Tko se može kandidirati za američkog predsjednika?
Prema Ustavu SAD-a, svaki američki državljanin stariji od 35 godina koji je u SAD-u živio najmanje 14 godina, može se kandidirati za Bijelu kuću. Predsjednički izbori u SAD-u održavaju se svake četiri godine, a iako to nije definirano ustavom, kandidati zbog logistike i financiranja najčešće traže podršku jedne od dvije vodeće stranke. Predsjednički kandidati biraju se na stranačkim predizborima, a pobjednici nominaciju stranke prihvaćaju na stranačkim konvencijama koje se najčešće održavaju tijekom ljetnih mjeseci.
Tko su kandidati?
Donald Trump, mogul nekretnina i reality show zvijezda, kao kandidat konzervativne Republikanske stranke bori se za još četiri godine u Bijeloj kući. Za sunatjecatelja, Trump je odabrao svog dosadašnjeg potpredsjednika Mikea Pencea, bivšeg guvernera savezne države Indiane.
Trumpov glavni oponent je Joe Biden, kandidat Demokratske stranke koji je svjetskoj javnosti najviše poznat kao potpredsjednik Baracka Obame. U slučaju da Biden pobjedi na izborima, kao što i najavljuju predizborne ankete, postao bi najstarijim predsjednikom u povijesti SAD-a.
Tko može glasati?
Američki državljani stariji od 18 godina koji su se pravovremeno registrirali za sudjelovanje na predsjedničkim izborima. U SAD-u je trenutno više od 224 milijuna građana koji 3. studenog imaju pravo iskoristiti svoje pravo glasa. Međutim, statistika dokazuje da u prosjeku samo 60 posto Amerikanaca ispuni svoju građansku dužnost tijekom predsjedničkih izbora. Još manje ih sudjeluje na izborima za Zastupnički dom koji se održavaju svake dvije godine.
Istraživanje Pew istraživačkog centra iz siječnja 2019. godine, najavilo je da će biračko tijelo na izborima 2020. biti najrazličitije i najmlađe u povijesti američke demokracije. Čak 10 posto birača pripadat će tzv. Generaciji Z (dobna skupina od 18 do 23), a manjine će činiti trećinu ukupnog biračkog tijela, što je najviše u povijesti SAD-a.
Kada se održavaju izbori?
Točan termin održavanja američkih izbora možda nije ustavno definiran, ali je Kongres davne 1945. donio zakon kojim je „prvi utorak nakon prvog ponedjeljka u studenom“ u izbornim godinama rezerviran za političku participaciju građana s pravom glasa.
Početak studenog odabran je kao optimalan termin održavanja izbora zbog nekoliko povijesnih razloga. Naime, kako se većina stanovnika s pravom glasa u 19. stoljeću bavila poljoprivredom, početkom studenog nije bilo neodgodivih obveza oko obrade polja jer se posljednja sjetva odradila tijekom listopada. Istovremeno, početkom studenog još uvijek nije bilo suviše hladno za dugi, ponekad čak i višednevni put do biračkih mjesta, na koja bi se građani najčešće zaputili još u ponedjeljak; nakon što su u nedjelju sudjelovali u bogoslužju.
Kako se bira američki predsjednik?
Za razliku od gradonačelnika, guvernera, zastupnika i senatora, koje građani biraju direktno, predsjednik SAD-a bira se indirektno. Naime, građani glasajući za svog predsjedničkog kandidata zapravo glasaju za elektore, koji potom u prosincu biraju predsjednika SAD-a.
Drugi članak američkog ustava definira broj elektora koji je namijenjen svakoj pojedinoj saveznoj državi prema veličini njihovog stanovništva prema posljednjem popisu. Ukupan broj elektora u svakoj saveznoj državi odgovara zbroju njihovih izaslanika u američkom Kongresu.
Kalifornija kao najmnogoljudnija savezna država ima 55 elektora (53 zastupnika i 2 senatora), dok Aljaska, Montana, Wyoming i Delaware kao najslabije naseljene države imaju samo 3 (1 zastupnik i 2 senatora).
Od 1964. godine, o izboru predsjednika odlučuje ukupno 538 elektora, što također odgovara zbroju 435 delegata Zastupničkog doma, 100 senatora i 3 elektora iz Washington D.C.-a, koji nema status savezne države, a time i nema izaslanike u Kongresu.
Kandidat koji osvoji najmanje 270 elektorskih glasova postaje predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država.
Valja napomenuti da se u 48 od ukupno 50 saveznih država elektori moraju voditi maksimom aposlutnog pobjednika. Kandidat koji osvoji 50 posto plus jedan glas, tako, osvaja apsolutan broj elektora namijenjen toj saveznoj državi. Upravo zato, izuzetno su važni elektori u tzv. 'swing' saveznim državama, osobito onima koje imaju veliki broj elektora (Florida, Ohio i Pennsylvanija).
Ponekad se može dogoditi da jedan kandidat osvoji veći broj tzv. popularnih glasova, ali ne uspije osvojiti potreban broj elektora zbog čega izgubi izbore. Upravo to se dogodilo 2016. Hillary Clinton koja je osvojila čak 3 milijuna glasova više od svog protukandidata Donalda Trumpa, ali i Alu Goreu 2000., kada je zbog samo par stotina glasova razlike na Floridi izgubio utrku za Bijelu kuću.
Glavni kritičari elektorskog koledža kao metode biranja predsjednika SAD-a upozoravaju da se na taj način favoriziraju države s puno elektorskih glasova. Teoretski, moguće je osvojiti samo 12 od ukupno 50 saveznih država i pobijediti na izborima, ali se to nikada nije dogodilo. S druge strane, apologeti elektorskog načina biranja predsjednika tvrde da se tom metodom poštuje stroga federalizacija zemlje, ali se uvažava i mišljenje malih saveznih država poput Rhode Islanda, Vermonta, Kansasa i Iowe, čije bi interese bilo koji drugi sustav biranja u potpunosti zanemario.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....