TAJNI DOKUMENTI OTKRIVAJU Putin nas sve prisluškuje! Ima špijune po cijeloj istočnoj Europi

Da je o ishodu hladnog rata odlučivala špijunaža, a ne traperice, Coca-Cola i najveći blef Ronalda Reagana - program Ratovi zvijezda, Berlinski zid još danas ne bi pao. Naime, bivši Sovjetski Savez i njegovi sateliti imali su izuzetno kvalitetne obavještajne službe, u što se može uvjeriti i svaki čitatelj klasika Johna le Carréa “Dečko, dama, kralj špijun”.

Ako se, pak, odmaknemo od fikcije, opet se dolazi do istog zaključka: Bugari su kišobranom ubili svog disidenta Georgija Markova usred Londona, a Kim Philby bio je agent KGB-a i možda bi čak postao šef britanske tajne službe da nije morao pobjeći u SSSR.

Sačuvana država

Moskva je mudro sačuvala svoje špijunske mreže diljem Europe, iako je i ondje dio obavještajaca slijedio put istočnoeuropskih kolega koji su svoje usluge ponudili organiziranom kriminalu i tako se zbrinuli. No, dok je mreža na Zapadu i u bivšim državama lagera koje su “uživale” Brežnjevljev “ograničeni suverenitet” sačuvana, Moskva je jednostavno zanemarila svoje bivše republike. I onda im se - i to Vladimiru Putinu, špijunu KGB-a koji postaje predsjednik - 2004. dogodila Narančasta revolucija u Ukrajini.

Upute iz Moskve

Ona je bila znak za alarm i FSB se počinje reorganizirati kako bi pojačao svoje aktivnosti od Baltika do Kavkaza i Srednje Azije. No, kako špijuni brzo uče, tako su i u FSB-u shvatili da su najbolji alat za djelovanje nevladine udruge za zaštitu nečega, od ljudskih do prava manjina ili folklornih skupina. Putin će ubrzo onemogućiti djelovanje svih takvih “stranih agentura”, kako se prema zakonu moraju takve međunarodne udruge nazivati u Rusiji, ali zato uspostavlja Rusotrudničestvo, organizaciju koja pod okriljem Ministarstva vanjskih poslova brine za rusofono stanovništvo u bivšim sovjetskim republikama. Upute za stižu preko ambasada u tim zemljama, a čelnici lokalnih ogranaka redovito putuju u Moskvu kako bi razgovarali - čitaj: dobili upute.

Ćelije te organizacije, kako navodi ugledni tjednik Time, stvaraju mrežu koja se s rusofonog stanovništa širi i na druge zanimljive osobe pa je Litva više puta zamijetila bliske veze nekih svojih poslovnih ljudi s organizacijom. Kada bi im, pak, vlasti pristupile, ti bi ljudi prestali s kontaktima u Litvi, ali bi nakon toga počeli učestalo putovati u Rusiju. Zatim se tu pojavljuje i Izborski klub, organizacija koja ima zadatak širiti ruske ideje u susjedstvu. Njezini su članovi 12. veljače ove godine objavili memorandum “Sačuvajmo Ukrajinu”.

Djelovanje u Zagrebu

Djeluju li ovakve špijunske organizacije i kod nas? Zagreb je uspostavio snažne obavještajne odnose s Washingtonom te više-manje svim tajnim službama zemalja članica NATO-a, a i politički i ekonomski je ostao neprijateljski raspoložen prema Moskvi. No, Moskva ne brine previše: dovoljno je snažno prisutna u Republici Srpskoj pa bez problema može raznim tehničkim, ali i terenskim oblicima djelovanja doznati značajan broj osjetljivih informacija. Sasvim je jasno da ni zbivanja na istoku Ukrajine nisu pokrenuta sama od sebe, nego iza njih stoji ruska obavještajna služba.

Kada, pak, znamo da je na strani privremene vlade u Kijevu zapadna agentura - nije slučajno John Brennan, šef CIA-e, prije mjesec dana bio ondje u posjetu - tada postaje jasno da se u Ukrajini trenutačno vodi rat, što ističu mnogi, ali zasad još uvijek obavještajni. Prednost je Rusije u tome što ima ljude na terenu, razvijenu mrežu i jako puno iskustva. Ukrajina, koja ipak mora sama odraditi većinu posla, tu kaska, ali, kako kažu na Zapadu, brzo uči. Ishod ovog rata uvelike će definirati rasplet ukrajinske krize. Kakav god on bio, sasvim je jasno da će špijuni ondje i dalje vršljati te da će, ako ostvare još koji uspjeh, pojačati svoje aktivnosti i u drugim republikama Sovjetskog Saveza.