TAJNI NAČIN IZVLAČENJA MILIJUNA 'Humanitarnom pomoći Europa zapravo financira al-Qaidu'

Jedan dužnosnik njemačke vlade je 2003. godine otputovao u Mali s pet milijuna eura u kovčegu.

Službeni razlog njegova putovanja bio je sastanak s malijskim predsjednikom, a novac koji je nosio, uzet je iz njemačkog budžeta kao humanitarna pomoć toj afričkoj zemlji.

Istina je bila da je novac u Maliju predan tamošnjim militantima, malo poznatoj skupini koja je ranije otela 32 Europljanina i zahtijevala otkupninu. Šest visokih diplomatskih dužnosnika potvrdilo je okolnosti tog događaja reporterima New York Timesa. Kovčezi su utovareni u džip i poslani na sjever u Saharu gdje su bradati naoružani muškarci prebrojali novčanice na plahti rasprostrtoj na pijesku.

Stotine milijuna

Ta je epizoda bila velika lekcija za sve uključene strane. Jedanaest godina poslije primopredaja u Bamaku postala je dobro uvježbani ritual koji se dotad proveo nekoliko desetaka.

Danas je, naime, otimanje turista dobro uhodan izvor primanja za terorističku organizaciju al-Qaidu, koje koristi za financiranje svojih operacija u svijetu. Europske vlade kriju praksu plaćanja otkupnina teroristima, no NYT tvrdi da je od 2008. teroristima isplaćeno najmanje 125 milijuna dolara. Biznis je porastao naročito prošle godine kad su utržili 66 milijuna dolara od prethodno spomenutog iznosa. Plaćanje se odnosi gotovo isključivo na zemlje Europske unije koje su novac prebacivale putem posredničke mreže, predstavljajući to kao pomoć za razvoj. NYT je došao do tih informacija razgovarajući s bivšim taocima, pregovaračima, diplomatima i dužnosnicima u deset zemalja Europe, Afrike i Bliskog istoka.

Ministarstva vanjskih poslova Austrije, Francuske, Njemačke, Italije i Švicarske u intervjuima su demantirala da plaćaju otkupnine teroristima. Francuska je vlada nekoliko puta istaknula i ponovila da “Francuska ne plaća otkupnine”. No, nekoliko je visokih dužnosnika, uključenih u odrađene pregovore, istaknulo koliko je to bila teška odluka. Riječ je o vaganju plaćanja teroristima i dopuštanja ubojstva. Međutim, praksa plaćanja ohrabrila je nove otmice.

- Otmice radi otkupnine danas su najznačajniji način financiranja terorista. Svaka transakcija ohrabruje novu transakciju - izjavio je David S. Cohen, zamjenik ministra financija SAD-a.

Poslovanje pritom cvjeta: 2000. godine otmičari su dobili oko 200.000 dolara po otetom, a danas i do deset milijuna dolara. “Uzimanje talaca je laka zarada”, napisao je vođa al-Qa’ide na Arapskom poluotoku, Naser al-Vuhajaši. Dokumenti al-Qa’ide pokazuju kako je otmičarski posao tako važan da zapovjednici u Pakistanu pregovaraju o taocima ugrabljenima u Africi.

Pobijeni zarobljenici

Postoji točno odmjerena strategija. Kreću tako da se o otetima ništa ne zna, što stvara paniku u zemljama iz kojih taoci potječu taoca. Potom se pojavljuju snimke otetih koji pred kamerama mole vlade da ih izbave. Otmičari prijete da će ubiti taoce, ali u posljednjih pet godina dostupni podaci pokazuju kako je takvih slučajeva jako malo. Za usporedbu, javne dekapitacije zarobljenih stranaca bile su puno češće prethodnih godina. Teroristi također plaćaju vanjskim ljudima za izvođenje otmica i za to im daju deset posto, štedeći tako svoje ljude od potencijalnih problema.

Kako tvrdi NYT, SAD je jedna od rijetkih zemalja koja je odbila platiti, zajedno s Velikom Britanijom. To je imalo teške posljedice jer je malo američkih i britanskih talaca preživjelo. Međutim, kako to pokazuje slučaj američkog vojnika Bowea Bergdahla, Amerikanci se upuštaju u razmjene zarobljenika.

- Europljani su plaćanjem otkupnina doveli u opasnost strane državljane i pritom pomažu teotirstima - izjavila je bivša pomoćnica američkog ministra obrane, specijalizirana za afrička pitanja, Vicki Huddleston.