Dvije sestre iz Kijeva, 17-godišnja Vera i 12-godišnja Ljubava Jakovljeva, poginule su nakon što je ruski projektil pogodio njihovu stambenu zgradu tijekom jednog od najvećih zračnih napada na Ukrajinu od početka rata.
Da tragedija bude veća, njihov otac Jevhen, ukrajinski vojnik, poginuo je godinu dana ranije na bojištu u Luhanskoj oblasti. Na njihovom sprovodu u Katedrali svetog Mihajla u Kijevu svećenik je poručio da „nikakve riječi nisu dovoljne za sjećanje na sve koje je ubio naš neprijatelj“, podsjetivši da imena djevojčica znače vjera i ljubav, piše The Times.
Gotovo četiri godine ranije Jevhen Jakovljev napisao je mlađoj kćeri Ljubavi pismo za njezin deveti rođendan. Rat je tada već pet mjeseci trajao i uništio planove obitelji da odu na putovanje za njen rođendan. „Moja mala lavice, rođena si 24. srpnja, na vruć dan!“, napisao je.
„Prijašnje rođendane slavili bismo negdje na odmoru, u planinama ili na moru. Ove godine to nije uspjelo, ali pobijedit ćemo, vratit ću se i otići ćemo nekamo… možda na kraj svijeta!“
Jakovljev nije doživio kćerin deseti rođendan. Poginuo je devet mjeseci kasnije tijekom borbene misije kojom je pokušavao zaustaviti rusko napredovanje u Ukrajini.
Napad na stambenu zgradu
Prošlog četvrtka Moskva je pokrenula jedan od najvećih zračnih napada na Ukrajinu. U 3:42 ujutro projektil je pogodio deveterokatnicu u kojoj su živjele Vera, Ljubava i njihova majka Tatjana. Tatjana je tu noć bila kod svoje starije majke kada je dobila poziv da je zgrada pogođena i urušena. Po dolasku kući vidjela je spasioce kako kopaju po ruševinama tražeći preživjele.
„Moja djeca su tamo. A već sam izgubila njihova oca, svog muža, branitelja Ukrajine. I sada su tamo i njih dvije, njegove kćeri, od 17 i 12 godina, moje djevojčice, pod tim ruševinama. I ne znam jesu li žive ili su već otišle svom ocu“, rekla je kroz suze.
Ljubava je pronađena nakon devet sati pod ruševinama, ali nije preživjela. Verino tijelo izvučeno je tek sljedećeg jutra, nakon 28-satne akcije spašavanja. U napadu su poginula 24 civila, među njima i 15-godišnja Marija Polska. Predsjednik Volodimir Zelenski nakon tragedije stigao je na mjesto napada i položio cvijeće na improvizirani memorijal.
„Ukrajina neće dopustiti da ijedan udar agresora koji odnosi živote naših ljudi prođe nekažnjeno“, rekao je Zelenski. Napad se dogodio svega nekoliko dana nakon Parade pobjede u Moskvi, nakon koje je Vladimir Putin izjavio kako bi „specijalna vojna operacija“, kako naziva invaziju, mogla biti „pri kraju“. Zelenski je na to odgovorio:
„To definitivno nisu postupci onih koji vjeruju da se rat bliži kraju.“
Ukrajina je potom uzvratila napadima na ruska vojna i naftna postrojenja oko Moskve. Zelenski je to nazvao „potpuno pravednim odgovorom“.
„Ovoga puta ukrajinske sposobnosti dugog dometa dosegle su moskovsku regiju. Rusima jasno poručujemo: njihova država mora završiti ovaj rat“, rekao je.
Ukrajinska sigurnosna služba SBU ruski je napad već okvalificirala kao ratni zločin.
„Iza svakog udara stoje konkretna imena i prezimena“, rekao je general-bojnik Jevhenij Hmara, šef SBU-a. „Naš zadatak nije samo dokumentirati posljedice napada na kritičnu infrastrukturu i dokazati njihovu sustavnost, nego i identificirati počinitelje, zapovjednike i organizatore. A zatim ih privesti pravdi.“
Nakon očeve smrti Ljubava se zatvorila u sebe
Na sprovodu u Katedrali svetog Mihajla učiteljica Ljubave, Olha Hanza, prisjetila se djevojčice kroz suze. „Ljubava je bila vrlo vedra djevojčica. Ali nakon očeve smrti zatvorila se u sebe na neko vrijeme. Nije htjela dijeliti svoje osjećaje“, rekla je.
Dodala je kako je Ljubava stalno crtala i uvijek prva dolazila u školu. „Domar bi rekao: ‘Tvoj mali cvjetić je već ovdje’, a ona bi sjedila u učionici i crtala.“
Jedan školski zadatak bio je napisati pismo vojnicima na bojištu. „Ona je napisala pismo svom ocu, čak i nakon što je poginuo.“
Za projekt iz engleskog jezika odabrala je upravo njega kao temu. „Moj tata je moj heroj“, napisala je Ljubava.
Bijele lijesove sestara, ukrašene čipkom, cvijećem i kruhom kao simbolom života, u crkvu su unijeli suborci njihova oca. Među uplakanim učenicima bila je i Sofija, Ljubavina najbolja prijateljica, koja je kobnog jutra na snimkama prepoznala njihovu zgradu. Na kraju ceremonije svećenik je ponovno izgovorio njihova imena — Vera i Ljubava.
„Naš okrutni neprijatelj ne pravi razliku između odraslih i djece, vojnika i civila. Svaki gubitak pogađa nas jer smo dio jedne cjeline“, rekao je. „Neprijatelj nikad neće ubiti našu vjeru i ljubav prema domovini.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....