Insajderi iz NATO-a tvrde za POLITICO: ‘Europski otok sprema se za najcrnji scenarij‘

Gotovo cijelo stoljeće najveća prijetnja stanovnicima Svalbarda bili su polarni medvjedi. Danas sve više strahuju od Rusije.

Raste bojazan da bi Moskva golemi arktički arhipelag — dio Norveške s neuobičajenim pravnim statusom — mogla iskoristiti za vojno testiranje NATO-a, u trenutku kada raste neizvjesnost oko američke predanosti obrani Europe, javlja POLITICO.

Saveznici sumnjaju da Rusija ispituje ključne podmorske kabele u vodama oko Svalbarda te organizira događaje vojnog karaktera kojima testira granice pravila što uređuju njezinu prisutnost na arhipelagu. Dok Rusija pojačava hibridne napade diljem Europe, Oslo ubrzano jača svoje pomorske i nadzorne kapacitete kako bi zaštitio sjeverni bok zemlje. Lokalne vlasti na Svalbardu istodobno ulažu u kritičnu infrastrukturu, a pripremljen je čak i plan evakuacije.

— Napetosti na Arktiku i sjeveru rastu, a Svalbard je, naravno, dio svega toga — rekao je za POLITICO norveški ministar obrane Tore Sandvik. — Znamo da se Rusija koristi brojnim metodama kako bi provocirala ili pronalazila načine za provođenje hibridnih prijetnji.

Iako je arhipelag norveški teritorij, na njegovu glavnom otoku Spitsbergenu nalazi se i ruski grad.

Moskva i Oslo desetljećima su uglavnom uspijevali spriječiti da napetosti prerastu u otvoreni sukob, no ta osjetljiva ravnoteža sada je pod sve većim pritiskom. Zapadne zemlje sve su zabrinutije zbog ruskih hibridnih napada u Europi te upozoravaju da bi Moskva do kraja desetljeća mogla pokušati izvesti ograničeni upad na teritorij neke članice NATO-a.

— Rusko vodstvo izrazito je nepredvidivo i sve sklonije riziku — kaže Kari Aga Myklebost, profesorica ruske povijesti i stručnjakinja za Svalbard s norveškog Arktičkog sveučilišta. — Kada je riječ o spremnosti Kremlja na konfrontaciju s NATO-om, ne bih isključila nijedan scenarij.

Daleki sjever, sve veće napetosti

Svalbard je desetljećima bio simbol norveške maksime „Daleki sjever, niske napetosti“, koja je podrazumijevala nastojanje da se među arktičkim državama, uključujući Rusiju, održi suradnja.

Osim njegove izoliranosti — arhipelag se nalazi više od 900 kilometara od kopnenog dijela Norveške — i ledenih temperatura, tomu je pridonio i njegov jedinstveni pravni status. Međunarodnim sporazumom iz 1920. države potpisnice priznale su norveški suverenitet nad otocima, a zauzvrat dobile pravo na iskorištavanje njihovih prirodnih resursa. Sovjeti su ubrzo potom kupili naselje Barentsburg kako bi ondje eksploatirali nalazišta ugljena.

Sporazum je također zabranio korištenje Svalbarda u „ratne svrhe“, uključujući izgradnju pomorskih baza i utvrda, premda Norveška arhipelag posjećuje brodovima obalne straže i ratne mornarice.

Na vrhuncu Hladnog rata na Spitsbergenu, jedinom naseljenom otoku arhipelaga, živjelo je oko 2400 sovjetskih građana. Činili su približno 70 posto stanovništva.

Moskva nema osobitog interesa rušiti postojeći sporazum jer bi joj se takav potez mogao vratiti poput bumeranga. Ruski poluotok Kola, na kojem se nalaze dvije trećine ruskih podmornica s nuklearnim oružjem namijenjenih za uzvratni udar, udaljen je tek oko tisuću kilometara.

— Rusija je zato pazila da izbjegne bilo kakvu eskalaciju — kaže Myklebost.

Upravo zbog toga Svalbard ima strateško značenje i za NATO.

— U vojnom sukobu upravo bi ovuda ruske podmornice mogle izići u sjeverni Atlantik, skriti se u dubljim vodama i predstavljati prijetnju NATO-u i Sjedinjenim Državama — objašnjava.

No nakon početka ruske invazije na Ukrajinu napetosti su znatno porasle.

Od 2022. lokalni ruski dužnosnici našli su se na meti kritika zbog organiziranja aktivnosti omladinske organizacije posredno povezane s mornaricom, najavljivanja raketnih vježbi u blizini arhipelaga te održavanja godišnjih parada s vojnim obilježjima. Jednu od njih svojedobno je pratio i prelet helikoptera.

Moskva je 2024. pokrenula i izravne brodske linije iz Rusije, a prošle godine na Svalbardu je osnovana podružnica Ruskog geografskog društva, organizacije na čijem je čelu bivši ministar obrane Sergej Šojgu.

— Mi to nazivamo provokacijama u sivoj zoni — kaže Myklebost. — To je vrlo jeftin način demonstriranja ruske prisutnosti i osporavanja norveške jurisdikcije.

Norveške obavještajne službe zbog toga su ove godine upozorile da Kremlj „nastoji proširiti prostor za rusko djelovanje na Svalbardu“.

Britanske, američke i norveške snage ovog su proljeća, prema medijskim izvještajima, kod obale Svalbarda zatekle ruske brodove kako testiraju tajno oružje namijenjeno presijecanju podmorskih kabela.

Iako se zalihe ugljena u Barentsburgu smanjuju, Moskva grad očito ne namjerava napustiti. Državnoj kompaniji Trust Arktikugol, koja upravlja Barentsburgom, ruska je vlada 2025. prema financijskim izvještajima dodijelila oko 1,89 milijardi rubalja, odnosno približno 20 milijuna eura državnih subvencija.

Ruski veleposlanik u Norveškoj Nikolaj Korčunov rekao je za POLITICO da želi vidjeti „transformaciju gospodarskih aktivnosti“ u Barentsburgu, odnosno postupni prijelaz s ugljena na uslužne djelatnosti. Dodao je da Arktikugol ulaže u održavanje grada.

Dizalice i skele danas okružuju mnoge zgrade iz sovjetskog doba razasute po strmom obronku nasuprot impozantnom, snijegom prošaranom ledenjaku Vøringen — još jedan znak da ruski interes za Barentsburg nije nestao.

— Mi ni na koji način ne dovodimo u pitanje norveški suverenitet — inzistira Korčunov. — Naglašavamo nužnost i važnost poštovanja svih odredbi Sporazuma o Svalbardu.

Istodobno je optužio Oslo da pridonosi „negativnom trendu militarizacije čitave baltičko-arktičke regije od strane NATO-a“.

Na tankom ledu

Viceadmiral Rune Andersen, zapovjednik norveškog Združenog stožera, kaže da mu je prioritet „pronaći ravnotežu između odvraćanja i očuvanja stabilnosti“ na Svalbardu te na hibridne prijetnje reagirati „mirno i staloženo“.

No zbog rizika od eskalacije vojska ulaže u jačanje nadzornih sposobnosti. Andersen navodi da će sljedeće godine biti lansirana tri nova satelita za pomorsko izviđanje, uz obnovu mornarice i obalne straže kako bi Norveška mogla održavati stalnu prisutnost na tom području.

U sklopu jačanja sjevernog boka Norveška od Velike Britanije kupuje pet protupodmorničkih fregata Type 26, a od Njemačke šest podmornica Type 212CD. Oslo istodobno produbljuje vojnu integraciju sa saveznicima, uključujući London i Berlin, a ovog su mjeseca održane zajedničke vježbe oko norveškog arktičkog otoka Jan Mayen.

— Zemlje NATO-a sve su češće prisutne u našim vodama — kaže ministar Sandvik. Obrana Svalbarda, dodaje, dio je i NATO-ova obrambenog planiranja.

Na samom arhipelagu strategija je drukčija: napetosti treba držati pod kontrolom.

Zamjenica guvernera Svalbarda Katharina Rise kaže da se njezin ured četiri puta godišnje sastaje s predstavnicima lokalnog ruskog konzulata.

— Imamo dobar i konstruktivan dijalog — kaže. — Naša je odgovornost očuvati stabilnost i nisku razinu napetosti.

Terje Aunevik, gradonačelnik Longyearbyena, glavnog norveškog naselja na Spitsbergenu, kaže da vlasti imaju pripremljene planove za brzu evakuaciju stanovništva ako situacija eskalira.

Longyearbyen ima samo dva podmorska internetska kabela, jednu zračnu luku, jedan rezervoar vode i elektranu na dizelsko gorivo koja ovisi o uvozu. Upravo zbog takve ranjivosti, kaže Aunevik, u tijeku su „velika ulaganja“, među kojima je i izgradnja dvaju novih rezervoara vode do otprilike 2029. godine.

— Iz te smo perspektive prilično ranjivi — priznaje.

Hladnoratovski relikt na kraju svijeta

Izbliza Barentsburg ne djeluje osobito prijeteće. Malo tko izlazi iz nekoliko desetaka oronulih zgrada. Iz stare termoelektrane na ugljen diže se stup dima, dok usamljena sovjetska zastava sa srpom i čekićem leprša na vjetru. Barentsburg ostavlja dojam napuštenog relikta nekog prošlog vremena.

Dio nedavnih hibridnih aktivnosti možda proizlazi i iz želje lokalnih ruskih struktura da privuku pozornost Moskve, smatra Arild Moe, istraživač i stručnjak za Rusiju s instituta Fridtjof Nansen.

— Igraju na kartu nacionalizma kako bi dobili veći prioritet i više novca — kaže.

No Putinova nepredvidivost i opetovano Trumpovo kolebanje oko NATO-a ostaju dvije velike nepoznanice.

Dok se diljem Europe množe sabotaže, kibernetički napadi i povrede zračnog prostora, raste strah da bi Putin mogao otići korak dalje, rekla su dvojica NATO-ovih diplomata koji su zbog osjetljivosti teme govorili pod uvjetom anonimnosti.

Tjeskoba se osjeća i na Spitsbergenu.

— O političkim temama ne razgovaramo — kaže konobarica iz Sankt Peterburga koja radi u Barentsburgu i nije željela da joj se objavi ime. Ipak priznaje da stanovnike zabrinjava mogućnost rata između NATO-a i Rusije.

— Naravno da nas to brine.

— Stalno se govori o tome da bi, poželi li ruska vlada testirati neku članicu NATO-a, Svalbard mogao biti mjesto na kojem će to učiniti — kaže Jonatan Svensson, vodič ekspedicija koji već pet godina živi u Longyearbyenu.

Kako bi ublažio takve strahove, NATO bi mogao razmotriti zračne ophodnje iznad Svalbarda, premještanje sustava protuzračne obrane na sjever kopnene Norveške i održavanje zajedničkih vojnih vježbi u blizini arhipelaga, smatraju dvojica NATO-ovih diplomata — pod uvjetom da Oslo na to pristane i da sve mjere budu u skladu sa Sporazumom o Svalbardu.

NATO zasad nema javno objavljenih planova za povećanje pomorske ili zračne prisutnosti oko otočja. Dio stručnjaka, međutim, strahuje da sadašnji položaj Saveza možda neće biti dovoljan za odvraćanje Moskve.

Teoretski, Rusiji bi bilo „doista lako“ zauzeti Svalbard, smatra Ståle Ulriksen, predavač na Kraljevskoj norveškoj pomorskoj akademiji. Dovoljno bi bilo prebaciti specijalne snage sa sjevera Rusije i zauzeti zračnu luku. Ipak, Ulriksen takav scenarij smatra malo vjerojatnim.

No Moskvi možda ne bi ni trebala potpuna okupacija.

Prema Myklebost, Rusija bi mogla inscenirati izvanrednu situaciju koja pogađa njezine građane na Svalbardu, a zatim poslati snage za upravljanje krizama. Takav potez mogao bi stvoriti pravno i politički nejasnu situaciju u kojoj ne bi bilo potpuno jasno aktivira li se članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora o kolektivnoj obrani.

— Najgori scenarij bio bi onaj u kojem Moskva zaključi da joj se pružila prilika testirati koheziju NATO-a — kaže Myklebost. — Zamislite da Norveška traži pomoć saveznika, a Donald Trump odgovori: „Ne. Nećemo riskirati naše dobre poslove s Rusijom zbog ovog majušnog otoka.“