Staljin je mrzio miris hrane, nije podnosio ni pranje suđa. U Sibiru je naredio psu da poliže tanjure

Što ruskog predsjednika Vladimira Putina povezuje sa sovjetskim komunističkim vođama Vladimirom Lenjinom i Josifom Staljinom? U velikom intervjuu prije nego je 2000. godine prvi put izabran za ruskog predsjednika, Putin se pohvalio kako je njegov djed Spiridon Putin najprije bio Lenjinov, a zatim Staljinov osobni kuhar. A prije Oktobarske revolucije Putinov djed je navodno bio kuhar u hotelu Astoria u Sankt Peterburgu gdje je u njegovim kulinarskim vještinama uživao i kontroverzni svećenik ruske carske obitelji Grigorij Rasputin koji je Spiridonu darovao dukat.

Što je u toj priči istina, a što mit pokušao je istražiti međunarodno poznati poljski novinar Witold Szablowski, no nije došao do pouzdanih informacija. Ipak, proučavajući prehrambene navike sovjetskih i ruskih čelnika u posljednjih 100 godina, Szablowski je došao do zanimljivih spoznaja koje opisao u knjizi "What‘s Cooking in the Kremlin: From Rasputin to Putin, How Russia Built and Empire with a Knife and Fork" koju je nedavno objavila izdavačka kuća Penguin. Na portalu Arts & Letters Daily objavljeno je jedno poglavlje iz te knjige.

"Staljin nije podnosio kuhanje. Kad je bio dijete, majka mu je radila razne poslove. Među ostalim, bila je i kuharica. Navodno je zato Josif Staljin do kraja života mrzio miris hrane koja se kuha pa su kuhinje uvijek bile izvan njegovih kuća i dača. To je svakako istina za da njegovu daču u Novom Atosu koju sam posjetio u Abhaziji", piše Szablowski.

U knjizi opisuje događaje s početka 20. stoljeća kad je Staljin bio u progonstvu u Sibiru gdje je dijelio kuću s Jakovom Sverdlovim i Lavom Kamenjevim. "Dogovorili su se da će podijeliti sve dužnosti: kuhanje, čišćenje i nabavu hrane. No, ubrzo je postalo jasno da Staljin nema namjeru kuhati ni čistiti. Išao je samo u lov i ribolov. Kad god bi došlo vrijeme za pranje suđa, Staljin bi pobjegao iz kuće", navodi Szablowski.

Jakov Sverdlov bio je posebno ljut na njega. "Trebali smo sami kuhati večere. U to vrijeme sam imao psa i nazvao sam ga Jaška, što se, naravno, nije svidjelo Sverdlovu, jer je i on bio Jaška (deminutiv od Jakova op. a). Poslije večere Sverdlov je uvijek prao žlice i tanjure, ali ja nikad. Pojeo bih hranu, stavio tanjure na pod, pas ih je polizao i sve je bilo čisto", zapisao je Staljin,

Rođen u gradu Goriju u Gruziji kao Josif Visarionovič Džugašvili (1953.-1878.), jedan od najstrašnijih diktatora u povijesti, volio je tradicionalnu gruzijsku kuhinju. Ipak, nakon Oktobarske revolucije s drugom suprugom Nadeždom Alilujevom hranio se u kremaljskoj kantini, koja je u to vrijeme bila na glasu kao jedna od najgorih u Moskvi.

"Dugi niz godina Staljin, sljedeći Lenjinov primjer, nije pridavao veliku važnost hrani: te ljude revolucije održavalo je nešto drugo. Baš poput Lenjinove žene, Staljinova žena Nadežda Sergejevna Alilujeva nije imala pojma o kuhanju. Sam Staljin znao kako napraviti prilično dobre šalše: to je naučio kod kuće u Gruziji", ustvrdio je Szablowski.

Kada je 1933. godine Nadežda Alilujeva počinila suicid (postoji i teorija da ju je Staljin ubio), sovjetski vođa pao je u depresiji i nije puno razmišljao o hrani. Jeo je u kremaljskoj kantini dok je za njegovo troje djece (Jakova je dobio u prvom braku s Ekaterinom Svanidze, a Vasilija i Svetlanu s Nadeždom) kuhala posebno angažirana kuharica, navodno vrlo prosječna. Prema Vjačeslavu Molotovu, jednom od najbližih Staljinovih suradnika, diktatorova jedina kulinarska ekstravagancija tih dana bila je kada puna kiselih krastavčića. Mnogo godina kasnije Vjačeslav Molotov prisjetio se da je hrana koja je bila pripremana za Staljina "bila vrlo jednostavna i nepretenciozna". Zimi mu je uvijek bila servirana mesna juha s kiselim kupusom, a ljeti juha od svježeg kupusa. Drugo jelo bila je heljda s maslacem i komad govedine. Za desert, ako ga je bilo, žele od brusnice ili kompot od suhog voća. "Bilo je isto kao na običnom sovjetskom ljetovanju, ali tijekom cijele godine", piše Szablowski.

Poljski novinar posjetio je i Staljinov rodni grad Gori. "Vozio sam se slikovitim susjednim selima kako bih pronašao lokalne proizvođače vina koji su opskrbljivali podrume Kremlja: jedino vino koje je Staljin pio bilo je gruzijsko. ‘Proizvođači vina‘ zvuči jako dobro. Zapravo, svaki farmer koji drži do sebe u Gruziji ima malo vinove loze i pouzdano proizvodi fantastično vino, kao i neku vrstu rakije, često 70 posto otporne, poznatu čaču. Bezgranična gostoljubivost Gruzijaca učinila je moj posao nemogućim - jer kako možete obaviti bilo kakav posao kad svi koje posjetite donose vino i čaču i moraju vas počastiti prije nego što odgovore na vaša pitanja? Nakon pola sata ste prilično ‘podmazani‘ a osim toga, dan je još mlad, priroda prekrasna, domaćin ljubazan, pa zašto uopće raditi? A onda kad bismo popili piće, svaki domaćin mi je rekao da je avion dolazio iz Moskve samo po Staljinovo vino. Štoviše, svaki drugi domaćin kleo se da ima dokumente koji to dokazuju, a dvojica su mi ih čak i pokazala. No, bili su na gruzijskom, a ja previše pripit da bih ih razumio", zapisao je Szablowski.

U svojoj se knjizi bavi i drugim sovjetskim i ruskim vođama, od Lenjina do Putina, a osvrće i na dugu tradiciju trovanja u ruskoj politici. Kako navodi New York Times, kuhari koji kuhaju za čelnike Kremlja pod posebnom su paskom sigurnosne službe i imaju vojni čin. Jedan od Staljinovih kuhara odbio je uzeti svoj lijek iz ljekarne za državne službenike jer se bojao da bi mogao biti otrovan, a Lenjinova udovica Nadežda Krupskaja umrla je 1939. godine nakon što je pojela sumnjiv kolač. "Vrlo je vjerojatno da joj je tortu poslao Staljin", zapisao je Szablowski.