Špijunski obrat: ‘Sjetite se što su Amerikanci učinili... Putin se digao na zadnje noge!‘

Ruska invazija na Ukrajinu u veljači prošle godine bila je prijelomni trenutak za obavještajni svijet. Tjednima prije nego što su krenule borbe, Washington je objavio niz iznimno detaljnih saznanja o tome što slijedi, od kretanja ruskih snaga do operacija ‘pod lažnom zastavom‘ koje bi Kremlj mogao izvesti kako bi opravdao invaziju.

Ova strategija otkrivanja informacija bila je nešto novo - špijunske agencije obično drže u tajnosti obavještajne podatke i saznanja, a ne otkrivaju ih. No, ova se strategija pokazala vrlo učinkovitom. Iznošenjem istine prije nego što su ruske laži uzele maha, Sjedinjene Države uspjele su okupiti saveznike i brzo koordinirati sankcije bez presedana. Otkrivena obavještajna saznanja podigla su ruskog predsjednika Vladimira Putina na zadnje noge s pitanjem preko koga ili čega su američke agencije tako duboko prodrle u njegovu vladu, što je istovremeno otežalo nekim zemljama da se ‘sakriju‘ iza Putinovih laži i stanu na stranu Rusije.

No, strategija otkrivanja podataka bila je samo početak. Rat u Ukrajini označio je početak nove ere razmjene obavještajnih podataka između Ukrajine, Sjedinjenih Država i drugih saveznika i partnera, što je uvelike pomoglo u suprotstavljanju lažnim ruskim narativima, obrani digitalnih sustava od kibernetičkih napada i olakšalo ukrajinskim snagama preciznije gađanje ruskih ciljeva na bojnom polju. To je iznijelo na vidjelo i sve dubine nove stvarnosti - obavještajni podaci više nisu privilegija samo vladinih špijunskih agencija.

Tijekom prošle godine obični građani i civilne skupine pratili su što Rusija planira i čini na načine koji su bili nezamislivi u ranijim sukobima, navodi Foreign Affairs u svojoj analizi. Novinari su izvještavali o razvoju situacije na bojnom polju koristeći slike komercijalnih satelita, a bivši vladini i vojni dužnosnici pratili su svakodnevne događaje na terenu i na Twitteru objavljivali dubinske analize o tome u kojem se smjeru sukob kreće.

Više podataka, više prijetnji

Tim studenata volontera na Sveučilištu Stanford, predvođen bivšom pripadnicom američke vojske i analitičarkom obavještajnih podataka otvorenih za uvid javnosti, tzv. podataka otvorenog koda, Allison Puccioni, dostavljao je Ujedinjenim narodima izvješća o ruskim kršenjima ljudskih prava u Ukrajini, otkrivajući i provjeravajući događanja koristeći komercijalno satelitsko termalno i električno-optičko snimanje, TikTok videozapise, alate za geolociranje i još mnogo toga. Na Institutu za proučavanje rata (ISW), glavnom izvoru za vojne stručnjake i analitičare, istraživači su čak izradili interaktivnu kartu sukoba koja se u potpunosti temelji na neklasificiranim ili otvorenim obavještajnim podacima.

Tehnološki napredak bio je ključan za ovu evoluciju. Internet, društveni mediji, sateliti, automatizirana analitika i druga otkrića omogućila su civilima prikupljanje, analizu i širenje obavještajnih podataka. No, iako su nove tehnologije pomogle u otkrivanju ruskih vojnih aktivnosti, učinci toga su daleko od jednoznačno pozitivnih. Za 18 agencija koje čine američku obavještajnu zajednicu, nove tehnologije daleko većom brzinom stvaraju više prijetnji, dramatično povećavajući količinu podataka koje analitičari moraju obraditi.

Istovremeno, zahvaljujući tim tehnologijama, tvrtke i pojedinci odjednom imaju novootkrivenu potrebu za obavještajnim podacima, tako da ti privatni subjekti mogu pomoći u zaštiti interesa zemlje. Također, tehnologija omogućuje nove obavještajne sposobnosti organizacijama i pojedincima izvan vlade SAD-a, kao i većem broju drugih zemalja.

Ove su se promjene odvijale i razvijale godinama, a čelnici obavještajnih službi moraju naporno raditi kako bi im se prilagodili. No, predviđanje budućih događanja u novoj tehnološkoj eri zahtijeva više od toga. Washington mora ‘prigrliti‘ ove sveobuhvatne promjene kako bi razumio i iskoristio nove tehnologije. Posebno ozbiljno i pažljivo mora pristupiti stvaranju nove agencije posvećene otvorenim obavještajnim podacima, inače će američka obavještajna zajednica kaskati za događanjima, ostavljajući tako Amerikance ranjivijima na katastrofalna iznenađenja.

Vrli stari svijet

Kada je američka Središnja obavještajna agencija (CIA) osnovana 1947. godine, svijet je bio vrlo nesigurno mjesto. Saveznici su pobijedili u Drugom svjetskom ratu, ali su sovjetske trupe već prijetile Europi. Represivni režimi bili su u usponu, demokracije umorne i slabe, a međunarodni sustav se dijelio na slobodnu i neliberalnu sferu. Uslijed ove sve veće neizvjesnosti i opće tjeskobe, Sjedinjene Države bile su u poziciji da budu, kako navodi Foreign Affairs, pozvane voditi novi globalni poredak. Kreatori politike SAD-a shvatili su da su im potrebne nove sposobnosti za ovu ulogu, uključujući bolje i učinkovitije obavještajne službe. Centralizacija obavještajnih podataka u novoj agenciji, smatralo se, pružit će pravodobne uvide o budućim događanjima kako bi se spriječio novi Pearl Harbor i dobio ‘Hladni rat‘.

Na mnogo načina, aktualna sadašnjost izgleda uznemirujuće slično kao u tim ranim poslijeratnim godinama. Vratio se svijet u kojem je ‘čovjek čovjeku vuk‘, svijet ‘jakih‘ država koje koriste grubu silu kako bi došle do onoga ono što žele. Autoritarni vođa u Moskvi napada susjede i ponovno prijeti cijeloj Europi, a demokracije ponovno izgledaju krhko. SAD i njihovi saveznici našli su se usred novog natjecanja velikih sila - ovaj put u ‘klinču‘ s Kinom, zemljom čiji uspon iz dana u dan izgleda sve manje miroljubivo s obzirom na njezina gušenja sloboda u Hong Kongu, ratobornom retorikom o ponovnom preuzimanju Tajvana i provokativnim vojnim vježbama u blizini otoka.

Vraća se čak i marksizam-lenjinizam. Na kineskom 20. stranačkom kongresu, predsjednik Xi Jinping jasno je dao do znanja stranačkim dužnosnicima da su ideologija i osobna lojalnost važniji od kontinuirane ekonomske liberalizacije. U slučaju da netko nije shvatio poruku, Xijev prethodnik sklon ekonomskim reformama, Hu Jintao, podignut je sa svoje stolice i ispraćen iz dvorane pred očima novinara.

No, cijela ta perspektiva može zamagliti pogled na današnje stanje stvari. Naime, zahvaljujući tehnološkim inovacijama, izazovi današnjice uvelike se razlikuju od onih poslijeratnih. Tehnologije u nastajanju transformiraju planet na neviđen način i neviđenom brzinom. Uzevši zajedno, te inovacije čine svijet daleko povezanijim i mijenjaju odrednice geopolitičkih prednosti na fundamentalnoj razini. Tehnologije i podaci u nastajanju sve su više glavni izvori nacionalne moći, a neopipljivi su, teže ih je prepoznati te razumjeti i tumačiti, a često ih stvaraju i kontroliraju tvrtke, a ne vlade. Za CIA-u i druge obavještajne agencije, razumijevanje geopolitičkih opasnosti i dinamike 21. stoljeća vjerojatno će biti puno teže nego što je bilo u prošlom.

Internet i umjetna inteligencija transformiraju okružje

Uzmimo samo Internet - sredinom 90-ih manje od jedan posto svjetske populacije bio je ‘online‘, a sada je povezano 66 posto svijeta, od udaljenih područja Arktika do beduinskih šatora u pustinjama. Samo u posljednje tri godine više od milijardu ljudi ‘prikačilo‘ se na internet. Ta globalna povezanost već je transformirala globalnu politiku, na bolje i na gore. Društveni mediji potaknuli su prosvjede protiv autokracija, poput Arapskog proljeća i prosvjeda u Hong Kongu. No, isto je tako osnažio tehno-nadzor nekih vlada predvođenih Pekingom te omogućio Kremlju da snažnim i opsežnim operacijama plasiranja dezinformacija da utječu na izbore i potkopaju demokracije iznutra.

Ipak, digitalna povezanost nije jedina tehnološka novina koja mijenja svjetski poredak. Umjetna inteligencija utječe na gotovo svaku industriju - od medicine do kamionskog prijevoza - do te mjere da neki stručnjaci procjenjuju da bi umjetna inteligencija mogla eliminirati do 40 posto radnih mjesta diljem svijeta u idućih 25 godina. Umjetna inteligencija mijenja i način na koji se vode ratovi, automatizirajući sve, od logistike do kibernetičke obrane. Države mogu izrađivati bespilotne borbene letjelice koje protuzračnu obranu mogu gotovo neutralizirati napadima u velikim rojevima i manevrirati brže i bolje nego što to čine ljudski piloti. U tom smislu nije ni čudo da je Vladimir Putin izjavio kako će onaj tko predvodi u razvoju umjetne inteligencije "postati vladar svijeta". Kina također ne skriva svoje planove da do 2030. postane globalni lider u području umjetne inteligencije.

Tehnološka otkrića također olakšavaju svakome - uključujući slabije države i terorističke skupine - praćenje događaja koji se odvijaju na Zemlji iz svemira. Mogućnosti komercijalnih satelita dramatično su porasle, nudeći opciju ‘očiju na nebu‘ svakome tko to želi. Lansiranja satelita više su se nego udvostručila između 2016. i 2018. te sada više od 5000 satelita kruži oko Zemlje, a neki nisu veći od prosječnog kruha. Komercijalni sateliti imaju manje sofisticirane senzorske sposobnosti od špijunskih satelita, ali civilne tehnologije vrlo brzo napreduju.

Neki komercijalni sateliti sada imaju tako oštru rezoluciju da mogu identificirati poklopce šahtova, znakove, pa čak i stanje na cesti. Drugi imaju sposobnost otkrivanja radiofrekvencijskih emisija, pratiti kretanje vozila ili istjecanje pare iz rashladnih tornjeva u nuklearnim elektranama. K tome su operativni noću, po oblačnom vremenu, a događanja detektiraju i kroz gusto raslinje i kamuflažu.

Obrtanje situacije

Konstelacije malih satelita mogu opetovano promatrati istu lokaciju više puta dnevno kako bi otkrile do kakvih je promjena došlo u kratkim razdobljima, što je nešto što je nekad bilo nemoguće. Sve te promjene obavještajno polje svode na jednu razinu i to ne uvijek na poželjan način. Primjerice, 2020. godine Iran je koristio komercijalne satelitske snimke kako bi pratio američke snage u Iraku prije nego što je pokrenuo napad balističkim projektilima u kojem je ranjeno više od 100 ljudi.

Drugi tehnološki napredak s implikacijama za nacionalnu sigurnost uključuje kvantno računarstvo, koje bi na kraju moglo otključati enkripciju koja štiti gotovo sve podatke u svijetu, čineći čak i visoko povjerljive informacije dostupnima protivnicima. Sintetička biologija omogućuje znanstvenicima stvaranje živih organizama, utirući put za ono što bi moglo postati revolucionarno poboljšanje u proizvodnji hrane, lijekova, pohranjivanja podataka i oružja.

Razumijevanje koristi i opasnosti ovih i drugih tehnologija u nastajanju ključna je obavještajna misija. Američka vlada mora znati tko je u poziciji pobijediti u ključnim tehnološkim utrkama i kakvi bi mogli biti učinci toga. Također, mora procijeniti kako će se budući ratovi voditi i kako ih dobiti te otkriti kako bi se nove tehnologije mogle uhvatiti u koštac s globalnim izazovima kao što su klimatske promjene. Također, treba pokušati odrediti kako će protivnici koristiti podatke i tehnološke alate da izvršavaju pritisak na druge instance, počine zločine i izbjegnu sankcije te razviju opasno oružje i osiguraju sebi druge prednosti.

No, na ta je važna pitanja sve teže odgovoriti jer se polje inovacija promijenilo i proširilo, što izume čini težima za praćenje i razumijevanje. U prošlosti su neka tehnološka otkrića, poput interneta i GPS-a, bila djelo vladinih agencija SAD-a, a naknadno ih je komercijalizirao privatni sektor. Većina inovacija koje su utjecale na nacionalnu sigurnost nisu imale široku komercijalnu primjenu, pa su se mogle klasificirati pri nastanku i - ako bi bilo potrebno - zauvijek im ograničiti pristup.

Danas se situacija obrnula - vjerojatnije je da će tehnološke inovacije biti ‘dvostruke namjene‘, odnosno imati i komercijalnu i vojnu primjenu. Također je mnogo vjerojatnije da će biti stvorene u privatnom sektoru, gdje ih financiraju strani ulagači, razvija ih multinacionalna radna snaga te se prodaju globalnim kupcima u privatnom i javnom sektoru podjednako.

Rast moći privatnog sektora

Inovacije nastale u privatnom sektoru su dostupnije i nije ih tako lako ograničiti. Umjetna inteligencija je, primjerice, postala toliko prevladavajuća i intuitivna da srednjoškolci bez iskustva u programiranju mogu kreirati manipulirane videozapise generirane umjetnom inteligencijom koji prikazuju ljude kako govore i rade stvari koje nikada nisu rekli ili učinili (deepfake). U ožujku 2022. netko je objavio ‘deepfake‘ ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog koji ukrajinskim vojnicima govori da polože oružje. U novije vrijeme, ‘deepfakeovi‘ koji oponašaju Michaela McFaula, bivšeg američkog veleposlanika u Rusiji, korišteni su kako bi se ukrajinski dužnosnici naveli na otkrivanje informacija o ratnim naporima. Taj ‘deepfake‘ postao je toliko raširen da je pravi McFaul morao na Twitteru objaviti upozorenja tražeći od ljudi da ne nasjedaju na ono što je nazvao "novim ruskim ratnim oružjem".

Ove promjene na polju inovacija čelnicima privatnog sektora pružaju novu moć, a dužnosnicima nacionalne sigurnosti nove izazove. No, moć ne seli samo u inozemstvo, već mijenja ‘vlasnika‘ i kod kuće. Američke platforme društvenih medija sada su se našle na prvim linijama informacijskog rata, odlučujući što je stvarno, a što lažno, koji je govor dopušten, a koji govor nije. Osnivači ‘startupa‘ smišljaju mogućnosti koje mogu koristiti neprijatelji, a koje ne mogu predvidjeti s posljedicama koje bi mogli kontrolirati. U međuvremenu, obrambene i obavještajne agencije SAD-a trude se usvojiti ključne nove tehnologije izvana i pokušavaju pratiti tempo inovacija umjesto tempo birokracije. Naime, čelnici privatnog sektora imaju odgovornosti koje ne žele, a državni čelnici žele sposobnosti koje nemaju.

Obavještajna djelatnost se, pak, često krivo shvaća. Iako se špijunske agencije bave tajnama, one nisu u biznisu s tajnama. Njihova temeljna svrha je pružanje uvida kreatorima politika u to kako stvari stoje te predviđanje budućih događanja brže i bolje od protivnika. Tajno stečene informacije iz izvora kao što su presretnuti telefonski pozivi ili špijunska izvješća iz prve ruke važne su, no tajne su samo dio slike. Većina informacija u klasičnom obavještajnom izvješću nije klasificirana ili je javno dostupna. A sirove informacije - bile one tajne ili ne - rijetko su vrijedne same po sebi jer su često nepotpune, dvosmislene, kontradiktorne, dobivene iz loših izvora, obmanjujuće ili namjerno obmanjujuće te jednostavno pogrešne. Analiza je ono što nesigurne nalaze pretvara u uvid, sintetizirajući različite dijelove informacija i procjenjujući njihov kontekst, vjerodostojnost i značenje.

Kompliciran horizont globalnih prijetnji

Obavještajni uvidi nisu uvijek točni, ali kad jesu, mogu biti neprocjenjivi. Kada su američke obavještajne agencije upozorile da se Kremlj priprema napasti Ukrajinu, to je Washingtonu omogućilo potrebno vrijeme da pomogne u naoružavanju Kijeva i ujedini Zapad oko odgovora. No, uskoro bi špijunskim agencijama moglo postati teže da ponove ovaj uspjeh jer horizont globalnih prijetnji nikada nije bio tako zasićen i kompliciran kao danas, s prijetnjama koje nastaju i djeluju brže nego ikad. Obavještajcima je, jednostavno, sada puno teže raditi svoj posao.

Nakon što su proveli gotovo pola stoljeća uglavnom usredotočeni na suprotstavljanje Sovjetskom Savezu i dva desetljeća boreći se protiv terorista, danas se moraju suočiti s raznolikim mnoštvom opasnosti. Moraju se nositi s transnacionalnim prijetnjama kao što su pandemije i klimatske promjene, utrke velikih sila s Kinom i Rusijom, terorizmom i drugim prijetnjama koje dolaze iz slabijih i urušenih država, kibernetičkim napadima u svrhu kriminala, špijuniranja, ometanja, uništavanja i obmanjivanja koji se odvijaju nevjerojatnom brzinom i u nevjerojatnim omjerima. Obavještajne agencije su, najblaže rečeno, preopterećene.

Tehnologija čini današnji popis prijetnji ne samo duljim nego i više zastrašujućim. Stoljećima su se zemlje branile izgradnjom moćnih vojski i iskorištavanjem geografskih prednosti. No, u kibernetičkom prostoru svatko može napasti s bilo kojeg mjesta, bez probijanja obrane iz zraka, s kopna i mora. Zapravo, najmoćnije zemlje sada su često najranjivije jer se njihova moć oslanja na digitalne sustave za poslovanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb, vojne operacije i slično. Stoga te države mogu biti pogođene snažnim napadima velikih razmjera koji onesposobljavaju njihovu ključnu infrastrukturu.

One također mogu biti izložene opetovanim manjim napadima koji uzrokuju razornu štetu prije nego što službenici sigurnosti to uopće uspiju shvatiti. Kina se, primjerice, koristila pljačkom da prokrči svoj put do tehnoloških prednosti u raznim industrijama, od borbenih zrakoplova do farmaceutskih proizvoda, kradući od američkih tvrtki, što je direktor FBI-a Christopher Wray nazvao jednim od najvećih prijenosa bogatstva u ljudskoj povijesti i "najvećom dugoročnom prijetnjom našoj gospodarskoj i nacionalnoj sigurnosti".

Oružje više ne izgleda kao oružje

Rusija je također koristila kibernetičke napade s velikim učinkom, dokazujući da tehnologija može omogućiti zloćudnim akterima da ‘hakiraju‘ i umove, a ne samo strojeve. Ruski operativci stvorili su botove i lažne profile na društvenim mrežama lažno se predstavljajući kao Amerikanci, koji su širili dezinformacije diljem Sjedinjenih Država tijekom američkih predsjedničkih izbora 2016. godine, polarizirajući zemlju i potkopavajući njezinu demokraciju.

Danas bi Kina mogla okrenuti Amerikance jedne protiv drugih čak i bez korištenja američkih tehnoloških platformi. Kineska tvrtka ByteDance posjeduje TikTok, popularnu aplikaciju za društvene medije koja se može pohvaliti s više od milijardu korisnika, uključujući procijenjenih 135 milijuna Amerikanaca, odnosno 40 posto stanovništva SAD-a. I demokrati i republikanci sada su zabrinuti da bi TikTok mogao omogućiti kineskoj vladi da prikuplja sve vrste podataka o Amerikancima i pokrene goleme kampanje utjecaja koje bi služile interesima Pekinga, a sve pod krinkom pružanja američkim potrošačima onoga što žele. U današnjem svijetu informacijskog ratovanja oružje više ne izgleda kao oružje.

Budući da se kibernetički napadi mogu odviti ekstremno brzo te da kreatori politika mogu pratiti prijelomne događaje i pribaviti hitne snimke pritiskom na dugme, američke obavještajne agencije također moraju djelovati novom brzinom. Pravovremenost je oduvijek bila ključna kad je špijunaža u pitanju. Primjerice, 11. rujna 2001. tadašnji predsjednik SAD-a George W. Bush imao je manje od 13 sati nakon napada na Svjetski trgovački centar da pregleda obavještajne podatke i objavi državni odgovor na napad. Danas bi predsjednici trebali razmotriti obavještajne podatke prije donošenja važnih političkih odluka u roku od 13 minuta ili čak 13 sekundi.

No, brzo djelovanje sa sobom nosi i rizike. Potrebno je vrijeme za provjeru vjerodostojnosti izvora, ispitivanje stručnog znanja iz različitih područja i razmatranje alternativnih objašnjenja za pribavljeni nalaz. Bez pažljive analize obavještajnih podataka, državni čelnici mogu donijeti preuranjene ili čak opasne odluke. Potencijalne posljedice nepromišljene akcije postale su očite u prosincu 2016. godine, kada se pojavila vijest da bivši izraelski ministar obrane prijeti nuklearnim napadom na Pakistan ako Islamabad rasporedi svoje snage u Siriji.

Pakistanski ministar obrane, Khawaja Muhammad Asif, ubrzo je nas Twitteru upozorio kako Izrael zaboravlja da je i Pakistan nuklearna država. No, izvorna vijest bila je lažna, a Asif je prenaglio s odgovorom prije nego što je doznao istinu. Zadovoljavanje potrebe kreatora politike za brzinom uz istovremeno pažljivo prikupljanje, provjeru i procjenu obavještajnih podataka uvijek je bila zadaća osjetljive ravnoteže, ali tu je ravnotežu sve teže uspostaviti.

Potreba za znanjem

Obavještajne agencije moraju se nositi s podatkovnim okruženjem koje je golemo ne samo isključivo vrlo brzo. Količina informacija dostupnih na internetu postala je gotovo nezamislivo velika. Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma, u 2019. korisnici interneta objavili su 500 milijuna tweetova, poslali 294 milijarde e-mailova i podijelili 350 milijuna fotografija na Facebooku svaki dan. Svake sekunde internetom se prenese količina podataka koju bi pojedinac konzumirao tijekom neprekidnog gledanja filmova više od tri godine.

Američke obavještajne agencije već prikupljaju mnogo više informacija nego što ljudi mogu učinkovito analizirati. Prema izvoru iz Ministarstva obrane, 2020. jedan je vojnik raspoređen na Bliskom istoku bio toliko zabrinut zbog velikog protoka povjerljivih obavještajnih e-poruka koje je primao da ih je odlučio prebrojati. Ukupno je primio 10.000 e-mailova u 120 dana. K tome, neke procjene sugeriraju da se količina digitalnih podataka na Zemlji udvostručuje svaka 24 mjeseca.

Danas mnogo važnih donositelja odluka živi u svjetovima koji su različiti od Washingtona i koji donose važne političke odluke u sobama za sastanke ili u dnevnim sobama, a ne u ‘Situation Roomu‘ u Bijeloj kući (centar za upravljanje obavještajnim podacima u podrumu Bijele kuće, op.a.). Velikim tehnološkim tvrtkama, uključujući Microsoft i Google, također su potrebni obavještajni podaci o kibernetičkim prijetnjama njihovim sustavima ili putem njih.

Većinu ključne infrastrukture Sjedinjenih Država kontroliraju privatne tvrtke, poput energetskih kompanija, a njima su također potrebne informacije o kibernetičkim rizicima koji bi mogli poremetiti ili uništiti njihove sustave. Birači trebaju obavještajne podatke o tome kako se strane vlade miješaju u izbore i provode operacije za polarizaciju njihovih društava, a budući da kibernetičke prijetnje ne nestaju na granici, sigurnost SAD-a sve više ovisi o bržoj i boljoj razmjeni obavještajnih podataka sa saveznicima i partnerima.

Kako bi mogla opslužiti sve veći broj klijenata, američka obavještajna zajednica izrađuje neklasificirane pakete podataka i stupa u kontakt s vanjskim svijetom u mjeri u kojoj prije nije. Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA), FBI i druge obavještajne agencije sada kreiraju videozapise za javnost s temom stranih prijetnji izborima u SAD-u. U rujnu 2022. CIA je pokrenula podcast pod nazivom "The Langley Files", čiji je cilj demistificirati agenciju i educirati javnost. Nacionalna geosvemirska obavještajna agencija (NGA), koja prikuplja i analizira satelitske snimke i druge geoprostorne podatke, pokrenula je projekt pod nazivom Tearline, odnosno suradnju s think tankovima, sveučilištima i neprofitnim organizacijama s ciljem stvaranja neklasificiranih izvješća o klimatskim promjenama, pokretima ruskih snaga, pitanjima ljudskih prava i slično.

Otvorenost prema javnostima

Godine 2021. NSA je počela izdavati zajednička savjetovanja s FBI-jem i Agencijom za kibernetičku sigurnost i sigurnost infrastrukture Ministarstva domovinske sigurnosti u kojima se detaljno navode velike kibernetičke prijetnje, razotkrivaju subjekti koji stoje iza njih i objašnjava kako tvrtke mogu ojačati svoju sigurnost. U listopadu su ove tri agencije čak objavile tehničke detalje o 20 najvećih kibernetičkih ranjivosti koje je kineska vlada iskoristila za hakiranje američkih i savezničkih mreža, zajedno s preciznim uputama o tome kako poboljšati kibernetičku obranu. Uspjeh ove strategije otvorenosti prema javnosti bio je vidljiv u Ukrajini.

To je pomoglo SAD-u da upozori svijet na rusku invaziju i da se Zapad okupi oko odgovora te nastavlja i dalje frustrirati Moskvu. Nedavno, nakon što je Washington otkrio obavještajne podatke koji pokazuju da su visoki ruski vojni čelnici razgovarali o uporabi taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini, Xi je objavio rijetko javno upozorenje protiv "uporabe nuklearnog oružja ili prijetnji njegovom uporabom". Odjednom, Xijev odnos "bez ograničenja" s Putinom ipak je imao ograničenja.

Osim većeg broja klijenata, tehnologija je američkim obavještajnim agencijama nametnula i veću konkurenciju. Eksplozija informacija iz otvorenih izvora na internetu, mogućnosti komercijalnih satelita i uspon umjetne inteligencije, omogućuju svim vrstama pojedinaca i privatnih organizacija prikupljanje, analizu i širenje obavještajnih podataka. U proteklih nekoliko godina istražitelji-amateri iz Bellingcata - volonterske organizacije koja sebe opisuje kao "obavještajnu agenciju za građane" - došli su do raznih otkrića. Bellingcat je identificirao ruski tim koji je pokušao ubiti bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripalja u Velikoj Britaniji te otkrio i locirao pristaše Islamske države (ISIL) u Europi. Također su dokazali da Rusi stoje iza obaranja zrakoplova Malaysia Airlinesa na letu 17 iznad Ukrajine.

Bellingcat nije jedina civilna obavještajna inicijativa. Kada je iranska vlada 2020. godine tvrdila da je mali požar izbio u nevažnom industrijskom objektu, dva američka istraživača koji su radili neovisno i koristeći se samo svojim računalima i internetom, u roku od nekoliko sati dokazali su da Teheran laže. Kao što su David Albright i Fabian Hinz brzo otkrili, zgrada je zapravo bila postrojenje za sklapanje nuklearne centrifuge na glavnoj iranskoj lokaciji za obogaćivanje urana.

Šteta je bila toliko velika da se pretpostavlja kako je požar vjerojatno uzrokovala eksplozija, što ukazuje na povećanu mogućnost sabotaže. Godine 2021. nuklearni istraživači u centru James Martin u Kaliforniji iskoristili su komercijalne satelitske snimke kako bi otkrili više od 200 novih silosa interkontinentalnih balističkih projektila u Kini, što je otkriće koje bi moglo ukazivati na povijesno povećanje kineskog nuklearnog arsenala.