U Rimu testirano koliko električni automobil uspije prevaliti po realnoj autocesti, rezultat je vrlo zanimljiv

Električni automobili dalekog dosega ("long range"), naime oni s akumulatorima kapaciteta većega od 70 kilovatsati (kWh), u uvjetima realnog prometa uspijevaju preći jedva dvije trećine udaljenosti navedene u proizvodnim karakteristikama. To je utvrđeno u Rimu zanimljivim i uvjerljivim testom: automobili su uključeni u promet na rimskoj Velikoj prstenastoj obilaznici (GRA), kružnoj autocesti s trima prometnim trakama, dugoj 68,2 kilometara, koja opasuje Rim.

GRA je, kad je riječ o propisima, tipična talijanska autocesta, s problemima koje imaju i ine autoceste u blizini velikih gradova. Njome dnevno prolazi oko 180.000 vozila. Ograničenje brzine je 130 km/h, u tunelima 110. Mjestimice je zakrčena. Iako zakon obavezuje na kretanje krajnjom desnom slobodnom trakom, mnogi vozači komotno voze krajnjom lijevom, ne mareći za druge sudionike u prometu. Nagla oduzimanja brzine ili kočenja, pa ubrzanja, izmjene vozne brzine, a i ostale okolnosti, stavljali su na dodatnu kušnju automobile i njihove akumulatorske baterije.

Metoda testa bila je krajnje jednostavna: morali su voziti neprestano u krug, vanjskom, trećom trakom, s programom vožnje postavljenim na "normalno", uz klimatizaciju podešenu automatski na 22°C (pri vanjskoj temperaturi od 11°C do 14°C), dok im kapacitet struje ne bi pao na 5 posto, a onda su se isključivali iz testa i odlazili do najbliže stanice za napajanje.

Najdulje je dospio BMW iX, s akumulatorom od 105,2 kWh. Vozio je 416 kilometara, što je 34 posto manje od deklariranog dosega od 630 kilometara. Najefikasniji automobil bio je Tesla Model Y Long Range (akumulatorska baterija od 70,0 kWh) koji je prevalio 382 kilometara od deklariranih 507, dakle "samo" 25 posto manje.

Razlika je logična: testovi WLTP kojima se služe proizvođači zahtijevaju da automobil vozi 52 posto vremena u uvjetima gradske vožnje, pri čemu se akumulatori povremeno pune i nadoknađuju energiju izgubljenu u istom ciklusu punjenja. Ako pak kreće na put, vozač električnog automobila se služi uglavnom autocestom, a na njoj se susreće s realnim prometom a ne s uvjetima postavljenima pri homologizaciji. A pri realnom putovanju, bilo ono službeno ili odlazak na godišnji odmor, glavna prepreka automobilima s isključivo električnim pogonom je njihov kapacitet, dakle podatak koliko kilometara vozilo može preći prije nužnog pristupanja punjenju, i dalje dugotrajnijemu od krcanja fosilnog goriva u spremnik.