja", kaže Valerija. No, onda se sve promijenilo kad je krenula ruska invazija na Ukrajinu. Samo koji tjedan kasnije Andrij i Valerija našli su se u bunkeru Azovstala, a 15. travnja nakon bombardiranja bila je i ranjena. Imala je težak potres mozga i za dlaku izbjegla smrt.
"Bilo je to strašno mjesto, posvuda su ležali naši ranjeni suborci s amputiranim udovima. No, to nije zaustavilo Andrija u planiranju našeg vjenčanja. Kao da mu se žurilo, kao da više nećemo imati vremena. Početkom svibnja vjenčao nas je zapovjednik, umjesto bijele haljine i odijela nosili smo uniforme kao svadbeno ruho. Samo dva dana kasnije Andrij je poginuo. Ljudi često kažu da osjećate nešto iznutra kad vam umre voljena osoba. No, ja sam bila u to vrijeme sretna - udana i zaljubljena. Kad je stigla vijest o Andrijevoj pogiblji bilo je strašno. Golema tuga", kaže Valerija.
Uskoro se našla u ruskom zarobljeništvu, nakon što su se ukrajinski vojnici u Azovstalu predali 20. svibnja 2022. godine.
"Zurili smo kroz prozore autobusa u te zgrade koje smo voljeli, u te ulice koje smo tako dobro poznavali. Uništili su i ubili sve što sam voljela – moj grad, prijatelje i muža", tužno će Valerija.
Preživjela je 11 mjeseci ruskog zarobljeništva i ispričala potom sve o mučenjima i zlostavljanjima kroz koja je prošla. U travnju prošle godine puštena je u sklopu razmjene zarobljenika i pokušava nastaviti sa životom u Ukrajini.
