Kada je jugoslavenski premijer Džemal Bijedić na konferenciji u Beogradu 1974. godine obećao pročistiti zrak u zemlji, reporter New York Timesa je napisao da je malo vjerojatno da će stanovnici Beograda uskoro dočekati olakšanje s obzirom da se zagađenje u gradu pogoršava.
‘Od zagušljive, sumporne atmosfere u Beogradu i nekim drugim većim jugoslavenskim gradovima, ljudima su crvene oči, paraju im se najlonske čarape i kvare pianissimo dionice u koncertnim dvoranama zbog neprekidnog kašlja iz publike‘, napisao je novinar.
Pola stoljeća kasnije Beograđani još uvijek teško dišu, piše Guardian.
‘Imam astmu i to me ubija‘, kaže Dejan (40), crtač grafita i MC koji vodi trgovinu s bojama u industrijskoj četvrti Palilula. ‘Nije smog, čovječe, to je crna magla. Ne vidiš prst pred nosom.‘
Zrak u glavnom gradu Srbije, zemlji od sedam milijuna stanovnika koja čeka na ulazak u EU, lošiji je nego u gotovo bilo kojem drugom gradu u Europi. U Beogradu se nalazi pet od 15 najzagađenijih četvrti na kontinentu, otkrila je Guardianova analiza temeljena na europskim podacima o kvaliteti zraka.
Silna postrojenja na ugljen, ogromna odlagališta otpada, stara vozila i staromodni sustavi grijanja emitiraju koktel otrovnih čestica koje dospijevaju u pluća i žile stanovnika grada.
Bijes zbog zagađenog zraka povremeno se znao pretočiti u prosvjede, ali malo je učinjeno da se zrak učini sigurnim. Prošlog mjeseca, u jednom od svojih prvih pokušaja zaštite djece od otrovnih plinova, grad je raspisao natječaj za 11.500 pročistača zraka za svoje škole i vrtiće.
Milica Jablanović, vijećnica oporbenih Zelenih i istraživačica Instituta za edukacijska istraživanja kaže da je time grad zapravo priznao da ne može pročistiti zrak. ‘Ponekad imam osjećaj da nanosim štetu vlastitoj djeci jer živimo ovdje.‘
Kobna sezona grijanja
Ljeti je zrak u Beogradu tek nešto malo lošiji od onoga u Londonu ili Berlinu. Ali kada dođe zima, kada krene sezona grijanja i slojevi toplog gradskog zraka zarobe toksine blizu tla, grad prekrije pokrivač od smoga toliko gust da ga vjetrovi ne mogu raspuhati.
‘Nemate dovoljno zraka i osjeća se miris po nafti‘, kaže Jelena Cvetić (48), farmaceutkinja iz centra Beograda. ‘Ljudi s astmom i kardiovaskularnim problemima obično imaju velikih problema tih dana.‘
Studija koju je ove godine financiralo srpsko ministarstvo znanosti proučavala je podatke o onečišćenju tijekom ljetnih mjeseci i procijenila da su sitne čestice odgovorne za jedan od pet moždanih udara, jedan od četiri slučaja ishemijske bolesti srca i jedan od 11 slučajeva raka pluća. Pozvalo je gradsko vijeće da građane upozori kada je zrak loš i zamoli ih da ostanu u kućama.
‘Što je prije moguće treba osmisliti učinkovite mjere za suzbijanje onečišćenja zraka‘, rekli su znanstvenici.
Ured gradske skupštine za zaštitu okoliša grada Beograda priopćio je da su njihovi podaci o onečišćenju zraka najrelevantniji te da je grad poduzeo niz mjera za smanjenje onečišćenja zraka i da njihovi podaci nisu pokazali povećanje prosječne godišnje koncentracije čestica PM10 niti broja dana u kojima je zabilježeno povećanje. ‘Naši napori rezultirali su pozitivnim rezultatima‘, poručili su.
Kao i mnogi glavni gradovi republika nekadašnje Jugoslavije, Beograd koristi struju i grije se pomoću zastarjelih elektrana na lignit, posebno prljavu vrstu ugljena. Godine 2016. 16 tvornica ugljena na zapadnom Balkanu emitiralo je više sumpornog dioksida od 250 tvornica EU-a, stoji u izvješću neprofitne organizacije Health and Environment Alliance.
Najgore zagađen dio Beograda je Obrenovac, općina udaljena 25 km od središta grada u kojoj se nalazi najveći dio kompleksa elektrane na ugljen Nikola Tesla. Godine 2019. zrak u Obrenovcu sadržavao je razine finih čestica poznatih kao PM2,5 pet puta veće od granica koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacija, pokazala je analiza Guardiana.
Osim toga, problem su i slabo izolirani privatni stanovi i kuće sa starim pećima koje koriste prljava goriva. Većina zgrada u Srbiji izgrađena je prije više od 50 godina, često s lošom izolacijom, dok se više od 60 posto prostora u zemlji grije na drva i ugljen. Zimi ljudi često imaju samo izbor ostati kod kuće ili udisati potencijalno smrtonosan zrak.
‘Prije nego što ustanem iz kreveta, provjerim svoju aplikaciju za zagađenje zraka‘, kaže Aleksandra Tomanić, voditeljica neprofitnog Europskog fonda za Balkan, koji je vodio kampanje za borbu protiv zagađenog zraka u regiji. Ako je razina upozorenja narančasta, ona otvara prozor. Ako je crvena ili ljubičasta, ona čeka ponekad i cijeli dan.
‘To doslovno fizički osjetiš‘, kaže Tomanić. ‘A ako to osjetite u grlu, možete zamisliti u kakvom su vam stanju pluća.‘
Mali napredak
No ipak grad je u nekim područjima postigao napredak. Tijekom posljednjih desetljeća Beograd je proširio svoju toplinsku mrežu koja uglavnom radi na plin i deaktivirao više od 1000 kotlovnica. Također se prestalo grijati na ugljen u nekim velikim javnim zgradama.
Poboljšanja se pomalo događaju, ali to nije dovoljno, kaže Elizabet Paunović, umirovljena liječnica koja je vodila Europski centar za okoliš i zdravlje WHO-a. ‘Da, ima dobrih primjera, ali to su samo primjeri koji bi trebali postati svakodnevna praksa.‘
Ljudi i političari zaboravljaju da zrak u Beogradu nije opasan samo zimi, kaže ona. ‘Političari se uznemire tek kad zagađenje dostigne vrhunac. Ali trebali bi biti uznemireni 24 sata dnevno, 365 dana u godini.‘
Cjelogodišnji uzrok lošeg zraka u Beogradu može se vidjeti i namirisati u prometnoj gužvi na mostu preko Dunava u vrijeme špice. Stari autobusi rade u leru pored kolona automobila, od kojih bi mnogi pali na testovima emisija u EU. Među starijim vozilima ima i modernih, ali glomaznih SUV-ova koji troše velike količine goriva.
Nekoliko kilometara od središnjeg beogradskog Trga Republike, hrpe smeća nagomilane uz cestu podsjećaju na nekadašnje službeno odlagalište, koje je sada neformalno naselje u kojem ljudi ponekad spaljuju plastični otpad. Smeće je ponekad jedini spas za one koji si ne mogu priuštiti drva. U drugim slučajevima, požari se namjerno podmeću kako bi se otopili kablovi i iz njih izvukli metali za prodaju.
Time se stvara žuti oblak dima koji ljudi mogu ‘osjetiti i okusiti‘, kaže Dejan čija je trgovina u blizini. ‘Ne ubija samo mene, ubija cijelo susjedstvo.‘
No nekim stanovnicima to ne smeta. Kod Bajrakli džamije u blizini parka na Kalemegdanu, jedine džamije iz osmanskog doba koja je preživjela česte ratove koji su razarali grad, Nenad Lazarević (39), vlasnik restorana, kaže da Beograd ima mnogo zelenih površina u koje ljudi mogu pobjeći. ‘Mislim da pokušavaju popraviti stanje‘, kaže on o naporima vlade.
Mjere od 2,6 milijardi eura
Srbija je prošle godine usvojila akcijski plan vrijedan 2,6 milijardi eura za smanjenje onečišćenja zraka u narednih 10 godina koji uključuje mjere za emisije tvornica i ubrzanje postupnog izbacivanja iz upotrebe starih automobila, bojlera i štednjaka.
No kritičari kažu da nema dovoljno političke volje da se zrak brzo očisti. Milenko Jovanović, koji je 2020. godine dobio otkaz u Agenciji za zaštitu okoliša Srbije (SEPA), kaže da je ostao bez posla nakon što se usprotivio odluci da se podigne prag na kojem se onečišćenje zraka smatra opasnim. Srbijanski viši sud naložio je agenciji da ga vrati na posao nakon što je presudio u njegovu korist.
SEPA nije odgovorila na upit za komentar.
Posljednjih su godina stanovnici Beograda izabrali nekolicinu zelenih političara u gradsko vijeće koje jako frustrira spor tempo promjena. Dobrica Veselinović, iz Stranke zelene ljevice, stranke nastale iz prosvjednog pokreta protiv izgradnje područja uz rijeku, kaže da prijedlozi za pročišćavanje zraka često budu odbačeni jer se loš zrak smatra ‘posljedicom gospodarskog rasta‘.
Tijekom konferencije o okolišu u Beogradu 1974. godine, vladin dužnosnik predstavio je izvješće u kojem nije napravljena takva razlika, pisao je tada New York Times. ‘Jugoslavija ne bi morala razmišljati o smanjenju svog gospodarskog rasta kako bi obuzdala onečišćenje‘, moglo se čuti na konferenciji.
‘Još 1974. naš je premijer bio svjestan što je održivi razvoj‘, kaže Paunović, koji je tada bio tinejdžer u Beogradu. ‘Ne možete se razvijati ako potpuno uništite prirodu.‘