Još jednom je značajan dio Srbije ustao protiv svojeg vožda. Ništa čudno za tu zemlju - Slobodan Milošević je na vlast došao na krilima "antibirokratske revolucije", a s vlasti je srušen kada su u Beograd stigli demonstranti na bagerima. Nekoliko godina poslije ubijen je, relativno prozapadni, premijer Zoran Đinđić, a u svih ovih trideset godina nije bilo izbora za koje se nije tvrdilo da su namješteni.
Povijest, dakle, pokazuje da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne može sasvim spokojno promatrati bunt protiv sebe koji jača u Srbiji. Već postoji masa protiv njega, a hoće li eksplodirati, tek treba vidjeti. Međutim, činjenica je da se između 50 i 100 tisuća ljudi okupilo u Beogradu na velikom prosvjedu protiv njega i njegove vlade, a sve su organizirali studenti i sindikati poljoprivrednika.
Formalno, tražili su ostavke premijera Miloša Vučevića i gradonačelnika Novog Sada zbog rušenja nadstrešnice na željezničkoj postaji 1. studenoga, pri čemu je poginulo 15 ljudi. Studenti su također zahtijevali da se procesuiraju osobe koje su ih napale tijekom prethodnih prosvjeda te povlačenje optužbi protiv njihovih kolega koji su sudjelovali na skupovima. Ali, stvarno, njihova meta je Vučić, neupitni vladar u Srbiji već dulje od jednog desetljeća.
Ovi prosvjedi pokazuju da se njegov režim nalazi u najvećoj krizi legitimiteta dosad. To nije samo posljedica rušenja nadstrešnice, nego i načina na koji je vlast reagirala. Naime, novosadska je tragedija ogolila stranačko-korporativno-koruptivni mehanizam tamošnjih vlasti i postala, kako tvrde njegovi kritičari, svojevrsna "inicijalna kapsula" za sve frustracije i ogorčenje Vučićevim autoritarnim režimom, posebno kod građanskog dijela srpskog društva.
Bijesu je pripomogao i sam režim jer su proteklih tjedana demonstrante tukli nepoznati batinaši i u njih se zabijali automobili. To je dugogodišnja taktika Vučića i SNS-a, isprobana u desecima prijašnjih slučajeva, samo što kriminalci koji su angažirani ovaj put nisu udarili na korumpiranu opoziciju, nego na ratoborne studente. Koji imaju roditelje i prijatelje pa se broj demonstranata brzo multiplicirao, kao i njihov bijes.
Prema svemu sudeći, gotovo nitko nije očekivao da će situacija eskalirati u ovolikoj mjeri ili kako je to objašnjeno na portalu Peščanik: "Nitko, međutim, nije predvidio da će iskra planuti među studentima i mladima. Skriveni od očiju javnosti, naizgled nezainteresirani i okupirani samo njima znanim zanimacijama i ambicijama, zaštićeni u svojim svjetovima, bili su nepoznanica i od mnogih definirani kao generacija izgubljena za budućnost Srbije".
Međutim, blokade i prosvjedi su doveli do snažne homogenizacije antivučićevske javnosti, ali ne i do političke artikulacije koja bi rezultirala osnaženom opozicijom ili njihovim većim rejtinzima. U nedjelju je Vučić poručio opoziciji, koju je nazvao "magarcima, zgubidanima i dokonim ljudima koji pričaju gluposti", da nikad neće prihvatiti zahtjev za formiranje prijelazne vlade koja bi raspisala nove izbore. Oporbu je optužio da su "politički pedofili".
"Oni ne znaju više što će. Hoće iskoristiti djecu, a ja to nikad neću prihvatiti. Da dođu na vlast bez izbora. Nećete, majčini sinovi, dok sam živ, prijelaznu vladu nećete imati", rekao je bahato Vučić novinarima u autobusu, vozeći se s državnim dužnosnicima novosagrađenom dionicom autoceste od Kruševca do Vrnjačke Banje.
U protunapad su krenuli i Vučićevi trabanti, kao što je predsjednik Srpske lige i zastupnik Aleksandar Đurđev. On je izjavio da iza prosvjeda stoje tajkuni u sprezi sa srpskim neprijateljima iz inozemstva jer ne prezaju ni od kakvih radnji i metoda da uvećaju svoje ionako enormno bogatstvo, pa ih pobrojao u prilično bizarnom istupu:
"To su konkretno beogradski tajkuni koji su spremni predati Kosovo Šiptarima, uvesti sankcije bratskoj Rusiji, a posljednja ideja im je da otmu NIS (Naftnu industriju Srbije, op. R. B.) od Rusije i Srbije. To otimanje nije zamisao ni vlade Srbije ni SAD-a, već upravo tih beogradskih tajkuna koji su bliski i opoziciji i vlasti".
Možda sve to zvuči smiješno, ali danas je 90 posto medija u Srbiji ispunjeno naslovima kako se "Albanci raduju protestima", "Tiha većina građana pati zbog nasilja demonstranata" i "Sve ovo koristi jedino neprijateljima Srbije".
Na drugoj strani, opozicijski dnevnik Danas zaključuje: "Vlast je izgubila povjerenje i na nizbrdici je. Ta nizbrdica se ne može spriječiti i prisustvujemo neumitnom (bučnom ili tihom, tek ćemo svjedočiti) odumiranju naprednjačke vlasti, bez obzira na to hoće li predsjednik države abdicirati ili ne. Nevolja je po Srbiju što ni dio političke alternative svojim postupcima i izjavama ne ulijeva povjerenje i teško ga stječe", upozorava Danas.
To i jest problem Srbije. Opozicija postoji, ali je slaba. U mnogočemu jedini joj je cilj preuzeti vlast, ali ne i promijeniti državnu politiku. Prosvjedi se dosad nisu pokazali kao formula uspjeha. Prošlog proljeća Srbi su u velikom broju izišli na ulice revoltirani zbog masovnih ubojstava u beogradskoj osnovnoj školi Ribnikar i selima pokraj Mladenovca. Uvjeren kako je Vučićev režim na rubu, najveći dio oporbe se udružio u jedinstvenu frontu pod imenom Srbija protiv nasilja, ali i tako udružena potkraj 2023. godine izgubila je parlamentarne i gotovo sve gradske i lokalne izbore. Uostalom, već apostrofirani Danas jučer pita: "Kako je moguće da, unatoč općenarodnom buntu, Vučiću ne pada rejting, a opoziciji ne raste?"
Odgovor nije jednoznačan, ali svodi se na to da najveći broj tamošnjih stranaka, kao i stanovnika, o najvažnijim političkim temama razmišlja poput Vučića. Srbija se u tom smislu i dalje nalazi u 1990-ima: Srbi su žrtve, Kosovo im je oteto, Hrvatska i Hrvati su neprijatelji, "srpski svijet" je ispravna ideja, Rusija je bratska nacija, a sa Zapadom treba surađivati zbog pragmatičnih razloga do dana kada će se iznova dijeliti karte u međunarodnim odnosima.
Vučić sjedi na dvije stolice jer EU i SAD žele Srbiju na svojoj strani, a tu su i ekonomski interesi poput zaliha litija, zbog čega Beograd ima podršku Njemačke. Ali, daleko od toga da je Srbija u dobroj poziciji na međunarodnoj karti - već godinama je s pravom blokirana u približavanju Uniji, a posljednji udarac stigao je prošli tjedan kada je iz Bruxellesa došla poruka prema kojoj će se "otvaranje klastera 3 sa Srbijom uzeti u obzir nakon što zemlja značajno napreduje u polju vladavine prava, odnosno u poglavljima 23 i 24, kao i u procesu normalizacije s Kosovom". A desetak dana prije Vučić je najavio da će Sjedinjene Države uvesti sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS), tvrtki koja je u ruskom vlasništvu, što je novi pritisak na srpsku vlast da se udalji od Rusije.
Osim toga, pobunjeni studenti ni na koji način nisu kritizirali politiku koja još od kraja osamdesetih dominira u Srbiji. Na antivučićevskim prosvjedima se dižu tri prsta, primjetan je velik broj zastava Srbije, a u nedjelju je razvučena golema zastava u bojama srpske trobojnice. Ovo je val koji želi odnijeti Aleksandra Vučića, ali proći će još puno vremena dok neće doći val koji će zagovarati normalnu Srbiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....