STRAH OD NOVOG HLADNOG RATA Amerika razmatra vraćanje nuklearnih raketa u Europu

U srijedu su na svjedočenju pred pododborima za oružane snage i vanjsku politiku Zastupničkog doma američkog Kongresa bili pomoćnica državnog tajnika za kontrolu naoružanja i međunarodnu sigurnost Rose Gottemoeller te državni podtajnik za politiku u Pentagonu Brian McKeon. Tema je bila rusko kršenje Sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa (engleska kratica INF), a tijekom rasprave McKeon je odgovorio: “Trenutačno nemamo nuklearne projektile koji se lansiraju s kopna u Europi zato što su zabranjeni Sporazumom. Ali, i to bi očito mogla biti jedna od opcija za istraživanje”. Time je poručio da u vrhu američkog sustava nacionalne sigurnosti razmatraju mogućnost da se na europsko tlo vrate takvi nuklearni projektili.

Doleti zrakoplova

Već i samo spominjanje mogućnosti da se ta opcija razmatra jasno govori u kojoj se mjeri odnosi SAD-a i Rusije na vojnom planu zaoštravaju i koje su sve razine eskalacije moguće. Iako i u NATO-u stalno upozoravaju da je neprestano dolijetanje ruskih zrakoplova (koji mogu nositi nuklearne bombe) do granica izuzetno opasno te napominju kako bi se u nekom trenutku stvari mogle oteti kontroli (poznat je slučaj ruskog borbenog zrakoplova koji se zamalo sudario s putničkim), ako bi sadašnja kriza dovela do zveckanja nuklearnim oružjem, tada bi cijeli svijet bio u otvorenoj opasnosti. Dovoljno se samo sjetiti kubanske raketne krize nakon koje je razum ipak prevladao pa su potpisani sporazumi o smanjenju i kontroli nuklearnih arsenala.

Među njima je i INF koji su 1987. godine potpisali Ronald Reagan i Mihail Gorbačov i kojim je uklonjena cijela skupina nuklearnog oružja: projektili koji se ispaljuju sa zemlje te imaju domet od 500 do 5000 kilometara (najpoznatiji su bili američki Pershing II i sovjetski SS-20). Rusija je nakon raspada SSSR-a prihvatila INF, da bi se crni oblaci počeli pojavljivati - sad je i potvrđeno na saslušanju - 2008. godine. Sve je kulminiralo ljetos kad je Washington otvoreno optužio Moskvu da je prekršila INF. U rujnu su u glavnom gradu Ruske Federacije održani pregovori, ali, kako su izvijestili predstavnici američke vlade, Moskva ne samo da nije priznala da i na koji način krši Sporazum, nego je i otvoreno optužila SAD za takvo djelovanje. To je bilo više nego dovoljno da se pokrenu svi sustavi američke nacionalne sigurnosti te je Združeni stožer obavio procjenu prijetnje u slučaju da Rusija rasporedi sustave koji su zabranjeni INF-om.

Briga za saveznike

SAD je zabrinut za sve svoje saveznike, kako u Europi (što uključuje i Hrvatsku) tako i u Aziji. Sasvim je jasno da ondje ni Kina ne bi bila sretna pojavom takvog oružja, ali nije isključeno da bi i to, kao i rusku aneksiju Krima, prešutjela. Iako bi takav scenarij imao izuzetno ozbiljne geostrateške posljedice na europskom tlu, ipak je na Starom kontinentu riječ o prostoru koji je ili u članstvu NATO-a ili u partnerskim odnosima sa Savezom. Kada bi se takve rakete pojavile na ruskoj pacifičkoj obali, njihov bi utjecaj mogao biti poguban na zapaljivo stanje u odnosima između zemalja tog kruga. No, kako je iznijela Rose Gottemoeller, američka vlada razmatra i niz diplomatskih i ekonomskih mjera kojima bi se u konačnici privoljelo rusku vladu da se vrati poštivanju odredaba INF-a. Nastavit će se tako diplomatski kontakti s ruskom stranom, ali će se usporedo osmišljavati i moguće ekonomske mjere.

Pad cijene nafte

Iako su sankcije isprva smatrane slabima, njihovo je stupnjevito jačanje dovelo do situacije u kojoj, zajedno s naglim padom cijene nafte, ruska ekonomija ove godine ne raste, rubalj je u stalnom padu, cijene u zemlji rastu, a kapital bježi. Ukratko, ekonomska kriza iscrpljuje državne fondove dugo godina punjene novcem od prodaje energenata (manjak novca u blagajni Gazproma jedan je od razloga odustajanja od projekta Južni tok). Kad je, pak, o vojnim mjerama riječ, McKeon je rekao kako su one raspoređene u tri kategorije: aktivna obrana protiv projektila srednjeg dometa, jačanje sustava kojima bi se mogao spriječiti napad takvim projektilima i jačanje kompenzacijskih udarnih snaga SAD-a ili saveznika.

I kemijsko oružje

Dodatnu zabrinutost izazvala je izjava Rose Gottemoeller da ovo nije jedini slučaj ruskog nepoštivanja potpisanih ugovora. Prema njezinim navodima, Moskva se ne pridržava svih odredbi Konvencije o kemijskom i biološkom oružju, Otvorenom nebu i, jasno, Memoranduma iz Budimpešte, potpisanog 1994., kojim se Ukrajini jamčio teritorijalni integritet.

Ove nove zabrinjavajuće informacije iz američkih i NATO-ovih izvora dodatna su potvrda opasne politike neupitnog ruskog čelnika Vladimira Putina. Još od 2008. kad je Moskva vojno reagirala na gruzijsku intervenciju u Južnoj Osetiji Kremlj je pokazao u kojem će smjeru ići. Sve je to cementirano u doktrini nacionalne sigurnosti iz 2010., koja ističe da su bivše sovjetske republike prostor ruskog nacionalnog interesa, što znači da je dopušteno i uplitanje u njihove poslove. Jasno se govori i o pravu na korištenje nuklearnog oružja i u slučaju napada konvencionalnim snagama. Ukrajina je, dakle, samo izravna posljedica provedbe takve doktrine koja je počela u Gruziji, a konačni Putinovi ciljevi su nedokučivi: njegovi su postupci često iracionalni te ih je izuzetno teško predvidjeti. U njegovu je slučaju apsolutno jasno samo da će učiniti sve da osigura apsolutnu vlast u zemlji i da na međunarodnom planu bude tretiran kao čelnik velike svjetske sile.

Medvjed u tajgi

Jedan je analitičar to sjajno opisao: “Za njega je cijeli svijet tajga, a Rusija medvjed u toj tajgi”. No, to se još donekle može tolerirati dok se sve odvija na razini konvencionalnog oružja, na poticanju pobune u Ukrajini, nastojanju da se Srbija privuče na stranu famozne “Euroazijske unije” (koja je zapravo zamišljena kao model da se olakša ruska trgovina s tim zemljama) koja je prvi udar na hridi doživjela odbijanjem Ukrajine da joj se priključi, a drugi sadašnjim ozbiljnim problemima ruske ekonomije. Ali, uvođenje nuklearne nepoznanice u ovu jednadžbu mijenja cijeli algoritam i više nije riječ samo o otmici Krima, već se vraćaju strahovi kubanske krize. U tom slučaju ni tako ratu nesklon predsjednik poput Baracka Obame neće moći sjediti mirno - prije svega zato što je upravo on gurao novi sporazum o kontroli strateškog nuklearnog naoružanja (START) koji je i potpisao s bivšim predsjednikom Dmitrijem Medvedevim. Za takvo što će, pak, imati punu podršku u SAD-u, a i u NATO-u. Treba se nadati samo da će kod Putina ipak prevladati razum (koliko ga još ima) i da će se, kako je rekao McKeon, sjetiti zašto je Moskva uopće potpisala INF (i ostale sporazume).