Stav visokih ukrajinskih dužnosnika o preustroju vlade u Kijevu koji je prošlog tjedna prvo najavio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, da bi potom uslijedile ostavke visokih dužnosnika i dijela ministara, a Vrhovna Rada se počela baviti razrješenjima i imenovanjima, bio je da se radi o ‘rošadi‘, zamjeni dužnosničkih stolica s istim ljudima u glavnoj ulozi.
Od tada su strani i ukrajinski mediji u velikoj mjeri ponavljali ‘spin‘ vlasti po tom pitanju, tvrdeći da se radi o najvećoj rekonstrukciji vlade od početka ruske invazije na zemlju. No, zapravo, to uopće nije neka rekonstrukcija, nego jednostavno repozicioniranje pripadnika ‘glumačke postave‘ koje je predstavljeno kao nešto više nego što jest, rekao je za Politico jedan dužnosnik pod uvjetom anonimnosti. "Nisu pridodana nova lica iz industrije, civilnog društva ili akademske zajednice, što je nešto na što se vlada već neko vrijeme poziva", istaknuo je. I to je, kako se navodi, problem.
Jedina iznimka u svemu tome su prisilni odlasci ministra vanjskih poslova Dmitra Kulebe i - neovisno o preustroju kabineta - čelnika ukrajinske nacionalne energetske kompanije Ukrenergo, Volodimira Kudrickog. Prema dužnosniku i drugim insajderima koji su govorili za Politico, Kuleba je iritirao Andrija Jermaka, moćnog šefa kabineta ukrajinskog predsjednika, koji želi veću kontrolu nad tim ministarstvom.
Ukrajinski čelnik je od proljeća najavljivao velike promjene u vladi, dok su i Zelenski i njegovi suradnici pokušavali podići klonulo raspoloženje usred opadanja potpore javnog mnijenja i umora naroda koji sve otvorenije propituje vodstvo zemlje.
Otud i iznenadni, dramatični prekogranični upad ukrajinskih snaga pokrenut u rusku regiju Kursk početkom kolovoza, kako tvrde neki. "Napad na Kursk imao je isključivo političke, a ne nekakve vojne ciljeve", kaže oporbeni zastupnik i kritičar Zelenskog Mikola Knjažicki. "Naravno, naš moral se podignuo nakon operacije Kursk. Ali imamo puno problema koji se zanemaruju, primjerice, nedostatak bilo kakve ozbiljne strategije i pomoći za više od tri milijuna raseljenih diljem Ukrajine" rekao je. Knjažicki. "Osim ako ne učinimo nešto više da im pomognemo, gledat ćemo kako još više Ukrajinaca bježi iz zemlje".
Divljenje Kulebi i Zalužnom
Rekonstrukcijom se zapravo ne čini ništa kako bi se ublažile dugogodišnje brige oko Zelenskijevog visoko personaliziranog i - prema nekima - autokratskog načina vladanja, uključujući tu i njegovu ovisnost o zatvorenom unutarnjem krugu prijatelja i savjetnika od povjerenja unutar predsjedničke administracije. Prikupljajući moć i uglavnom ne snoseći odgovornost, neki od tih pojedinaca uopće nisu plaćeni, a neki su čak bili u središtu istraga o korupciji.
Posebno se Kulebin odlazak smatra još jednim primjerom kako krugovi oko Zelenskog isključuju osobe koje su spremne preispitivati stvari i postavljati izazove pred druge. To je u skladu s ranijom smjenom zapovjednika oružanih snaga generala Valerija Zalužnog, koji se sukobio sa Zelenskim oko ratne strategije i potrebe da se mobilizira mnogo više ljudstva za borbu. Ni golema popularnost Zalužnog u narodu nije se svidjela uvijek budnoj i ljubomornoj predsjedničkoj administraciji.
I Kulebi i Zalužnom divili su se i zapadni dužnosnici, a njihov odlazak, zajedno sa smjenom bivšeg ministra obrane Oleksija Reznikova u rujnu prošle godine, izazvao je određenu nelagodu. Nitko od njih se nije javno osvrnuo na zabrinutosti koje proizlaze iz tih događanja zbog straha da ne ‘nahrane‘ rusku propagandu, iako je nekoliko zapadnih čelnika izrazito brzo izrazilo svoje divljenje Kulebi na društvenim mrežama, uključujući i bivše estonske premijerke i sada kandidatkinje za mjesto visoke predstavnice za vanjsku politiku i sigurnost Europske unije Kaje Kallas. "Imali ste jedan od najtežih poslova na svijetu, zahvaljujem vam na vašoj izvanrednoj profesionalnoj i osobnoj predanosti", objavila je ona na X-u ubrzo nakon što se informacija o Kulebinom odlasku pojavila.
Zapadne kritike i negodovanja
Zalužnog su smatrali naprednim, prilagodljivim i učinkovitim zapovjednikom. "Inovativna taktika Zalužnog, njegova decentralizacija donošenja odluka na bojnom polju i njegov fleksibilan, nebirokratski pristup suradnji s privatnim donatorima i volonterima, osigurali su tehnologije i inovacije koje su osigurale prve uspjehe Ukrajine", ocijenio je analitičar Adrian Karatnicki u svojoj novoj knjizi "Bojno polje Ukrajina".
S druge strane, otkaz Kudrickom izazvao je rijetke javne kritike zapadnih donatora i saveznika. U pismu ukrajinskom premijeru Denisu Šmihalu, predstavnici EU-a i međunarodnih financijskih institucija, izrazili su mišljenje da se radi o alarmantnom razvoju događaja i upozorili na potkopavanje neovisnosti Ukrenerga o vladi. Kompaniju je donedavno nadzirao nadzorni odbor koji nije bio pod kontrolom ministarstva energetike ili političara, a takvo funkcioniranje je sada u opasnosti. Ako se struktura upravljanja promijeni, to bi "moglo ugroziti našu kolektivnu sposobnost da podupiremo Ukrenergo i druge prioritetne mjere vitalne energetske sigurnosti Ukrajine", upozorili su u pismu. Veleposlanici članica skupine G7 dodatno su pojačali poruku tvitajući je.
Kudricki, pak, za Politico kaže da ukrajinske vlasti već dugo žele imati izravnu kontrolu nad Ukrenergom, još od prije ruske invazije. "Europljani se slažu s idejom da operaterima sustava i ključnim strateškim tvrtkama trebaju upravljati ljudi s pravim, posebnim vještinama i iskustvom te da se ne smije dozvoliti političarima da odlučuju o operacijama niti da se u njih miješaju", rekao je Kudricki. Dodaje da otkaz njemu nije osobna stvar. "Sve je to zbog centralizacije moći i mogu vam reći, da nismo djelovali neovisno posljednje dvije godine, ne bismo mogli održati sustav", istaknuo je bivši šef Ukrenerga.
Zalužni, Kuleba i Kudricki su nešto drugo
Reznikovljev slučaj bio je malo drugačiji jer nije bilo puno izbora nego pustiti da ode - njegovo ministarstvo bilo je prožeto korupcijskim skandalima koji su uključivali prenapuhane cijene plaćene dobavljačima hrane i zaštitne opreme za postrojbe na prvoj liniji, a njega su optuživali za da nije uspio nadzirati stvari. No, Zalužni, Kuleba i Kudricki su nešto drugo, a prema anketi od prošlog mjeseca, više od polovice Ukrajinaca sada vjeruje da ured Zelenskog ima pretjerani utjecaj na državne agencije i agencije za provođenje zakona, sudove, tijela za borbu protiv korupcije te na parlament zemlje.
Oni koji staju u obranu Zelenskog navode da rat zahtijeva čvrstu ruku i da nema vremena za demokratske sofisticiranosti dok traje borba protiv ruskog autokrata koji želi izbrisati Ukrajinu s lica Zemlje i ne vjeruje da ona treba postojati kao država. Ipak, dok se slažu kako se ne smije dozvoliti da uzusi demokracije nepovoljno utječu na obranu Ukrajine, kritičari Zelenskog primjećuju da su neki drugi ratni čelnici zauzeli posve drugačiji pristup od ukrajinskog predsjednika. Britanski ratni premijer Winston Churchill ovisio je o timu moćnih ministara okupljenih sa svih strana političkog spektra kako bi formirali ratni kabinet koji je uravnotežio interese i tako mogao izboriti lojalnost stanovništva.
I dok njega u inozemstvu doživljavaju kao ratnog vođu ‘lavljeg srca‘, a njegova nadahnuta retorika i danas može osvajati srca publike od Washingtona do Londona i od Bruxellesa do Varšave, popularnost Zelenskog u njegovoj vlastitoj zemlji stalno opada. Ukrajinci su, naime, uvijek bili skeptični prema njemu.
Posve prirodno, dizali su ga u nebesa nakon što je ostao pri svome dok su ruski tenkovi jurišali na Kijev. Također, Ukrajinci će uvijek biti zahvalni na njegovim dnevnim komunikacijama ranije tijekom rata, koje su okupljale naciju, baš kao što su Churchillovi uzbudljivi govori u parlamentu učvrstili britanski otpor nacističkoj Njemačkoj u Drugom svjetskom ratu. No, rat nije nimalo utjecao na populističku predratnu nestrpljivost Zelenskog po pitanjima složenosti vladavine, niti ga je podučio da se ne kloni savjeta onih koji mu nisu lojalni ili da tolerira parlamentarni nadzor.
Njegovi kritičari dugo su bili zabrinuti da će Ukrajina jednom morati početi plaćati cijenu za ono što neki nazivaju postsovjetskim mentalitetom zapovijedanja i kontrole, tvrdeći da se velik dio postojanog otpora agresiji može objasniti spretnom i inovativnom prirodom Ukrajinaca i ustrajnošću građanskog društva, koje bi cijelo priskočilo u pomoć kada bi se pokazala nesposobnost države po nekim pitanjima, a kojoj se trenutačna konsolidacija moći suprotstavlja i slabi je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....