Ukrajinski borci stajali su do koljena u blatu, vireći preko ruba rova dubokog metar i osamdeset centimetara, koji su probili u šumi udaljenoj pet kilometara od ruske granice. Bilo je oko 11 sati, a temperatura je već dosegnula pet stupnjeva, što je, složili su se svi, bilo pretoplo. Nadali su se zahlađenju koje će čvrsto zalediti tlo jer je blato bilo posvuda: u čizmama, na rukama, na podovima u zemunicama. Ljepljivo i debelo, okovalo je njihove čizme.
Zapravo, diljem Ukrajine, od sjevera do istoka i juga, novaci preživljavaju zimu u rovovima baš poput vojnika prije stotinu godina. Neki od tih rovova nalaze se duboko unutar ukrajinskog teritorija, kao obrana koja treba zaustaviti veliku rusku ofenzivu koja se očekuje u rano proljeće. Drugi se nalaze na prvim linijama bojišta - od Hersona i Bakhmuta do Soledara, gdje su se Rusi probili prije nekoliko tjedana, glasi uvod u veliku reportažu o životu ukrajinskih vojnika u rovovima, koju je objavio The Times.
Prva crta
Posljednjih mjeseci, rekli su brojni ukrajinski zapovjednici koji rade na prvoj crti, Rusija je nakon topničkih priprema počela slati valove vojnika. Držeći se zajedno, posrćući u blatu, jurišali bi ničijom zemljom prema ukrajinskim rovovima, naoružani samo puškama i granatama. "To je kao u Prvom svjetskom ratu", rekao je Meter, 54-godišnji snimatelj koji je postao operater dronova, koji se sada bori u Donbasu. "Ludo je koliko ih ima. Ako ih ubijemo, oni ih samo zamijene."
Sa svog položaja u blizini Bahmuta, Meter može vidjeti preko ničije zemlje prema ruskim snagama, koje su ponekad udaljene samo 150 metara. Njegova dron kamera daje pogled na rat iz ptičje perspektive. "Rusi uzmu granate i kalašnjikove i pokušavaju se približiti što više mogu kako bi jednostavno bacili granate u naše rovove", ispričao je sjedeći u trošnoj kućici koju je njegova brigada koristila kao rezervni položaj. "Naprijed šalju manje obučene ljude, one koji jedva mogu nositi oružje. Zatim dolaze bolje obučeni vojnici."
Ukrajinci ih sve uglavnom pokose. To je mlin za meso u kojem Rusi ginu u blatu na ničijoj zemlji - naizgled samo kako bi natjerali Ukrajince da otkriju položaje i potroše svoje streljivo. "Ako je Rus ranjen, samo će ih pustiti dok se ne smrznu nasmrt", rekao je Meter dok mu je Maluk, štene mješanac kojeg je negdje pokupio, spavao u krilu.
Uobičajene rane
On i njegovi ljudi rade dva dana u rovovima na prvoj crti, a potom imaju dva dana odmora. U početku su ozebline bile uobičajene, ali su ih tijekom zime naučili spriječiti. Najvažniji trik je nastaviti se kretati. Otkrili su da je kroz duboko blato najbolje hodati gegajući se poput patki. Daleko od prve linije, ukrajinske trupe dobivaju dva topla obroka dnevno i sagradile su si teretane, kuhinje - čak i saune. Na drugoj strani, Rusi su nevjerojatno loše opremljeni. Neki od onih koji su im se predali imaju ruksake iz Drugoga svjetskog rata i ukrajinsko donje rublje opljačkano s napuštenih položaja.
U tom su području mnogi ruski vojnici s Wagnerovom skupinom, privatnom ruskom vojskom koju vodi jedan od Putinovih najbližih saveznika. Neki su regrutirani iz zatvora na nečemu što je zapravo jednosmjerna karta za Ukrajinu. "Maloprije smo zarobili ruskog vojnika", objavio je Aeneas, koji je u civilu odvjetnik, a odnedavno je pripadnik Meterove brigade. "Predao nam se jer je imao još četiri dana ugovora i znao je da će ga ili natjerati da ostane dulje ili će ga ubiti. Pa se iskrao noću bez cipela i došao do nas. To je praksa; ako odbiješ ugovor, ubiju te. Ne želimo ih zarobiti zbog onoga što su učinili našim civilima. Ali jesmo, jer moramo poštovati pravila."
Nije im žao
Aeneas je dodao da mu nije žao Rusa poslanih preko vrha da umru. Slično rezonira i Grigorij Rubanovskij, vojnik u obavještajnoj jedinici koji je upravo proslavio 37. rođendan u rovovima - proslavio ga je slanjem "vatrometa" prema ruskim položajima. "Ljeti im je bilo lakše sakriti se, ali sad je manje područja zaklonjeno drvećem. Sada ima samo 20, 30 ljudi koji trče naprijed-natrag. Oni se ne mogu sakriti, oni su samo topovsko meso. Nastavljaju se kretati čak i ako neki od njihovih suboraca budu ubijeni." Njegova jedinica jednom je pronašla kamion pun votke na ruskom položaju koji su zauzeli, što je smatrao da objašnjava barem dio njihova ponašanja.
U regiji gdje temperature znaju pasti i do minus 17, vojnici pokušavaju spriječiti ozebline samozagrijavajućim grijačima za ruke i stopala, koji rade bolje od bilo kojih rukavica, i pećima na drva koje postavljaju ispod zemlje. Peru se kad mogu. Što god se dogodilo, koliko god loše bilo, pokušavaju se pobrinuti za svoja stopala. "Navikli smo se na blato", nasmijao se Vadim, bivši poduzetnik koji se pridružio prošle godine.
"Ono što me najviše živcira nije granatiranje, nego hrkanje", uključi se drugi novak, bivši fotograf koji se prošlog proljeća pridružio borbi.
Kad nisu na dužnosti, on i ostalih 20 muškaraca u svojem dijelu rovova puše, čitaju knjige, igraju backgammon i kuhaju beskrajne litre boršča na plinskim štednjacima koji pršte i smrde. Oni grade teretane, kuhinje, čak i saune za koje koriste otopljeni snijeg za stvaranje pare. Za one vojnike koji su na ratištu od 2014. godine, kada je Rusija prvi put napala istočnu Ukrajinu, to su relativno luksuzni uvjeti. U velikom dijelu pozadinskih položaja vojnici dobivaju dva topla obroka dnevno - često juhu i heljdu. Upitan nedostaje li mu nešto, jedan vojnik je odgovorio: "Još mrtvih Rusa."