Rijetki će ljudi u Rostovu na Donu zaplakati na jučerašnju vijest da je požar zahvatio zgradu lokalnog FSB-a. Samo spominjanje akronima za Rusku službu sigurnosti bilo je, dok sam ja tamo živio, dovoljno da nastupi tišina u sobi, piše u komentaru za tjednik The Spectator Robin Ashenden, freelance novinar i dobar poznavatelj politike srednje i istočne Europe koji je živio u južnoj Rusiji.
Kada je jedna djevojka u mom razredu ponosno objavila da njezin dečko radi za službu, u prostoriji je zavladala nelagoda. Nakon objave kolege studenti koji su nekoć bili otvoreni i vrlo komunikativni, postali su znatno oprezniji.
U lokalnom klubu ljubitelja pušenja lule, jedan od članova također je radio za njih. Mišićavi muškarac s kosom začešljanom unatrag, staljinovskim brkovima te paketom najskupljih Dunhillovih lula (jer pristojna plaća samo je jedna od prednosti posla). Svi u klubu su mu se pokoravali.
Jednom prilikom sam s njim polemizirao s omraženom ruskom romanopiscu, dok mu je kolega kolutanjem očima davao do znanja da se uspaniči. Kada se čovjek okrenuo, rekao mi je da bih trebao držati jezik za zubima.
Nije ni čudo da se služba smatra kvaziaristokracijom u Rusiji 2023. ili da ih je romanopisac Vladimir Sorokin smatrao modernim potomcima brutalnih kohorti Ivana Groznog koji voze Mercedes.
Ipak, kao što je pokazao jučerašnji požar koji je usmrtio najmanje tri osobe, nisu nepogrešivi.
Vasilij Golubjev, guverner Rostova, tvrdi da su eksplozija i požar bili rezultat kratkog spoja koji je zapalio spremnike goriva. Unatoč tvitu savjetnika ukrajinskog predsjednika Mihaila Podoljaka, da je požar bio ‘manifestacija panike u Rusiji, koji je Ukrajina ‘promatrala sa zadovoljstvom‘, iako nije umiješana, ovo se čini gotovo uvjerljivo i vjerojatno zaziva povijest Rostova.
Grad je oduvijek bio sklon nesrećama. Riječ je o mjestu gdje su se katastrofe događale toliko često da više nisu bile iznenađenja. Serijski ubojica i kanibal Andrej Čikatilo, nadimka Rostovski mesar, koji je 1994. osuđen za ubojstvo i sakaćenje 52 žene i djeteta, koristio je Rostov kao svoje glavno polje djelovanja.
Parkovi u kojima je otimao djecu bili su nezaobilazno mjesto druženja za obitelji s djecom.
Godine 2016. godine bujične poplave uništile su trgovine u gradskim podvožnjacima, a jedna žena se utopila.
Iste godine, Boeing 737 iz Dubaija srušio se u zračnoj luci Rostov, pri čemu je poginulo 62 putnika.
Dvije su osobe, godinu dana kasnije, poginule kada se zapalio hotel na deset katova u centru grada. Jučerašnji požar možda je iznenadio mnoge - FSB se ipak smatra neuništivim - ali u velikoj mjeri, za ovaj grad na Donu, nije iznenađujući.
Od početka invazije u veljači 2022. godine bilo je brojnih podmetanja požara u državnim institucijama, no ne tako smionih kao što je ovaj.
Još u veljači 2022. u Moskvi je zapaljen ured za služenje vojnog roka, a od tada je bilo brojnih napada na takve zgrade, obično Molotovljevim koktelima.
U regiji Irkutsk, u Sibiru, nakon rujanske mobilizacije, mladić je iz neposredne blizine ubio časnika za regrutiranje, a od početka ožujka zabilježeno je deset slučajeva podmetanja požara, od Krasnodara do Murmanska, samo ove godine.
Znalo se da će Rostov na Donu, udaljen tek 210 kilometara od Luhanska, biti ranjiv u ratu. Vojnici koji su od tamo unovačeni da se bore u Donbasu, ne putuju u daleka mjesta, već u regiju udaljenu nekoliko sati od svojih domova i obitelji. Ovo naravno nije dokaz prljave igre, ali ne postavlja se pitanje zašto je došlo do požara u Rostovu, već zašto se tako nešto nije dogodilo ranije.
Sinoć su gradom kružile glasine o uzroku požara, no može se očekivati da će stanovnici Rostova reagirati flegmatično, nimalo šokirani svakodnevicom.
S obzirom na to da je jučerašnja žrtva bio FSB kojeg se toliko boje, može se očekivati da je neizbježan humor, koje se dijeli samo u privatnim krugovima, bio crn poput dima koji se još uvijek nadvija nad gradom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....