BORBA ZA MOĆ

Tko će biti Putin poslije Putina? Radikali ga ismijavaju, oporba tvrdi: ‘Stiže kanibal!‘

Kada i ako padne Putin na njegovo mjesto neće zasjesti liberalna oporba nego krvožedni trgovci nove ratne ideologije

Ramzan Kadirov, Vladimir Putin, Jevgenij Prigožin

 /Profimedia/ Vladimir Smirnov/tass/ Tvolk/Willwest News/Profimedia

Nije dobar tjedan za ruske nacionaliste. Prvo je došlo do sloma vojske oko Harkiva, a onda i oslobađanje zarobljenika pukovnije Azov u zamjenu za jednog od osobnih prijatelja Vladimira Putina.

"Konačno!", reagirao je Igor Girkin, jedan od najistaknutijih nacionalista u Rusiji, nakon što je stigla vijest da je Putin naredio djelomičnu mobilizaciju. "Vodstvo Ruske Federacije konačno je shvatilo prirodu rata u takozvanoj Ukrajini!"

No, mnogi nacionalistički orijentirani komentatori smatraju da Putinov mobilizacijski proglas stiže prekasno. Girkin mu strahovito zamjera i oslobađanje 215 ukrajinskih i stranih ratnih zarobljenika. Bila je to, prema Girkinu, "nedopustiva glupost i izdaja koja se može pratiti do vrha Ruske Federacije."

image

Igor Girkin (Strelkov), fotografija iz 2014. godine

Bulent Kilic/Afp/Profimedia

To je poprilično tvrda optužba i odražava dvije očajne stvarnosti s kojima se sada suočava Vladimir Putin, piše Telegraph. Gotovo svi promatrači i analitičari slažu se da Putin u ovom trenutku izgleda slabije nego ikad u svojoj vladavini. Svaki poraz i neuspjeh na bojnom polju dodatno narušava njegov autoritet. I Rusi već šapuću i špekuliraju o tome što će se dogoditi kada ovaj jednom potpuno ispari.

Druga stvarnost je takve naravi da glavna prijetnja njegovom autoritetu ne dolazi od liberalnih oporbenjaka poput Alekseja Navaljnog, već od nacionalističkih tvrdolinijaša koji su daleko spremniji prolijevati krv.

Ruska ratna blogosfera

Igor Girkin - ili Strelkov, kako preferira da ga zovu - eskcentričan je čovjek čak i prema standardima radikalne ruske desnice. Bivši službenik FSB-a u fokus javnosti stigao je u proljeće 2014. godine, kada je poveo malu grupu naoružanih napadača preko granice u Ukrajinu i preuzeo kontrolu nad gradom Slavjanskom u regiji Donjeck. Riječ je o ekstremnom nacionalistu koji na ovu invaziju gleda iz perspektive križarskog rata o kojem ovisi ruski nacionalni opstanak.

Kremlj ga zaobilazi već godinama, a u bilo kojoj drugoj političkoj situaciji njegovi ispadi ne bi bili vrijedni vijesti. No, u recentnim tvrdolinijaškim ispadima Girkin ne stoji sam.

"Kakva sreća - na dan proglašene mobilizacije vidjeti na slobodi one koji će ponovno pucati na ruske vojnike", napisao je često spominjani Rybar, jedan od najutjecajnijih ruskih ratnih blogera. "U Ukrajini je praznik!"

Podsjećamo, prije samo koji tjedan, ruske su vlasti zarobljenicima pukovnije Azov obećali "drugo suđenje u Nürnburgu", a onda ih pustili na slobodu. Blogeri, plaćenici, novinari i radikali koji čine zajednicu ruske ratne blogosfere nisu sami po sebi politički pokret, a čak ni najtvrdokorniji od njih nisu u poziciji izvesti državni udar ako im padne na pamet. Ali ono što kažu trebalo bi alarmirati Putina.

image

Protesti protiv mobilizacije u Sankt Peterburgu

-/Afp

"Različiti Girkini ovog svijeta sami su po sebi uglavnom nebitni - ali činjenica da su tu, da govore i da se pritom prema njima ne postupa i da im se omogućava da pričaju i dalje znači da predstavljaju stajalište nezadovoljnih vojnih jastrebova", analizira Mark Galeotti, stručnjak za ruske obavještajne službe. "Jasno je da takvi poput Girkina imaju zaštitu."

Dio Putinova problema je i to što je gotovo nemoguće istovremeno zadovoljiti sve vojne jastrebove, dobiti rat i zadržati podršku ruske javnosti.

"Putin manevrira između onog što bismo mogli nazvati racionalnom perspektivom na rat i potpuno ludom perspektivom na rat", komentira Nikolaj Petrov, stručnjak za regionalnu rusku politiku u Chatham Houseu. Taj se sudar dvaju svijetova najbolje mogao vidjeti tijekom rasprave oko masovnog novačenja.

Nacionalisti s ruske društvene mreže Telegram zahtijevaju mobilizaciju najmanje od travnja, kada je povlačenje oko Kijeva mnoge navelo na zaključak da će biti potrebne ozbiljnije mjere za konačnu pobjedu u ratu. Pozivi pritom nisu dolazili samo s Girkinovog luđačkog fronta.

Nikolaj Patrušev, tajnik ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i vjerojatno Putinov najbliži savjetnik, još je u travnju pozivao na mobilizaciju u stilu Drugog svjetskog rata uključujući militarizaciju gospodarstva.

Društveni ugovor u Rusiji je slomljen

Predratna ideologija dijelila je Putinovu Rusiju na četiri ključne kategorije: bogate velike gradove s liberalno orijentiranom srednjom klasom, industrijska središta koje svoje relativno blagostanje povezuju sa stabilnošću, sve manje i siromašnije rusko selo te, konačno, etničke republike.

image

Nikolaj Patrušev

Konstantin Mihalchevskiy/Sputnik Via Afp

Svaka je od tih skupina imala različite interese i nešto drugačiji društveni ugovor u kontekstu ulaganja u Putinov režim. Sada su te kategorije nestale i postoje tek tri osnovne grupe: oni koji su nastrojeni antiratno, proratno i oni kojima je baš svejedno dok im rat osobno ne uđe u kućanstva.

Oni koji su orijentirani antiratno su fragmentirani, potisnuti, Putin ne mari za njihove glasove i imaju zanemarivi politički utjecaj. Nemaju nikakve šanse utjecati na Kremlj da zaustavi invaziju.

Druga skupina - proratni nacionalisti - najglasniji su i najhrabriji u kritici Putinova režima. Imaju brojne sljedbenike među vojnicima i plaćenicima na terenu. Drugim riječima, podupiru ih ljudi s oružjem na čijoj potpori u konačnici počiva Putinov autoritet. Među njima se stvara i vlastiti jezik, izrazito podrugljivo usmjeren prema Putinu i njegovim najbližim suradnicima. Za mnoge novoskovane termine odgovoran je sam Girkin. Šojgua se tako naziva "maršalom od iverice", a Putina sarkastično "jedinstvenom ruskom strateškom prednošću".

Stisak vlasti Vladimira Putina više od dva desetljeća bio je poduprt osnovnim quid pro quo aranžmanom s ruskom javnošću: vi se držite podalje od političkih poslova, a mi ćemo politiku držati podalje od vaših poslova. Riječ je o prešutnom dogovoru koji je preživio financijsku krizu 2008., rat 2014. i sankcije Zapada koje su uslijedile.

U kombinaciji s ciljanim represijama, kastrirao je, slomio i marginalizirao svaku smislenu opoziciju – uključujući ozbiljan pokušaj prosvjednika srednje klase u Moskvi da ga svrgnu s vlasti 2011. Poštivanje ovog ugovora je ujedno i razlog zašto je Putin inzistirao na nazivanju invazije "specijalnom vojnom operacijom", a ne ratom. Kada je sve počelo obećao je da se vojni obveznici neće boriti, a da se rezerviste neće pozivati. Zbog toga se i odupirao pozivu na mobilizaciju u proljeće, čak i nakon što je ponižavajuće povlačenje iz Kijeva pokazalo da stalna vojska nije dorasla zadatku.

Ali je ovaj ugovor sada razbijen, a posljedice istog čina su potpuno nepredvidive.

Tko je novi Putin?

Još jedan poraz na bojnom polju, smatraju neki, mogao bi biti koban za Putina. Ruski vladar je jedini jamac sustava različitih interesnih skupina. Ako Putin nestane vrlo je moguće, dapače, i vjerojatno, da će razne frakcije - vojni jastrebovi, siloviki, tehnokrati i ostali koji pokušavaju održati ekonomiju na životu - nekako morati pronaći način da svoju bitku za moć zadrže unutar visokih kremaljskih zidova.

Ali je također moguće da bi se kaos mogao proširiti po cijeloj zemlji. Valja računati na to da u ovakvim situacijama uvijek postoje oportunisti, fanatici i svi ostali koji su spremni zagrabiti u bunar neizvjesnosti te iskoristiti kaos kako bi povećali svoje dionice u ruskom društvu.

Neki već primjećuju da je Jevgenij Prigožin, nekoć nesklon publicitetu, vođa plaćeničke skupine Wagner, počeo poprilično uživati pod svjetlima reflektora. Videosnimke - koje očito u javnost stižu upravo iz njegovog kruga - prikazuju ga kao nekoć Putina, u punom modu akcijskog junaka. Regrutira zarobljenike po zatvorima, a onda helikopterom stiže na ponoćne brifinge sa zapovjednicima na fronti.

image

Vladimir Putin i Jevgenij Prigožin

Alexey Druzhinin/Afp/Profimedia/Alexey Druzhinin/Afp/Profimedia

U Moskvi postoje ozbiljni strahovi i oko toga što bi učinio Ramzan Kadirov, čečenski krvolok, u slučaju da Putin padne. Bi li ostao vjeran svom paktu s Putinom? Ili bi on i njegovi pristaše, od kojih su mnogi bivši čečenski pobunjenici, datu priliku iskoristili za cjenkanje oko nove čečenske autonomije? Neki čak misle da bi se mogao dokopati i samog mjesta predsjednika, koristeći malu profesionalnu vojsku za koju se priča da je drži i hrani u jednom od moskovskih hotela.

Arkadij Babčenko, razočarani ruski oporbeni novinar koji živi u egzilu u Ukrajini, nedavno je napisao da bi nova ruska revolucija Putina zamijenila "kanibalom". U svakom je slučaju revolucija, državni udar ili neka druga "politička transformacija sustava" u Rusiji sada itekako moguća. No, kada i ako padne Putin na njegovo mjesto neće zasjesti liberalna oporba nego krvožedni trgovci nove ratne ideologije - vjerojatno radikalniji i od sadašnjeg kremaljskog vožda.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 05:01