Čelnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozorava da bi rasizam mogao biti uzrokom nedostatka bilo kakvog međunarodnog interesa za tekući rat u Etiopiji - javlja Guardian.
Građanski rat, koji je izbio u studenom 2020., vode snage najsjevernije etiopske pokrajine Tigraj (Tigray) sa saveznom etiopskom vojskom - kojoj se pridružuju i trupe iz susjedne Eritreje - u borbama koje su izazvale humanitarnu krizu golemih razmjera, piše Slobodna Dalmacija.
Dok ona traje, događaju se teško opisivi ratni zločini. No, dok je cijeli svijet vidio leševe na ulicama ukrajinske Buče i potpuno razoreni Mariupolj, o užasima na sjeveru Etiopije gotovo se ništa ne zna i kao da nikog nije ni briga.
No, predsjednik WHO-a, dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus - koji je etnički Tigrinja - tvrdi da je situacija uzrokovana sukobom u njegovoj domovini gora od bilo koje druge humanitarne krize u svijetu, uključujući rat u Ukrajini, pitajući se pritom nije li nedostatak globalnog angažmana u ovom slučaju povezan s "bojom kože".
Novinari ne mogu pristupiti
Tedros je iznio sličnu primjedbu još u travnju, kada je upitao "daje li svijet doista jednaku pozornost životima crnaca i bijelaca", s obzirom na to da su trenutne krizne situacije u Etiopiji, Jemenu, Afganistanu i Siriji izazvale samo "djelić" zabrinutosti koju donosi rat u Ukrajini.
Konkretni sukob u Etiopiji započeo je u studenom 2020., a malo je humanitarne pomoći stiglo na to područje otkako su tigrajske snage zauzele veći dio regije u lipnju 2021. Ona je počela značajnije pritjecati u posljednjih nekoliko mjeseci, ali ni približno dovoljno za potrebe milijuna ljudi.
Novinarima pristup nije dozvoljen pa je vjerojatno i to jedan od uzroka slabe globalne vidljivosti ove velike krize. Ključni zahtjev regionalnih tigrajskih čelnika jest omogućavanje osnovnih egzistencijalnih usluga stanovništvu i pokretanje bankarskog sektora.
Neupućeni europski čitatelj upitat će se zašto bi i on više pozornosti povetio nekom "plemenskom" sukobu u Etiopiji, iz njegova kuta neusporedivom s globalnim rizicima koje nosi rat dviju velikih zemalja na europkom tlu, od kojih je jedna svjetska nuklearna sila.
Čelnik WHO-a toga je svjestan, ali upire prstom u činjenicu da je za to vrijeme u jednom kutku crne Afrike šest milijuna ljudi u Tigraju odsječeno od svijeta, "pod opsadom" gotovo dvije godine. Priznaje da bi sukob u Ukrajini mogao svijet gurnuti u nuklearni rat, ali je ipak ustvrdio da je humanitarna katastrofa u Tigraju daleko gora pa napominje:
“U posljednjih nekoliko mjeseci nisam čuo niti jednog šefa neke države da govori o situaciji u Tigraju, igdje u razvijenom svijetu. Bilo gdje. Zašto?", pitao se Tedros. “Možda je razlog boja kože tamošnjih ljudi.”
Kao ilustraciju koliko je radikalno Tigraj odsječen, treba navesti da je cijepljenje Tigrinja protiv Covida-19 u glavnoj regionalnoj bolnici napokon pokrenuto tek prošlog mjeseca. Bila je to tek prva kampanja cijepljenja u Tigraju.
Svo vrijeme do tog trenutka medicinsko osoblje "vrištalo" je da su ostali i bez najosnovnijih lijekova, do te mjere da su rane pacijenata pokušavali "dezinficirati" samo sa zagrijanom slanom vodom.
Prošle srijede etiopsko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo da je vladin mirovni odbor usvojio mirovni prijedlog "koji bi doveo do uspostave primirja" i da će ga uručiti izaslaniku Afričke unije koji posreduje između zaraćenih strana. Osnovne usluge stanovništvu bit će ponovno omogućene nakon prekida vatre, navodi se u tom priopćenju.
No, glasnogovornik oružanih snaga Tigraja odbacio je tu vladinu izjavu kao neiskrenu, navodeći u svom tvitu da je, "ako ništa drugo, režim Abija Ahmeda potpuno jasno dao do znanja da nema istinske volje za mirovnim pregovorima, osim kao metodom odgađanja".
Povijesni uzroci sukoba
Da bi se bolje razumjelo što se točno i zašto događa u Tigraju nužan je elementarni povijesni pregled. U toj najsjevernijoj od 10 etničkih regija Etiopije živi šest milijuna stanovnika, oko pet posto od 110 milijuna koliko ih ukupno ima Etiopija.
Nakon dolaska novog premijera Abija Ahmeda na vlast 2018., Tigrinje gube prevladavajući utjecaj u državnoj politici koji su dotad imali. Abi Ahmed je liberalizirao zemlju, osnovao novu Partiju prosperiteta i smijenio čelnike prethodne vlade iz Tigraja koji su bili optuženi za korupciju i represiju.
Razmirice oko političkih reformi prerasle su u studenome 2020. u krvavi građanski rat, kada je premijer naredio ofenzivu protiv regionalnih snaga Tigraja. Rekao je da je to odgovor na napad na bazu vladinih trupa u toj regiji.
Korijeni političke krize koja je prethodila ratu mogu se naći u etiopskoj organizaciji vlasti. Naime, od 1994. Etiopija ima federalni sustav u kojem različite etničke grupe drže kontrolu svaka u svojoj regiji. Do eskalacije je došlo nakon višemjesečnih razmirica između nove vlade i lidera dominantne političke stranke u Tigraju, Tigrajskog narodno-oslobodilačkog fronta. Ona je bila na čelu koalicije četiriju stranaka koja je vladala Etiopijom još od 1991. godine, kad je s vlasti svrgnut vojni režim. Pod tom koalicijom, Etiopija je postala naprednija i stabilnija, ali uz stalnu zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava i niskog stupnja demokracije. Na kraju se nezadovoljstvo prelilo u proteste, što je dovelo do rekonstrukcije vlade, nakon čega je Abij postavljen za premijera.
Prije nego će izbiti rat, Abij je u međuvremenu okončao dugogodišnji teritorijalni spor sa susjednom Eritrejom, za što je čak nagrađen Nobelovom nagradom za mir 2019. godine. Ove su mu promjene donijele popularnost, ali su izazvale veliki nemir među njegovim kritičarima u Tigraju. Tigrajski lideri doživljavaju reforme kao pokušaj centralizacije i uništavanja etiopskog federalnog sustava.
Etiopska unutrašnjopolitička natezanja bila bi nam posve nezanimljiva da zbog njih nije došlo do rata u kojem su neprijeporno počinjeni ratni zločina, a Tigrinje se sustavno etnički čisti. U izbjegličkom logoru na istoku Sudana stotine nevinih civila - ne političkih ili vojnih vođa - svjedočile su pred kamerama o strahotama koje su preživjele nakon što su se našle na udaru kako središnje vlasti, koja je iz druge etničke skupine, Amhara, tako i vojske iz susjedne Eritreje.
Ujedinjeni narodi tvrde da imaju dokaze o više od petsto slučajeva seksualnog nasilja. Mržnja i brutalnost koje su vladini vojnici pokazivali prema Tigrinjama nisu stale na silovanjima. Svjedoci jezivog iživljavanja govore o silovanju djevojaka pred njihovim majkama, tjeranju oca da siluje vlastitu kćerku ili će ih oboje ubiti... Odbio je, ubili su ga, a nju su onda vojnici silovali. Takva mučenja i iživljavanja često završavaju likvidacijom žrtava.
Negiranje etničkog podrijetla Tigrinja
Tigrajske izbjeglice tvrde da su ubijene tisuće, a možda i deseci tisuća njihovih sunarodnjaka. Etiopske vlasti iz naprijateljskog naroda navodno su započele i administrativno brisanje tragova o autohtonim Tigrinjama. Izdaju im nove osobne dokumente, na jeziku drukčijem od njihovog. Na njima nema nikakvog podataka o njihovom etničkom podrijetlu.
Tako su inicijalno progresivne, reformske snage pod vodstvom Abij Ahmeda, dobitnika Nobelove nagrade za mir, upregnute u genocid nad jednim šestomilijunskim narodom, ali o tome, kao ni o jezivoj humanitarnoj krizi na krajnjem sjeveru Etiopije, svijet zapravo nema pojma.
Stoga čelnik Svjetske zdravstvene organizacije još jednom glasno upozorava na tu činjenicu, dovodeći je u relaciju s rasnim pitanjem, dok se istodobno njega osobno proziva za pristranost i svojevrsni "sukob interesa" kao bivšeg člana etiopske vlade.
Ghebreyesus je, naime, bio ministar zdravstva u Etiopiji u vrijeme kada je na čelu njezine vlade bio Tigrajski narodno-oslobodilački front, sada u sukobu s aktualnim režimom. Stoga je čelnik Svjetske zdravstvene organizacije izložen čestim kritikama sadašnje etiopske vlasti, koja ga je optužila da podupire tigrajske pobunjenike, što on poriče.
Nakon njegove posljednje intervencije, glasnogovornica premijera Etiopije optužila ga je za "neetično" ponašanje, a novinarima je rekla da su takvi njegovi komentari "neprikladni za tako visoku poziciju". Dodala je da bi se Tedros, prvi Afrikanac na čelu WHO-a, trebao povući s visoke pozicije.
No, sve su to marginalne rasprave u usporedbi s činjenicom da se zločini nad civilima i humanitarna kriza na sjeveru Etiopije događaju i sada, potpuno u sjeni "glamuroznije" ukrajinske krize. Bez obzira na motive, etničko podrijetlo i boju kože predsjednika WHO-a koji na njih najupornije upozorava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....