Ključna poruka nove imigracijske politike Kanade ima globalnu simboličku težinu jer su sami Kanađani desetljećima inzistirali na narativu da su nacija praktički stvorena na imigraciji i stoga se smatraju bastionom multikulturalnosti. Čini se da su pod utjecajem globalnih trendova obje riječi - imigracija i multikulturalnost - u Kanadi izgubile aureolu isključivo pozitivnog značenja pa Kanada iznenada postaje država koja planira pad ukupne populacije. Iz jedne krajnosti otišli su u drugu; iz tabora sklonog izrazito agresivnom uvozu radne snage prešli su u tabor koji prihvaća demografski pad kao bolje rješenje od gomilanja "nepoželjnih", što je politički i znanstveno kontradiktoran koncept.
U Kanadi se, naime, ne radi o zaustavljanju nekontroliranog vala ljudi u potrazi za azilom, nego o svjesnoj kalkulaciji da je bolje zaustaviti useljavanje čak i uz vrlo preciznu kalkulaciju smanjivanja ukupnog broja stanovnika. Je li Kanada prva napredna zapadna liberalna demokracija koja odbacuje tezu da je svakako bolje imati kontinuirani rast populacije jer uz rast broja radnika osiguravate gospodarski rast te tako osiguravate stabilnost ostalih društvenih podsustava? Magazin Foreign Policy komentirao je još u studenome 2023. kako odlučne najave premijera Justina Trudeaua za povećanje broja rezidenata za 500.000 godišnje do 2025. neće biti ništa zbog pritiska desnice. U tom trenutku u FP-u još nisu imali informaciju da će zaokret biti toliko radikalan da će Kanadu gurnuti na neistraženi teritorij - u vođenje politike svjesnog planiranja pada populacije, tj. najjednostavnije rečeno - smanjenja broja stanovnika.
Multikulturna zemlja
Kanada je od 2015. kontinuirano pretvarala od 300.000 do 400.000 migranata godišnje u rezidente koji su popunjavali nova radna mjesta i osiguravali rast. Takvu politiku podržavale su poduzetničke organizacije, kao što je Business Councile of Canada, ali i vrlo visoki postoci građana. U međuvremenu je Kanada postala još više multikulturna - istraživanja javnog mnijenja prije 30-ak godina otkrivala su da je čak 72 posto građana vjerovalo kako "ima previše imigranata koji ne prihvaćaju kanadske vrijednosti", ali je do danas taj udio skeptika prema azilantima pao na samo 48 posto. Unatoč tome što istraživanja (npr. Evironicsa) otkrivaju da sve više Kanađana cijeni multikulturalnost kao vodilju imigracijske politike, prije nekoliko dana Trudeauova vlada objavila je novi plan migriranja, koji puno više podsjeća na rasprave o doseljenicima u nizu europskih zemlja koje trese pojačana paranoja od došljaka. Temeljni plan, kakav su vlasti prezentirale Kanađanima, donio je dramatično rezanje planiranog "uvoza" radne snage u 2025. s 500.000 na 395.000, dok je stari ambiciozni cilj dodatno smanjen u 2026. i 2027.; na 380.000 odnosno 365.000.
Ono što Marc Miller, ministar za imigraciju Kanade, nije rekao novinarima kad je predstavljao novi plan jest da država zapravo ciljano ide u smanjivanje broja stanovnika. Vjerojatno su procijenili da bi uz sve glasniju anti-imigrantsku desnicu bilo nespretno priznati kako je novi cilj imigracijske politike smanjiti broj građana unatoč vrlo niskoj stopi fertiliteta, daleko od tzv. zamjenske. Trenutačno je stopa fertiliteta u Kanadi 1,3, a trebala bi biti na razini 2,1 (djeteta po ženi) da bi imali zamjensku stopu. Miller je, naravno, na presici predstavio novi plan imigracije kao dobro poznati nastavak politike pažljivog povezivanja potreba kanadskog tržišta rada kroz prihvaćanje i selekciju imigranata određenih radnih vještina.
Problem s kojim se Kanada suočava nakon radikalnog zaokreta u imigracijskoj politici pod pritiskom desnice svodi se na to da su trebali imati stabilan rast populacije ali će do 2025. gubiti od 50.000 do 80.000 građana godišnje. Kanađani su, drugim riječima, odlučili da unatoč niskom fertilitetu idu na smanjivanje broja imigranata unatoč tome što će država imati negativan populacijski saldo. Je li došlo doba kad liberalni političari procjenjuju da je negativni imidž imigranata naciji (ili njihovim karijerama) veća prijetnja od smanjivanja broja stanovnika?
Specifičnost i važnost promjene u kanadskoj politici prepoznao je dr. Mike Moffatt, koji je na sporne ukupne brojeve novog kanadskog plana imigracije upozorio kroz vrlo jednostavnu poruku i tablicu:
Potpuni preokret
Drugim riječima, anti-imigracijski pritisak desnice u Kanadi bio je toliko intenzivan da je unatoč podršci građana Trudeauova vlada odlučila ne samo smanjiti broj imigranata, nego i planirati pad populacije. Radi se o potpunom preokretu. Prije samo nekoliko godina stranke centra i ljevice odnijele su pobjedu jer su sudski zabranjeni anti-imigrantski plakati sa sloganom "Say No to Mass Immigration", koje je promovirao Maxime Bernier iz Narodne stranke Kanade.
S obzirom na to da su desetljećima vodili imigracijsku politiku koja im je osiguravala pozitivan imigracijski saldo, Kanada je među državama koje će imati vrlo malo problema u odnosu na ostale zbog pada ili usporavanja rasta populacije. Ako pogledamo tablicu s ključnim podacima o populacijskom trendu Kanade, vidjet ćemo brojeve koji govore o desetljećima odgovorne imigracijske odnosno demografske politike. Iako im je od 2015. do danas stopa fertiliteta pala s vrlo zabrinjavajućih 1,6 na baš loših 1,34, uspjeli su održati stopu rasta populacije od 0,95 do 1,23 posto na godišnjoj razini ili za ugrubo 380 do 460 tisuća novih duša godišnje. Zahvaljujući takvoj demografskoj - tj. imigracijskoj politici - broj stanovnika Kanade narastao je od 1990. godine za 12 milijuna ljudi ili za otprilike 3 cjelokupne populacije današnje Republike Hrvatske.
Tablica s temeljnim podacima o demografskim trendovima Kanade može se opisati kao tablica uspjeha. Zanimljivo je da su se demografski (ekonomski i socijalno) poželjni brojevi počinju tretirati kao politički nepoželjni.
Promjene u kanadskoj demografskoj politici imaju ogromnu težinu kao javno pitanje svim zapadnim liberalnim demokracijama - hoće li nas antiimigracijski sentimenti bazirani na ksenofobiji, koju raspiruju političari-populisti, dovesti do toga da je politički postalo najjednostavnije zaustaviti ili usporiti imigraciju, čak i pod cijenu daljnjeg demografskog sunovrata? Dileme kod ovog pitanja nisu jednostavne niti je pitanje sugestivno, ali mora se postaviti jer smanjivanje radne populacije sa sobom uvijek i svugdje donosi ekonomske i socijalne probleme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....