Skoro sve europske prijestolnice u ovom trenutku panično traže rješenje kako bi uz američko-iranski i rusko-ukrajinski obračun uz zadržavanje političkih deluzija ublažile brutalni rast cijena energije i spriječile, ono najgore - nestašice.
Unutar EU na nacionalnim razinama sijevaju vrlo raznolike mjere zaštite domaćeg tržišta, a Emmanuel Macron ovih je dana od Europske komisije zatražio nešto što bi prije samo nekoliko tjedana zvučalo kao odricanje od zajedničke europske strategije, one i dalje bazirane na zelenim ideologijama i anti-ruskim deluzijama. Macron najednom javno i eksplicitno od Ursule von der Leyen traži hitno odricanje od notornih europskih pravila za emisije metana tj. regulatorne iznimke koje bi omogućile da proizvode više goriva, povećavanje zaliha plina, održavanje i povećavanje uvoznih kapaciteta, veću proizvodnju europskih rafinerija, zajedničke europske nabave energenata (LNG i dizel!) te koordinaciju strateških rezervi na razini G7.
Macron traži i hitnu zajedničku dobavu plina i dizela. Što se babi snilo, što se kaže, i to prekasno; nakon što su političari u Sjedinjenim Državama sasvim ozbiljno predložili zabranu (!) izvoza dizela iz američkih rafinerija nakon drame s prekidom alternativnih pravaca izvoza iz Saudijske Arabije. Najvažnija reakcija europskih institucija na produbljivanje europske energetske drame već je stigla iz ECB-a, i to kroz dizanje kamate, što je najava ere skupljeg zaduživanja, ali i najnoviju projekciju dizanja zajedničke nam inflacije na oko 4 posto do sredine 2027. Drugim riječima, očekujmo energetske munje i gromove nad eurozonom. Što je uopće sve na europskom stolu hitnih, vatrogasnih mjera?
Cijene goriva u Njemačkoj približavaju se 3 eura!
„U iznimnom razdoblju trebaju iznimne mjere“, rekao je Macron 18. rujna i najavio da će osobno intervenirati kod predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen. U pismu Bruxellesu zatražio je i jednogodišnju odgodu dijela novih pravila o emisijama metana jer bi ona u sadašnjim okolnostima mogla otežati uvoz nafte i plina. Samo koji dan ranije Leyen je držala još jedan od bajkovitih, ideoloških govora o nepostojećoj europskoj sigurnosti. Macron, može se reći, traži povratak klasičnoj energetskoj politici kakva se vodi kada država strahuje da energenata možda neće biti dovoljno: nabavi ga, skladišti, povećaj domaću preradu, ukloni regulatorne zapreke i stvori fizičku rezervu prije zime. I prestani s opsjenama.
Velika samoobmana
EU je nakon ruske invazije izgradila politiku ubrzanog prekida od ruske energetske ovisnosti na dvije paralelne pretpostavke. Prva je ubrzana elektrifikacija i razvoj domaćih obnovljivih izvora. Druga je da se preostala potreba za fosilnim energentima može sigurno pokriti diversificiranim globalnim tržištem - LNG-om, naftom i derivatima iz SAD-a, Norveške, Bliskog istoka i drugih izvora. Komisija je upravo tu zapravo skupu i stoga iracionalnu ‘diverzifikaciju‘ predstavljala kao povećavanje sigurnosti. U 2025. LNG je već činio 45 posto cjelokupnog europskog uvoza plina; SAD je bio najveći globalni izvoznik LNG-a i davao 26 posto ukupnog europskog uvoza plina.
U drugom kvartalu 2025. čak 58 posto LNG-a koji je uvozila EU dolazilo je iz SAD-a. Europsko-američki trgovinski dogovor otišao je još dalje: EU je iskazao namjeru da do 2028. nabavi oko 750 milijardi dolara američkog LNG-a, nafte i nuklearnih proizvoda kako bi, među ostalim, zamijenio rusku energiju. A američki političari upravo raspravljaju o zabrani izvoza dizela morskim putem kako bi osigurali američke farmere i prijevoznike od težih šokova, pri daleko nižim cijenama nego su europske! Ako to nije dokaz europskih energetskih ideoloških samoobmana, što jest?
Europski terminski dizel više se nego udvostručio od početka godine. Rafinerije širom svijeta rade blizu maksimuma pa dodatni barel sirove nafte više automatski ne znači dodatni barel dizela. Američke zalihe destilata pale su na najnižu rujansku razinu otkad EIA ima usporedivu seriju, a analitičari upozoravaju da bi globalna zategnutost mogla trajati duboko u 2027.
SAD je u tjednu zaključno s 11. rujna izvozio oko 1,6 milijuna barela destilata dnevno, što je oko 20 posto dizela koji prometuje morima. Puno! Senator Chuck Grassley iz Iowe javno pita zašto predsjednik Trump ne uvede zabranu izvoza kako bi pomogao američkim farmerima. Zastupnik Tim Burchett već je podnio prijedlog za ograničavanje izvoza, a republikanski čelnik Senata John Thune izjavio je da je spreman razmotriti takvo rješenje ako bi snizilo domaću cijenu. Trumpova administracija zasad se tome protivi jer strahuje od poremećaja tržišta i mogućeg smanjenja rafinerijske proizvodnje. Ali sama činjenica da se o zabrani ozbiljno govori u Washingtonu iz europske perspektive zvuči kao poziv na triježnjenje iz pijanog zimskog sna koji su europski političari spavali još ljetos, tj. kad su rizici bili kristalno jasni.
Kaos u Njemačkoj, pogledajte što je ljude točno u podne dočekalo na benzinskim postajama!
Američki dizel 21. rujna dosegao je oko 6,51 dolar za galon, odnosno približno 1,72 dolara po litri. Pri tečaju ECB-a od 1,149 dolara za euro to odgovara otprilike 1,50 eura po litri. U Njemačkoj je samo nekoliko dana ranije litra dizela dosegnula povijesni rekord od 2,471 eura. Benzin Super E10 bio je 2,308 eura.
Nestašice u Francuskoj
Koliko se problem približio stvarnoj fizičkoj nestašici najbolje pokazuje Francuska.
Na 18. rujna 11 posto francuskih benzinskih postaja bilo je bez barem jednog od glavnih proizvoda, benzina ili dizela. Tri dana poslije službeni državni podaci pokazivali su da samo 84 posto postaja posluje bez teškoća; u Pays de la Loire problem je imalo 20 posto postaja, u Grand Estu 19 posto, a u Île-de-Franceu i Centre-Val de Loire 18 posto. Francuski dizel približio se 2,40 eura po litri.
Nije uopće čudno da Macron zato saziva G7 i predlaže novo koordinirano puštanje strateških rezervi. Prethodna intervencija IEA-e u ožujku oslobodila je oko 400 milijuna barela, uglavnom sirove nafte. Europske strateške rezerve gotovih derivata u znatno većoj mjeri ostale su netaknute. Francuski predsjednik sada traži koordinaciju ne samo rezervi nego i izvoza i proizvodnih kapaciteta država G7.
Poljska je možda najčišći primjer tradicionalne energetske hitne akcije. Kada je Saudi Aramco nakon napada na saudijski pravac počeo otkazivati isporuke, državni Orlen je odmah kupio 16 dodatnih tankerskih tereta sirove nafte iz Norveške, Britanije, Alžira, Kazahstana, Azerbajdžana i obje Amerike. Procijenjena vrijednost dodatne nabave približava se 1,5 milijardi dolara. Time su osigurane rafinerije u Poljskoj, Litvi i Češkoj kroz rujan, možda i listopad.
Italija ubrzava dozvole za domaću proizvodnju nafte i plina i omogućuje postavljanje posebnih povjerenika ako lokalna administracija blokira projekte. No Italija proizvodi samo oko 29 milijuna barela nafte i tri milijarde kubičnih metara plina godišnje. Takav potez može dugoročno smanjivati uvoznu ovisnost, ali neće napuniti europsko tržište dizelom ove zime.
Njemačka ide drugim putem. Od 1. listopada smanjuje porez na benzin i dizel za efektivnih 17 centi po litri, uz fiskalni trošak od oko 2,5 milijardi eura, a za 2027. razmatra i krizni plafon cijena goriva. To će potrošaču smanjiti račun ako se rez zaista prenese na maloprodajnu cijenu. Ali ne proizvodi dodatnu litru dizela.
Češka ponovno ograničava marže trgovaca gorivom, privremeno snižava porez na dizel i priprema 50-postotni porez na povećanje rafinerijskih marži. To može utjecati na raspodjelu troška krize između države, kompanija i potrošača. Ali ni ograničenje marže ne stvara gorivo kojega na tržištu nema. No, subvencija cijene nije isto što i energetska sigurnost. Porezni rez nije nova ponuda. Ograničenje marže nije nova rafinerija.
Gorivo nikada nije bilo skuplje u Europi
Neizvjesna zima
Europska skladišta 17. rujna bila su samo oko 69 posto puna, nasuprot petogodišnjem sezonskom prosjeku od približno 85 posto. Njemačka i Nizozemska, koje zajedno drže oko 35 posto skladišnog kapaciteta EU, posebno zaostaju. Početkom rujna njemačka skladišta bila su samo 53 posto puna, najmanje u 15 godina. A reakcija Europe na visoku cijenu plina tijekom ljeta bila je, ponovimo, smanjiti potrebni cilj skladištenja. Komisija je članicama preporučila korištenje fleksibilnosti i procijenila da bi oko 80 posto moglo biti dovoljno za sigurnu zimsku opskrbu, umjesto osnovnog cilja od 90 posto. Nizozemska je svoj prilagođeni cilj potom snizila na samo 64 posto, odnosno približno 93 TWh. Argument je tržišno razumljiv: ako svi moraju kupovati plin bez obzira na cijenu, sami mogu izazvati eksploziju cijene.
Ali cijena tog kompromisa također je jasna: Europa ulazi u neizvjesnu zimu s manjim fizičkim zaštitnim slojem. Komisija je još 3. rujna tvrdila da „nema neposrednog rizika za sigurnost opskrbe“, oslanjajući se na veći LNG kapacitet, diversifikaciju dobavljača i smanjenu europsku potrošnju.
Hormuz ostaje problematičan. Katarski Ras Laffan pretrpio je štetu koja je izbacila oko 17 posto katarskog LNG kapaciteta, a popravak nekih LNG pogona može trajati godinama. Saudijska Arabija je skoro pa izvozno paralizirana, a europski političari bi nam trebali odgovoriti kako je moguće da je čak i u industrijskom, energetski ovisnom Japanu gorivo daleko jeftinije nego u EU.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....