Mađarska će u srijedu objaviti imena desetaka tisuća doušnika koji su tijekom komunističkog režima surađivali s tajnim službama. Nova vlada taj potez predstavlja kao važan korak u suočavanju s prošlošću i u vraćanju povjerenja javnosti.
Od 1945. do 1989. mađarske službe državne sigurnosti surađivale su sa širokom mrežom doušnika te su na taj način nadzirale društvo i gušile svaki oblik neslaganja s režimom. Neki su na suradnju bili prisiljeni ucjenama i prijetnjama, dok su drugi regrutirani jer su im obećane različite povlastice. Prijavljivali su susjede, prijatelje, kolege, pa čak i članove vlastitih obitelji.
Razmjeri te mreže desetljećima su bili skriveni od javnosti. Dosjei agenata, pohranjeni u podrumu Povijesnog arhiva službi državne sigurnosti, uglavnom su bili nedostupni građanima, unatoč brojnim zahtjevima da se otvore, piše The Guardian.
Tijekom kampanje uoči parlamentarnih izbora u travnju Péter Magyar obećao je objaviti tajne dosjee, a sada, nakon dolaska na vlast, namjerava ispuniti to obećanje. Njegova je vlada u rujnu donijela zakon kojim je omogućeno otvaranje arhiva. Prema anketama, takav potez podržavaju više od dvije trećine građana. Objavljivanje je prvotno bilo planirano za obljetnicu Mađarske revolucije 1956., ali je odgođeno za 4. studenoga.
"Demokratsko društvo ima pravo znati svoju prošlost", poručio je ministar društvenih odnosa i kulture Zoltán Tarr.
Dosad su izvješćima o doušnicima mogli pristupiti uglavnom istraživači i članovi obitelji žrtava. Nova internetska baza podataka omogućit će pretraživanje arhiva, a povjesničari smatraju da će Mađarska tako postati najtransparentnija među bivšim komunističkim državama istočnog bloka.
"Širom otvaramo vrata koja su dosad bila tek odškrinuta", rekao je István Papp, povjesničar i voditelj akademskog odjela arhiva.
Ipak, smatra da će objava biti emocionalno teška za mnoge obitelji. "Kao povjesničar, podržavam objavljivanje dosjea. Ali na osobnoj razini suosjećam s ljudima koji će se prvi put suočiti s poviješću vlastite obitelji", rekao je. Povjesničari procjenjuju da je od 50.000 do 60.000 osoba čija se imena pojavljuju u dokumentima danas živo oko deset posto.
Kako se prema arhivima odnose ostale države?
Bivše komunističke države već se desetljećima razlikuju u pristupu objavljivanju dosjea tajnih službi. Njemačka je arhive istočnonjemačke tajne policije Stasi otvorila 1992., Češka 2003., a Latvija je imena doušnika objavila 2018. godine.
Miklós Kiss, preživjeli zatočenik mađarskog logora prisilnog rada i predsjednik udruge žrtava, smatra da je Mađarska to trebala učiniti mnogo ranije, prema uzoru na Njemačku.
"Da se to dogodilo tada, danas bi sve već bilo završeno i iza nas. Ljudi će doznati da je u svakoj obitelji, svakom susjedstvu i svakoj ulici bilo izdajnika. Ali što bismo sada trebali učiniti s tim saznanjem?" pita se.
Kada bi se dokumenti poredali jedan do drugoga, protezali bi se gotovo pet kilometara, što je približno dužina opsega londonskog Hyde Parka. Unatoč tome, mađarska je zbirka znatno manja od arhiva poljskih ili rumunjskih tajnih službi. Velik dio dokumenata uništen je tijekom protusovjetskog ustanka 1956., dok su drugi nestali tijekom tranzicije 1989. godine. Budući da je promjena režima bila postupna i uglavnom mirna, tadašnje vlasti imale su dovoljno vremena ukloniti kompromitirajuće materijale.
Zbog toga će mnogi dosjei biti nepotpuni. Često neće biti poznato zašto je netko pristao surađivati s tajnim službama ni koliko je opsežno izvještavao. Od oko 60.000 osoba spomenutih u arhivima, za samo njih 9000 sačuvani su detaljni dosjei, biografske provjere i izjave. Ti će dokumenti biti objavljeni u veljači, nakon uklanjanja osjetljivih osobnih podataka, uključujući informacije o zdravlju, ovisnostima i seksualnosti, kao i podataka o žrtvama, u skladu sa zakonima o zaštiti privatnosti.
Britanski slobodni novinar i anglikanski svećenik Alexander Faludy obiteljske je dosjee pročitao prije gotovo 20 godina. Njegov djed György Faludy proveo je više od tri godine u mađarskom logoru prisilnog rada na temelju izmišljenih optužbi. Nakon toga je u egzilu napisao knjigu "Moji sretni dani u paklu".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....