SUMRAK PUTINOVE POLITIKE Ruska ekonomija ne može plaćati sukob u Ukrajini i naftni rat

Vrijednost ruske rublje u odnosu na dolar strmoglavila se u manje od pet mjeseci za čak 28 posto. Još početkom lipnja dolar se mijenjao po tečaju 1 naprama 33 rublje, da bi se u ponedjeljak 10. studenoga za 1 dolar moralo platiti čak 45,7 rublji.

Za ilustraciju, da toliko padne vrijednost naše valute, za jedan euro moralo bi se platiti tek nešto manje od 10 kuna. Samo u jednom mjesecu, u listopadu, rublja je izgubila na vrijednosti čak 15 posto. Tako dramatičan pad nacionalne valute, unatoč svakodnevnim intervencijama središnje banke u Moskvi, ozbiljno je ugrozio stabilnost ruskoga gospodarstva. Stoga je u ponedjeljak ruski predsjednik Vladimir Putin iskoristio summit APEC-a u Pekingu kako bi, prije svega svojoj javnosti, uputio umirujuću poruku. Putin je, naime, izjavio da pad vrijednosti rublje nema baš nikakve veze s temeljnim ekonomskim zakonima. Stoga će se rublja, najavio je Putin, vrlo brzo vratiti na stare pozicije.

Najveći svjetski izvoznik

Putin je vjerojatno u pravu kada upozorava da za pad vrijednosti rublje nije bilo ekonomskih razloga. Međutim, tom je ocjenom predsjednik Putin neizravno priznao da su sankcije koje su uveli SAD i EU ipak teško pogodile rusku ekonomiju. Naime, do tako drastičnog pada vrijednosti rublje došlo je baš u vrijeme kada su SAD i EU uveli ekonomske sankcije Moskvi zbog njene vojne intervencije u Ukrajini. Istodobno je SAD zadao Rusiji još jedan težak udarac.

U isto vrijeme kada su uvedene sankcije i kada je počela padati vrijednost rublje, dakle od početka ljeta do kraja listopada, za gotovo istu vrijednost, oko 25 posto, pala je i cijena nafte na svjetskom tržištu.

A Rusija će s prosječnom dnevnom proizvodnjom nafte od 10,730.000 barela u 2014. biti najveći svjetski proizvođač i izvoznik nafte na svijetu.

Tako ozbiljna dva udara teško bi preživjele bez dramatičnih posljedica i puno jače ekonomije od ruske.

Stoga stručnjaci predviđaju da ruskoj središnjoj banci, koja u rezervi ima pripremljeno oko 475 milijardi dolara za spašavanje rublje, ni taj novac neće biti dovoljan da stabilizira vrijednost domaće valute.

Naime, kako ocjenjuje Financial Times, svaka cijena nafte ispod 110 dolara po barelu dovest će ruski državni proračun u ozbiljan manjak i velike probleme. Razlog je to što su Rusi u velikoj mjeri već iscrpili jeftina nalazišta i sada im gro proizvodnje dolazi iz skupih i tehnološki vrlo zahtjevnih nalazišta. Kada se tomu pridoda još i iznimno skup transport ruske nafte, jasno je da je za Moskva svaka cijena niža od 110 dolara po barelu ekonomski neizdrživa. A to je ono što najviše zanima Amerikance. Oni znaju da je Moskva u proračun za 2015. ukalkulirala cijenu barela nafte od najmanje 100 dolara.

Ako cijena bude niža, proračun se neće puniti na predviđeni način, a to bi moglo ozbiljno ugroziti standard građana i planirane investicije. Prihodi od nafte čine, naime, više od 50 posto ruskog državnog proračuna. Zbog toga bi, među ostalim, mogli biti ugroženi planovi razvoja nove generacije interkontinentalnih raketa s nuklearnim glavama. A takav razvoj događaja mogao bi onda, priželjkuju u Washingtonu, natjerati Rusiju na politička popuštanja i ustupke.

Predviđanja UBS banke

Za Moskvu nije utješna ni najnovija studija UBS banke, najveće financijske institucije u Švicarskoj i jedne od najprestižnijih u svijetu. UBS je, naime, 5. studenoga objavio posebnu studiju za svoje partnere i klijente u kojoj se zaključuje, protivno ocjenama svjetskih eksperata, da nije počeo rat cijenama nafte te da nema mjesta kataklizmičkim predviđanjima o nepredvidivim oscilacijama cijena energenata. Zbog toga analitičari UBS-a predviđaju da će se cijena Brent barela nafte sljedeće godine stabilizirati na oko 93 dolara po barelu.

Glavni analitičari UBS-a Giovanni Staunovo i Dominic Schnider smatraju da je Saudijska Arabija, za dugoročne ugovore (OSP, official selling prices), smanjila cijenu nafte za SAD kako bi postala konkurentna na američkom tržištu. Saudijci, naime, ne žele biti potisnuti s američkog tržišta na koje se dnevno slijevaju milijuni barela nafte dobivene iz škriljevca takozvanom fracking metodom. Istodobno je Saudijska Arabija podigla cijenu nafte za Europu i Aziju, što čini 78 posto njezina izvoza, i tako je kompenzirala gubitke na američkom tržištu.

SAD je, zahvaljujući nafti iz škriljevca, krajem ove godine postao najveći proizvođač nafte na svijetu i opasno ugrozio pozicije zemalja izvoznica nafte OPEC. SAD je prestigao Saudijsku Arabiju koja dnevno proizvodi u prosjeku oko 11,5 milijuna barela nafte dnevno, dok su Amerikanci već prešli brojku od 12 milijuna barela dnevno.

Prema analizi OPEC-a, da bi dio američkih proizvođača nafte koju dobivaju iz škriljevca mogao raditi bez gubitaka, potrebna im je cijena nafte po barelu od 115 dolara.

Kontrola cijene

Doduše, drugom dijelu tih proizvođača dovoljna je i cijena od 60 dolara po barelu pa da mogu spustiti cijenu goriva u SAD-u ispod 2 dolara po galonu.

Stoga sadašnje oscilacije i neizvjesnost oko cijene nafte, pad po barelu ispod 80 dolara, ne odgovaraju ni SAD-u koji je, prema mišljenju mnogo stručnjaka, i izazvao pad cijena nafte. Naime, preniska cijena nafte mogla bi ugroziti ne samo proizvođače, nego, možda i više, i brojne industrijske grane koje se bave proizvodnjom opreme za eksploataciju nafte. U istraživanja novih naftnih polja te proizvodnju opreme za proizvodnju nafte prošle su godine američke kompanije uložile više od 200 milijardi dolara. Amerikancima je, dakako u političkom smislu, odgovarala niska cijena nafte jer su njome zadali Rusima goleme probleme. Međutim, SAD ipak neće dopustiti da nafta padne prenisko jer bi im se to na kraju vratilo kao bumerang te bi moglo ugroziti i njihovo gospodarstvo.

Saudijcima i većini arapskih proizvođača nafte odgovara cijena od 90 dolara po barelu. Stoga UBS predviđa da će na skorom sastanku članica OPEC-a 27. studenoga Saudijska Arabija pozvati najveće proizvođače i izvoznike nafte na zajedničku akciju kako bi se zaustavio nekontrolirani pad cijena nafte. Stoga će odmah objaviti odluku da smanjuje proizvodnju za 500.000 barela nafte dnevno te će tako smanjiti ponudu na svjetskom tržištu i utjecati da se cijena nafte vrati na više od 90 dolara po barelu.

Prema procjenama OPEC-a, nekima od najvećih svjetskih proizvođača nužne su što više cijene nafte jer jedino tako mogu održati stabilnost svojih ekonomija. Tako je, primjerice, Venezueli, da bi ostvarila uravnoteženi državni proračun, potrebna cijena nafte od 160 dolara po barelu, Iranu od 130, a Iraku od 114 dolara.

Naravno da je tako visoka cijena nerealna, što znači da će se te države naći u ozbiljnim problemima. Rusiji je, spomenuli smo već, potrebna cijena od 110 dolara po barelu, Kanadi 100 dolara, Saudijskoj Arabiji 90 dolara, a najveće američke zrakoplovne kompanije ostvarile bi sljedeće godine dobit od 15 milijardi dolara kada bi cijena nafte bila 95 dolara.

Strateški cilj

Državama koje naftu crpe iz mora, poput Angole, Brazila, Norveške i Velike Britanije, potrebna je cijena nafte od najmanje 80 dolara po barelu, a Kuvajtu samo 50 dolara.

Stoga bi cijena od 93 dolara po barelu, kako predviđaju stručnjaci UBS-a, u principu mogla zadovoljiti apetite najvećih proizvođača. Možda profiti neće biti tako veliki kao prije, ali će se ipak i dalje dobro zarađivati.

A bit će postignut i najvažniji strateški politički cilj zbog kojega je i došlo do sadašnjih turbulencija na svjetskom tržištu nafte.

Ta cijena nikako ne odgovara Rusiji i zbog toga bi Moskva, očekuje se u Washingtonu, mogla biti prisiljena na popuštanje i postizanje dogovora sa zapadnim partnerima oko svih bitnih strateških pitanja u svijetu.