Trump je u petak izjavio da nije zadovoljan iranskim mirovnim prijedlogom koji je primio u četvrtak, a u subotu je rekao novinarima da će plan pregledati u zrakoplovu.
Na pitanje bi li mogao ponovno pokrenuti udare na Iran odgovorio je: ‘Ne želim to reći. Mislim, ne mogu to reći novinaru. Ako se budu loše ponašali, ako učine nešto loše, vidjet ćemo. Ali, to je mogućnost koja se može dogoditi‘, prenosi Reuters.
Vjerodostojnosti izjave pridonosi odluka SAD-a o ubrzanju odobravanja isporuka oružja Izraelu, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kuvajtu.
Zatim u objavi na društvenoj mreži piše da će ‘uskoro pregledati plan koji nam je Iran upravo poslao, ali ne mogu zamisliti da bi bio prihvatljiv jer još nisu platili dovoljno visoku cijenu za ono što su učinili čovječanstvu i svijetu tijekom posljednjih 47 godina‘. Visoki iranski vojni časnik izjavio je u subotu da je obnova borbi sa SAD-om ‘vjerojatna‘.
Čak i vodeći republikanci pokušavaju obuzdati Trumpa, eskalirao sukob s Njemačkom!
Dobra polazna točka pregovora
Iranski plan sadrži 14 točaka, traži mjesec dana da se postigne dogovor o otvaranju Hormuškog tjesnaca. Teheran navodno traži pravo upravljanja prometom što je u opreci s UN-ovom Konvencijom o pravu mora. Bilo kakvo odstupanje od pravila slobodne, neškodljive plovidbe predstavljalo bi neizrecivu prijetnju globalnoj trgovini jer postoji velik broj tjesnaca u kojima bi obalne zemlje mogle zatražiti sustav plaćanja, a to bi poskupilo transport - oko 90 posto svjetske trgovine prolazi morem.
Tajvanski tjesnac možda je i najosjetljivija globalna točka. Nakon dogovora o otvaranju Hormuza uslijedilo bi mjesec dana traženja rješenja za nuklearni program, što se povezuje s oslobađanjem iranske zamrznute financijske i ine imovine i prekidom sankcija. Ako je točan navod da ‘Washington priznaje pravo Irana na obogaćivanje uranija u mirnodopske svrhe, čak i ako Iran pristane na njegovu obustavu‘, mogao bi predstavljati dobru polaznu točku pregovora.
- Neovisno o tome kako će proteći sljedećih nekoliko tjedana, mnogi globalni posljedični udari rata - od trenja u transatlantskim odnosima preko pojačane zabrinutosti u Aziji zbog američkih obveza prema Indo-Pacifiku do obnovljenog fokusa na energetsku otpornost i diversifikaciju - u velikoj su mjeri već utvrđeni. Te dinamike još se uvijek mogu neznatno promijeniti, ali strateški šokovi rata ne čekaju da budu napisani - već su ovdje, slika je, ne pretjerano optimistična, koju donosi geopolitički odjel najveće američke banke J. P. Morgan.
Konačno, Trump je u nedjelju najavio da će SAD u ponedjeljak ujutro započeti akciju "izbavljanja" brodova neutralnih država koji su zapeli u Hormuškom tjesnacu, ne navodeći pojedinosti o operaciji koju je nazvao "humanitarnim činom". Središnje zapovjedništvo američke vojske (CENTCOM) naknadno je priopćilo da će u akciji sudjelovati 15 tisuća pripadnika američkog vojnog osoblja, uz preko 100 kopnenih i pomorskih letjelica te vojnih brodova i dronova. Cilj je akcije "obnoviti slobodu plovidbe za trgovački pomorski promet" kroz tjesnac, stoji u priopćenju CENTCOM-a.
Status quo je neodrživ
Nastavak rata opcija je koju zagovara Izrael, ali sa sobom donosi dvojbu što bi se novim napadima postiglo, a da nije u prvih mjesec dana napada. Iran je u međuvremenu konsolidirao vlast uz očekivane tenzije, javnost miruje, uništenje naftne infrastrukture izazvalo bi ogorčen odgovor zemalja Zaljeva.
I nakon toga bi opet trebalo pregovarati. Status quo je neodrživ jer guši globalnu ekonomiju. J. P. Morgan smatra da u svibnju možemo očekivati ograničen, privremeni sporazum jer su se raniji sveobuhvatni ratni ciljevi SAD-a - povlačenje iranske nuklearne, raketne i arhitekture posredničkih snaga - sveli na usmjerenije prioritete: ponovno otvaranje tjesnaca i ograničavanje obogaćivanja uranija.
Djelomično točno, ali Trump želi ovu vojnu avanturu, koja se otela planovima, pretvoriti u pobjedu kojom bi opravdao rast cijene goriva u SAD-u. Iran želi izbjeći razvoj u kojem bi, zbog američke blokade, morao obustaviti proizvodnju nafte što je, piše banka, ‘egzistencijalna prijetnja ekonomskom opstanku režima‘.
- Zamislite potencijalni sporazum kao kliznu skalu: svaka strana želi dobiti više, a dati manje. Ako Iran može podnijeti pritisak, zahtijevat će opsežnije ublažavanje sankcija u zamjenu za kraći moratorij na obogaćivanje. Ako to SAD može, očekujte suprotno, zanimljivo je tumačenje geopolitičara banke.
Eskalira sukob Trumpa i Njemačke, moglo bi uslijediti dosad - nezamislivo!
Čeka se reakcija Revolucionarne garde
Važna varijabla su zaljevske zemlje jer se razotkrio raskol odlukom Ujedinjenih Arapskih Emirata da napuste OPEC, jačajući sukob sa Saudijskom Arabijom (koja nije na popisu država kojima se ubrzano prodaje oružje).
Dva tabora, koja su bila u fazi razvoja prije američko-izraelskog napada na Iran, postaju sve očitija: s jedne strane UAE koji jača odnose s Izraelom, vjerojatno uz Bahrein, a vanjski moćni saveznik je Indija (riječ je o trgovinskom koridoru - IMEC - do Mediterana), dok Saudijska Arabija ima sporazum s Pakistanom i jača veze s Turskom planirajući miroljubivu koegzistenciju s Iranom (Saudijska Arabija najrjeđa je meta napada Teherana). Oman i Katar nastojat će sačuvati poziciju neovisnih promatrača i medijatora, a Kuvajt se držati po strani.
J. P. Morgan smatra da će daljnju putanju krize definirati dvije poznate nepoznanice: hoće li SAD prihvatiti nastavak pregovora, prvo Hormuz pa nuklearni program te hoće li Ahmad Vahidi, zapovjednik Iranske revolucionarne garde, protivnik popuštanja glede obogaćivanja uranija, nastaviti dominirati pregovorima.
Kina, čini mi se, a i nadam se, čeka optimalan trenutak da istupi u prvi plan i poput deus ex machina omogući rasplet. Trump u Peking treba doći 14. svibnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....