Američki predsjednik Donald Trump tijekom prošlog je tjedna nedvojbeno pretvorio Sjedinjene Države u saveznika Ruske Federacije. Prestao je glumiti i sada otvoreno pomaže Kremlju u njegovu ratu protiv Ukrajine, prijateljske i partnerske zemlje SAD-a. Američki vrhovni zapovjednik napustio je zapadni poredak, najuspješniji i najmoćniji sigurnosni sustav u ljudskoj povijesti.
Tako u oštrom komentaru tvrdi Tom Nichols za The Atlantic. A sudeći prema dostupnim dokazima, dodaje, Trump to nije učinio na temelju hladne procjene nacionalnih interesa. Umjesto toga, svoje je odluke temeljio na vlastitim interesima, otvorenom divljenju ruskom diktatoru, netrpeljivosti prema demokratski izabranom predsjedniku Ukrajine i, vrlo moguće, drugim čimbenicima koji su zasad skriveni od američke javnosti.
U rujnu je, podsjeća autor, Trump potpisao zakon o sankcijama koji je Kongres prethodno usvojio, a koji je dobio ime po pokojnom senatoru Lindseyju Grahamu, zagovorniku oštrije politike prema Rusiji i snažne potpore Ukrajini. Zakonom su sankcije uvedene Rusiji, ali i drugim zemljama koje podupiru rusku invaziju na Ukrajinu i brutalno postupanje prema toj zemlji.
Zakon je usvojen uz potporu obiju stranaka, no dio republikanaca i većina demokrata u Zastupničkom domu glasovali su protiv njega, tvrdeći da sadržava svojevrsnu izlaznu klauzulu – odredbu koja bi Trumpu omogućila da po vlastitoj volji suspendira propisane sankcije. Ti su kritičari, pokazalo se, s pravom bili zabrinuti - Trump je povukao "ručku" te izlazne klauzule samo dva dana prije nego što je zakon trebao stupiti na snagu. U izvršnoj uredbi koju je potpisao u petak naveo je da je "takvo izuzeće u ovom trenutku u nacionalnom interesu Sjedinjenih Država". Pritom nije objasnio na koji je točno način izuzeće u američkom interesu. Dodao je i da se zakon neće provoditi sve dok njegova administracija ne odluči drukčije. Do tog izuzeća došlo je ubrzo nakon što je Trump ukinuo ograničenja na rusku prodaju dizelskog goriva Sjedinjenim Državama i drugim tržištima.
Trumpovi nedavni potezi u korist Rusije toliko su očiti da su izazvali rijedak trenutak stranačkog jedinstva u zgražanju - čini se da demokrati i republikanci sada dijele osjećaj užasavanja zbog izdaje Ukrajine i Trumpova nepromišljenog odricanja od američke uloge predvodnika slobodnog svijeta.
Istovremeno, predsjednikovi suradnici grozničavo pokušavaju objasniti zašto ova kapitulacija pred Rusijom, kao, nije ono što se čini. Državni tajnik Marco Rubio, suočen s novinarskim pitanjem, izjavio je da će administracija nakon 60 dana "procijeniti" učinke Grahamova zakona. No, oštar je Nichols, radi se o potpunoj besmislici - izvršna uredba ne sadržava nikakav takav rok, a nitko ozbiljno ne vjeruje da administracija provodi izračune kako bi odlučila jesu li sankcije dobra ideja.
Kritike u SAD-u i izdaja
Rubiju se u opravdavanju Trumpove odluke pridružila nekolicina očajnih republikanaca koji su je pokušali prikazati kao neki oblik domoljublja utemeljenog na teškim, ali nužnim odlukama. Na pitanje u nedjelju slaže li se s Trumpovom odlukom o ukidanju sankcija, senator James Lankford iz Oklahome odgovorio je: "On jednostavno stavlja američki narod na prvo mjesto".
No, čini se da u to ne vjeruje gotovo nitko, čak ni na američkoj desnici. Senator Ted Cruz, Trumpov odani pristaša, nazvao je njegov potez "pogreškom", a senatorica Darline Graham, koja je naslijedila brata na njegovoj poziciji u Senatu, također se usprotivila Trumpu. Neki konzervativni komentatori, među njima i Andy McCarthy, bivši savezni tužitelj koji piše za magazin National Review, izrazili su znatno veći bijes - McCarthy je u subotu napisao da Putin nastoji "ponovno uspostaviti sovjetskog neprijatelja Amerike", a da mu "predsjednik Donald Trump pruža pomoć i potporu".
Kao odvjetnik, McCarthy zasigurno nije slučajno odabrao te riječi - pružanje pomoći i potpore neprijatelju dio je kriterija iz članka III. Ustava Sjedinjenih Američkih Država kojima se definira izdaja, podsjeća Nichols. McCarthy je pozvao na "neposredna saslušanja o šokantnoj eskalaciji savezništva Trumpa i Putina tijekom ovog tjedna".
Trumpova odluka, navodi autor, nema nikakve veze s američkom nacionalnom sigurnošću. Njegov de facto savez s Rusijom, kako ocjenjuje, prljav je dogovor utemeljen na njegovim vlastitim strahovima i mržnji.
U prvom redu, Trump zna da republikance na izborima za Kongres na polovici predsjedničkog mandata gotovo sigurno čeka težak poraz, djelomično zbog cijena goriva, čiji je skok posljedica rata u Iranu, one vrste sukoba za koji je tijekom predsjedničke kampanje 2024. obećao da ga nikada neće pokrenuti.
On očajnički pokušava učiniti sve što može kako bi snizio cijene goriva, a budući da očito ne razumije funkcioniranje međunarodnoga gospodarstva, moguće je da doista vjeruje kako će neki traljavo sklopljen dogovor s Rusijom o dizelskom gorivu ublažiti visoke cijene goriva u Sjedinjenim Državama. (Neće, iako će zasigurno pomoći nekim ruskim kompanijama, napominje Nichols).
Slabić kojeg zastrašuju snažniji i inteligentniji muškarci
"Donald Trump pokazao se kao osoba odbojna karaktera, a kao predsjednik Sjedinjenih Država predstavlja sramotu za vlastiti narod, ali i za međunarodne odgovornosti koje njegova dužnost nosi. Svi znamo koji su njegovi stvarni razlozi - prljav pokušaj da osigura nekoliko dodatnih glasova na izborima za Kongres tako što će pokušati sniziti cijene nafte", ocijenio je prošlog vikenda Malcolm Rifkind, bivši britanski ministar obrane. Posljedica toga, dodao je Rifkind s pravom, jest da će Trump sada biti "izravno odgovoran" za smrt Ukrajinaca koji će poginuti dok Putin koristi savez s Amerikom kako bi nastavio rat.
No, čak i da je američko gospodarstvo u boljem stanju, Trumpov dosadašnji odnos s Putinom ukazuje na to da nikada nije ni namjeravao dopustiti provedbu sankcija predviđenih Grahamovim zakonom. Trumpova suspenzija zakona poruka je Ukrajini, Rusiji, Europi i američkim saveznicima u NATO-u da su Bijela kuća pod Trumpovim vodstvom i Putinov Kremlj sada na istoj strani.
Trumpovo, kako piše autor, očito zaljubljeno divljenje ruskom diktatoru dobro je dokumentirano i nema potrebe ponovno ga opisivati u svim njegovim, kako navodi, ljigavim pojedinostima. Njegova je privrženost toliko očita da već godinama potiče razne složene teorije o svojem podrijetlu, no načelo Ockhamove britve (filozofsko i znanstveno načelo koje kaže da među više mogućih rješenja ili objašnjenja za neku pojavu treba izabrati najjednostavnije, tj. ono koje uključuje najmanji broj pretpostavki, nap. a.) sugerira jednostavnije objašnjenje - Trump je slab čovjek kojeg zastrašuju snažniji i inteligentniji muškarci.
Njegov ponižavajući odnos u odnosu prema Putinu razlikuje se samo po intenzitetu od načina na koji se odnosi i prema drugim autoritarnim vođama, uključujući kineskog Xi Jinpinga i sjevernokorejskog Kim Jong-una, opasnog totalitarnog vođe za kojeg je Trump govorio da se u njega zaljubio.
Milijuni života nevažni, bitni su Trump, njegovi suradnici i obitelj
Kao da želi dokazati tu tvrdnju, Trump je tijekom vikenda na svojoj društvenoj mreži Truth Social objavio jadikovku u kojoj je preklinjao javnost da shvati koliko je nadjačan u odnosu na Putina. Pokušao je objasniti da izlazi u susret ruskom čelniku zato što ne "želi učiniti ništa što bi nepromišljeno otjeralo Rusiju od pregovaračkog stola".
U krajnje patetičnom priznanju upozorio je da bi izazivanje Putinova bijesa moglo imati i posljedice u Iranu. "Možda još važnije, Rusija čini vrlo malo, ako uopće išta, kako bi pomogla Islamskoj Republici Iran, u usporedbi s onim što bi mogla činiti, a ja želim da tako i ostane. Tako će i biti, osim ako se neki glupani ne umiješaju", napisao je Trump. Potom je ustvrdio da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski od administracije Joea Bidena i Europe dobio toliko novca da "ne želi okončati ovaj rat i vjerojatno to nikada nije ni želio".
Time je, smatra Nichols, svijetu zapravo poslao krajnje problematičnu poruku: Ne miješajte se u moj odnos s okrutnim diktatorom koji je odgovoran za brojne smrti jer bi u suprotnom mogao pomoći zemlji protiv koje se američki vojnici i vojnikinje upravo sada bore. Odnosno, kako navodi, čelnik još uvijek najmoćnije države na planetu pokušava navesti sve ostale, uključujući američki Kongres, da ne izazivaju Putina, umjesto da Putinu poruči kako mu ne smije pasti na pamet pomagati Iranu. Ništa bolje od toga ne pokazuje koliko je Trump u odnosu prema gospodaru Kremlja postao slab i podanički nastrojen, navodi Nichols za The Atlantic.
Zelenski - gubitnik koji radi nepotrebne probleme prijatelju Vladimiru
Trump vodi takvu personaliziranu diplomaciju djelomično zato što, unatoč svim dokazima koji govore suprotno, vjeruje da je velemajstor sklapanja dogovora. No, još veća je ironija u tome što se, s obzirom na to koliko često kritizira globalizam, i sam ponaša kao globalist. Ne promatra svijet kao skup suverenih država, nego kao teritorije kojima upravljaju mafijaški šefovi. Slabije, posebno američke saveznike, može se zlostavljati i ucjenjivati po volji. Moćniji kumovi, među kojima su i zakleti neprijatelji Amerike, smatraju se ravnopravnima i prema njima se stoga postupa s poštovanjem. Interesi milijuna nedužnih ljudi u tim zemljama nisu ni od kakve važnosti - važno je samo ono što je dobro za Trumpa, njegove najbliže suradnike i njegovu obitelj.
Iza kulisa trilera u srijedu ujutro: ‘Nešto nije u redu, ne znamo što se događa, ali nije slučajno!‘
Čini se da Trumpa pokreće i otvorena mržnja prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. Ta se netrpeljivost može pratiti još od Trumpova prvog mandata, kada je nespremnost ukrajinskih vlasti da sudjeluju u planu za pokretanje istrage protiv Joea Bidena dovela do Trumpova prvog postupka opoziva. No, Trumpova odbojnost prema Zelenskom nadilazi puko poravnavanje računa. Čini se da ga Trump smatra gubitnikom, nevažnom osobom koja nepotrebno stvara probleme njegovu prijatelju Vladimiru. Američki predsjednik ne može razumjeti zašto Zelenski i njegov narod jednostavno ne prihvate svoju sudbinu i ne legnu pod gusjenice ruskih tenkova. Ranije ovog mjeseca Trump je pozvao na smjenu Zelenskog. Sada se čini odlučnim dopustiti Putinu, a ne ukrajinskom narodu, da ispuni taj njegov zahtjev.
U međuvremenu, situacija je teška. Kada se Kongres ponovno sastane, moći će pokušati donijeti novi zakon, no za izmjenu Grahamova zakona bila bi potrebna većina dovoljna da nadjača predsjednički veto. Republikanci nisu pokazali nikakav interes za oduzimanje ovlasti za uvođenje carina iz Trumpovih ruku, a jednako je malo vjerojatno da će mu oduzeti ovlast ukidanja sankcija koje su upravo pokušali uvesti. Ni sudovi vjerojatno neće osporavati predsjednikove odluke kada se pozove na nacionalnu sigurnost, što čini gotovo svaki put kada želi nešto postići.
Staljin i nasljednici samo su sanjali prerano
Dodatni je problem to što će i Trumpov ministar obrane i potpredsjednik vjerojatno poduprijeti politiku usmjerenu na osiguravanje ruske pobjede. JD Vance se pridružio Trumpu u pokušaju zastrašivanja i ponižavanju Zelenskog tijekom zloglasnog susreta u Bijeloj kući početkom 2025. i teško je očekivati da će zatražiti od Trumpa da preispita svoju odluku o pomaganju Putinu. Što se Petea Hegsetha tiče, on se čini spremnim reći i učiniti sve što je potrebno kako bi ostao u Pentagonu. Najviši američki vojni časnici možda suosjećaju s Ukrajinom, kao i većina američkih građana, no pomisao da će taj nezreli, samoproglašeni "ministar rata" odjednom pružiti zrelu i staloženu obranu demokracije od ruskog imperijalizma jednostavno je smiješna, ocjenjuje autor.
U doglednoj budućnosti sudbina Ukrajine ovisit će o pomoći iz Europe. Možda će Europa nastaviti povećavati svoju potporu, a novi saziv Kongresa mogao bi pokušati zahtijevati veću podršku Bijele kuće. No svi će morati požuriti jer zima se bliži. Zelenski, pak, zna kako se čini da je ruska pobjeda upravo ono što Trump želi. "Ako će Sjedinjene Države podupirati Putina, to je nevjerojatno. To je tragedija", izjavio je u nedjelju. "Naravno, ako će te dvije zemlje stajati zajedno, naravno da nećemo pobijediti. Nećemo se moći oduprijeti", zaključio je.
Svijet u kojem je Bijela kuća saveznik Kremlja dosad je pripadao području paranoidne fikcije. Kandidati kojima upravljaju neprijateljske sile i crveni predsjednici bili su fantazije, mračne priče koje su Amerikanci pripovijedali jedni drugima poput priča o duhovima uz logorsku vatru. No, taj savez sada postoji. Kada bi Staljin i njegovi nasljednici iz razdoblja Hladnog rata mogli vidjeti što su Trump i Putin stvorili te kako su moćne Sjedinjene Američke Države dovedene u podređen i ponižavajući položaj, možda bi zaključili da njihove zlokobne nade nisu bile neutemeljene, nego da su samo o njima sanjali prerano, zaključuje Tom Nichols.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....