Svaki vojnik sa sobom novi laganu sklopivu lopatu ili ašov. Nespretne su i neučinkovite, dobre samo za guljenje kože s dlanova i prstiju. Međutim, pješaštvo ih neizmjerno cijeni te stalno čisti, podmazuje i oštri. U svakom trenutku moraju biti spremne za kopanje rovova - najmanjeg zajedničkog nazivnika ratovanja. Kada sva druga tehnologija propadne i kada zbog neprijateljeve vatre ne možete manevrirati, doći će do proliferacije rovova. Kompaktna zemlja jako dobro apsorbira eksplozije, rovovi vojnike u potpunosti štite od vatrenog oružja malog kalibra, a neki i od artiljerije te zračnih napada. Ako iskopate dobar rov, vjerojatno ćete vidjeti još jedan dan na bojištu, piše The Telegraph.
Tome se nadaju i Ukrajinci i Rusi koji se trenutno bore za kontrolu nad Bahmutom na istoku Ukrajine. Područje oko grada je minirano, a obje strane redovito razmjenjuju artiljerijsku vatru. I jedne i druge rovovi drže u igri. Zato se napredak u borbi za taj simbolički i politički, ali ne strateški važan grad mjeri u metrima i tisućama poginulih. Fotografije i snimke iz Bahmuta nerijetko pokazuju blatnjave i krvave rovove kroz koje vojnici jedva hodaju. Municija svih kalibara fijuče im iznad glava. Društvenim mrežama kolaju videozapisi na kojima se mogu vidjeti trupla ruskih vojnika koji su stradali u sudaru s ukrajinskim rovovima.
Međutim, ne grade samo Ukrajinci rovove. Na Avitu, ruskoj inačici internetskog oglasnika eBayja, pojavio se oglas za kopače rovova na Krimu. Zainteresiranima se za taj riskantni posao nudi dnevnica od 7000 rubalja, što su 83 eura ili 634 kune. Ako je suditi po tom oglasu, Rusi očekuju da bi Ukrajina tijekom nadolazeće kontraofenzive mogla udariti i na poluotok koji im je ilegalno otela 2014. godine i koji ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski žarko želi osloboditi.
Nakon američkog bombardiranja Iraka, činilo se kao da je došao kraj blatnjavim vojničkim čizmama i sukobima pješaštva. Kako je onda moguće da se u 2023. još uvijek kopaju rovovi? Odgovor leži u Prvom svjetskom ratu. Antanta i Središnje sile morali su iskopati rovove jer se u ratovanju tada prvi puta naveliko počela koristiti artiljerija. Mreža rovova tada se protezala od Švicarske do Sjevernog mora, a iskopana je jer ni jedna ni druga strana nisu htjela napadati tuđe, odnosno braniti svoje rovove. Zato tijekom prve tri godine rata nije bilo većih pomaka. Zaraćene su strane iz pat-pozicije maknule tek krajem rata.
Rovovi kakve viđamo u filmovima nalik su pravima. Neudobni su i mokri. Duboki su najmanje 240 centimetara kako bi vojnici u njima mogli hodati bez saginjanja. Sadržavaju stepenice za paljbu, a iz zraka podsjećaju na cik-cak bod. To je zbog sigurnosti, kako se zauzdala eksplozija kakve granate. Pojačavaju se drvenim daskama i kolcima. Postoje razni rovovi, od komunikacijskih do opskrbnih. Kako su izgledali prije 100 godina, tako izgledaju i danas.
Od Prvog svjetskog rata naovamo, veći su konflikti znali ući u fazu rovovskog ratovanja. Njemu su se zaraćene strane okretale kada nisu mogle ili nisu htjele manevrirati. Bitka za Staljingrad u jednom se trenutku pretvorila u rovovsku bitku, a onda su Sovjeti u jednom trenutku probili njemačku obranu. Taj je manevar jedan od ključnih trenutaka Drugog svjetskog rata, a ne bi bio moguć da Nijemci nisu morali sudjelovati u rovovskoj bitki.
Korejski se rat nakon dinamičnog početka pretvorio u rovovsku bitku koja je u konačnici dovela do obustave vatre. Linija primirja povučena je tamo gdje su bili rovovi. Vietkong se pomoću rovova branio od moćnih američkih bombardera.
Spomenuti primjeri dokaz su još jedne velike istine o rovovima - ratovi se mogu dobiti pomoću manevara, a ne ukopavanjem. Prednost se može ostvariti isključivo manevriranjem, a rovovske bitke služe kako bi se zaokupila pažnja protivnika i udarilo ga se negdje drugdje.
Zato se rovovske bitke iz Prvog svjetskog rata toliko često opisuju kao pat-pozicija. Kako ni jedna ni druga strana nije bila u stanju probiti protivničke rovove, sukobi su se pretvorili u besmislene i krvave ofenzive. Rat je kulminirao kad su se u njega uključili američko pješaštvo i tenkovi. Antanta je tek tada uspjela zaobići i probiti njemačku obranu.
Ukrajinci i Rusi trenutno nisu u stanju probiti ili zaobići protivničke linije. Što se Rusije tiče, civili i plaćenici jednostavno nisu dovoljno motivirani da krenu u napad, a i logistika joj je loša. S druge strane, ukrajinskih je vojnika manje, ali su sposobniji i visoko motivirani. Zato je u nastupila pat-pozicija.
Međutim, Ukrajina u 2023. mogla bi uskoro početi nalikovati na Francusku 1918. godine. Zapad Ukrajini stalno dostavlja novo oružje, a na bojište bi uskoro trebali stupiti moderni tenkovi, oklopni transporteri i mobilna artiljerija. Tim će snaga leđa čuvati dronovi i protuzračna obrana. Obnovljene su zalihe municije, a na lice mjesta poslani serviseri. Uzme li se sve to u obzir, Ukrajina je dobila nešto što podsjeća na mobilnu diviziju koja joj negdje na ratištu može donijeti prednost.
The Telegraph piše da bi ta divizija trebala napasti ruske pozicije kod Zaporižje i Azovskog mora. Ako ta ofenziva bude uspješna, razbit će rusku vojsku na više dijelova - jedna će grupa ostati na Krimu i jugu zemlje, a druga na istoku. Još važnije, te si dvije grupe tada više neće moći pomagati. Uspješan udar na te ruske položaje Ukrajincima će dati još više napadačkih opcija. Kada će se ta ofenziva dogoditi? Nakon svibnja. Nakon što Kijevu stigne zapadno oružje i tlo se osuši.
Pogleda li se trenutna geopolitička situacija i u obzir uzme činjenica da će Amerikanci iduće godine na biralištima birati predsjednika, ukrajinska kontraofenziva mora uspjeti. Osim što će taj uspjeh opravdati žrtvu koju je podnio Bahmut, on će Kijevu omogućiti skupa sa Zapadom rat počne privoditi kraju.