Tko je moćniji, šef Twittera ili predsjednik Sjedinjenih Američkih Država?

Donald J. Trump, predsjednik Sjedinjenih Država Amerike, stekao je brnjicu na glavnoj platformi svoga masovnog komuniciranja: na takozvanim društvenim mrežama. Nakon bogojavljenskoga terorističkog napada njegovih pristaša na Kongres Sjedinjenih Država Amerike Twitter mu je oduzeo pravo javljanja prvo na 12 sati, a nedugo potom i trajno, YouTube na 24 sata, a Facebook i Instagram na neodređeno vrijeme, ali barem na dva tjedna - tj. barem dok ne sjaši s dužnosti državnog poglavara.

Tim istim društvenim mrežama kruže dva pitanja. Jedno u obliku pošalice: "Objasnite mi: osoba koja raspolaže nuklearnim kodovima je suviše opasna da bi imala račun na Twitteru?" Drugo u obliku optužbe: ako je bilo moguće ušutkati Trumpa nakon ubojitog napada na Kongres USA, zašto nije bio ušutkan kada su njegove laži i njegova huškanja izašli izvan kolosijeka uobičajenih političkih prepucavanja i počeli uzrokovati ozbiljnu političku štetu?

Da stvar bude jasna: Trump nije prosuo tek nekoliko laži. Američki portali specijalizirani za lov na lažne vijesti (izmišljene ili bitno iskrivljene) nabrojali su više od 4000 Trumpovih laži u manje od četiri godine njegova predsjedničkog mandata. Tek potkraj je Twitter počeo dodavati opaske tipa: "Nije istina" ili "Nije potvrđeno".

Posljednje zlodjelo

Posljednje Trumpovo zlodjelo nije ni počinjeno preko društvenih mreža. On je fizički pozvao svoje suprematističke pristaše da krenu na Kongres, što je rezultiralo provalom, fizičkim i oružanim sukobima, te pogibijom petorih osoba.

Po američkim zakonima može biti optužen barem za jedno od tih ubojstava: smrt policajca kojega je Trumpov pristaša zviznuo protupožarnim aparatom po lubanji, izazvavši smrtonosno moždano krvarenje. Ima američkih država gdje se to kvalificira kao sudjelovanje u ubojstvu policajca na dužnosti što se kažnjava smrću ili doživotnim zatvorom bez prava na pomilovanje. A Trump se istaknuo kao pobornik smrtne kazne, iako bi prema starcu trebalo možda biti milostiv i kazniti ga kratkogodišnjim doživotnim zatočenjem među inim ubojicama.

Pomilovanje ga ne izvuče, jer ono podrazumijeva priznanje krivice i iznošenje svih relevantnih činjenica o svima – a tko to izvrda opet pada pod istragu, bez pomilovanja.

Naravno - i to je suština forme u demokraciji – bilo za koju od odluka o Trumpovu prijevremenom skidanju s dužnosti, bio to opoziv (impeachment), smjena (Amandman XXV), sudska optužba, odnosno što god mu drago, potrebna je odluka nadležnih tijela, po utvrđenoj proceduri. Poznato je tko odlučuje, na temelju kojih zakona, kojim redom, primjenjuje se princip dvostupnosti s pravom na žalbu poslije prvog stupnja itd. I najgorem zločincu zajamčena su prava na obranu, a gotovo svima i javnost postupka (iznimke su zlodjela protiv dostojanstva ličnosti, radi obrane žrtve ili uspomene na nju).

Inače bi na djelu bila diktatura, despotizam, što li već.

Za ukidanje pristupa Twitteru, YouTubeu, Facebooku, Instagramu, pa onda WhatsAppu, Viberu i ostalim platformama (namjerno su preskočene one s bazom u Rusiji odnosno Kini) nije potrebno ništa od spomenutoga. Odluku donosi vlasnik ili njegov anonimni činovnik. Nema ni Velikog Brata.

Razumjeti bez učenja

Pritom je zajamčena apsolutna arbitrarnost tih odluka. Godinama pratimo na Facebooku u porukama na hrvatskome (i na jezicima susjednih naroda koje možemo razumjeti bez učenja) govor mržnje protkan ne samo izrazito lažnim vijestima, nego i veličanjem nasilja, s nerijetkim pozivima na linč, uključujući i ubojstvo. To je toliko učestalo, da država, preko svojih odvjetništava, prolazi preko toga kao mimo turskog mezara. Državi je "ubij Srbina" navodno folklor, nešto što bi danas-sutra mogla poći zaštititi kroz Unesco kao nematerijalnu kulturalnu baštinu (a našlo bi se i materijalnih kostiju).

Prsluk puca i internetskim nakladnicima. Deremo se samo kad nam netko tu profilira kaznenu ili, još gore, novčanu odgovornost, pošto smo dužnost administratora takozvanih komentara mirno prepustili društvenoj mreži.

A izgubili bismo se u nabrajanju što sve puca spomenutim platformama. Kad se netko zove Zuckerberg, kad je prošao bar micvah, pa svejedno ne mari što mu na njegovoj platformi zazivaju istrebljenje Židova, nego i na tim klikovima zarađuje - što se tu ima više dodati?

Manje-više svatko od vas koji ovo čitate znate tko je Angela Merkel, Emmanuel Macron, Vladimir Putin itd. Smatrate, ne bez razloga, da su u svojim rukama, legalno, možda i legitimno, usredotočili znatnu moć, te da za nju odgovaraju onima tko ih je izabrao.

Žrtve fake newsa

A što vam govori ovih nekoliko imena? Mark Zuckerberg (Facebook, Instagram, WhatsApp), Jack Dorsey, Omid Kordestani, Parag Agrawal (svi Twitter), Susan Wojcicki (YouTube u Googleovu vlasništvu), Hiroshi Mikitani (Viber u Rakutenovu vlasništvu) itd.? Prvih pet imena su široj javnosti mahom nepoznata (osim Zuckerberga), te ih malotko povezuje s političkom moći. Njihova moć je legalna, ali politički nije legitimna, jer su izabrani samo u okvirima onih koji raspolažu kapitalom iza navedenih platformi masovnoga društvenog komuniciranja.

Prvih petoro (i njihovih pet društvenih mreža) bazirani su u Sjedinjenim Državama, djeluju pod okriljem Amandmana I na tamošnji Ustav, koji amandman jamči slobodu govora. S time što je ta sloboda na teritoriju USA i u iole tradicionalnim medijima ipak pod nekim sudskim odnosno političko-zakonodavnim nadzorom, koji žrtvama eventualnih fake news, potvora, kleveta, nudi makar formalno kakvu-takvu zaštitu.

Ocrnjen i oblaćen na Faceu - znam iz osobnog iskustva - može se žaliti upravi vodovoda u najsušnijoj točki pustinje. Facebook u tom pogledu funkcionira poput ventilacije u čiji je ventilator lako anonimno ubaciti drek, a pogođeni mogu, u najbolju ruku, pokušati ukloniti kapljicu po kapljicu. Navuče li se stalker na vas na Twitteru možete ga blokirati, a on uzme novi profil i proziva vas kao cenzora i diktatora. Jedini lijek: skinuti se s njih. Ili se oboružati jobovskim strpljenjem.

A onda se, u nekom trenutku, pokaže da te platforme - koje zazivaju sakrosanktnost slobode bilo kakva i bilo čijega govora - mogu, u tren oka, blokirati i čovjeka na najmoćnijoj funkciji na svijetu, tj. predsjednika USA.

Ne zato što bi on naprasno poludio - jer je bio isti i četiri godine ranije - nego zato što netko u sustavu vlasništva procjenjuje da na primjer Donald Trump više ne donosi više zarade od eventualne materijalne štete po to isto vlasništvo. Svjesno su mu pružale prostor i snagu, presudnije nego npr. Wall Street Journal ili Fox News, svjesno su mu je oduzele pošto je bezbrojnim klikovima na svoje laži povećao imutak vlasnikâ društvenih mreža.

Društvene mreže su ostvarile perfektan kapitalizam: maksimum zarade uz minimum materijalne odgovornosti (i minimum poreza, pri čemu teško da su i mafije uspješnije).

Stvorena je moć koja nije negativna po sebi, dapače, jer povezuje svijet, ali je negativna po tome što se izuzela iz sustava provjere i ravnoteže (checks and balances) koji je po demokraciju jednako važan kao i pravo glasa.