PIŠE MLADEN PLEŠE

SPECIJALNI IZVJEŠTAJ IZ AZIJE ‘Situacija je nikad gora, Obama želi spriječiti opći rat’

Obama ima tešku zadaću: mora uvjeriti Seul i Tokio da riješe međusobne probleme kako ne bi još više osnažili pozicije Pjongjanga i Pekinga. No, u Seulu traže da se Japan prvo ispriča za zločine tijekom okupacije Koreje

Tijekom razgovora u južnokorejskome Ministarstvu vanjskih poslova na Gwanghwamun Squareu, glavnom trgu Seula, visokopozicionirani diplomat bio je vrlo rezolutan u ocjeni odnosa s Japanom.

- Uz već notornu Sjevernu Koreju, Japan je najveći problem ne samo za Koreju, nego i za cijelu jugoistočnu Aziju. Tokio stalno podiže tenzije jer vlada premijera Shinzoa Abea uporno falsificira istinu o sramotnoj ulozi japanske vojske prije Drugoga svjetskog rata i tijekom njega kada su kao okupatori počinili brojne nezamislive zločine. Cilj je takve politike promjena Ustava koji im je nametnuo SAD, obnova vojne sile i proizvodnja atomskog oružja. Sve to kako bi se ponovno domogli teritorija koje su prisvojili tijekom imperijalnih ratova. Osim toga, Japan ne može prihvatiti da ga je Kina pretekla i postala drugo gospodarstvo svijeta, a da je Koreja superiorna u razvoju novih tehnologija.

Sličnu argumentaciju iznijeli su potpisniku ovih redova nedavno u Pekingu i visoki kineski dužnosnici. Koreja i Kina suglasne su da je vlada premijera Abea azijski trouble maker koji na silu želi obnoviti stari imperij i postati politički i vojni vladar u regiji. Ali to, kažu u Pekingu i Seulu, zbog strašnih iskustava s japanskim okupatorima nikada neće proći.

Normalizacija odnosa

Upravo zbog napetosti koje vladaju u jugoistočnoj Aziji američki predsjednik Barack Obama otputio se ovih dana u Japan i Koreju kako bi smirio sukobe između svojih najvažnijih vojnih i političkih partnera u Aziji, ali i kako bi dobio potporu država jugoistočne Azije u obuzdavanju ekspanzionističkih težnji Kine. Umjesto da se obje države zajednički suprotstave ekonomskim, političkim i vojnim ambicijama Pekinga, Seul i Tokio, na užas Washingtona, potpuno su zahladili odnose. U SAD-u nikako ne mogu prihvatiti da je Kina za Koreju politički puno prihvatljivija i bliža od Japana. Stoga je Obamina zadaća uvjeriti Tokio i Seul da što prije riješe međusobne probleme kako ne bi još više ojačali pozicije Pekinga i Pjongjanga.

U Seulu, međutim, smatraju da je preduvjet za normalizaciju odnosa japanska isprika zbog strašnih zločina koje su njihovi vojnici počinili za okupacije Koreje. Među ostalim, japanski su vojnici držali više od 100.000 Korejki kao seksualno roblje i preko toga nitko u toj zemlji ne želi prijeći. Također traže da se Japan odrekne imperijalnih ambicija, jačanja vojnih potencijala, da prizna počinjena zvjerstva te da napokon prekine sa svojatanjem otočja Dokdo koje povijesno i zemljopisno pripada Koreji. No, umjesto isprike, japanski premijer Abe nedavno je posjetio Yasukuni, ratno svetište u kojem su upisana imena 2,4 milijuna japanskih vojnika koji su poginuli tijekom imperijalnih ratova, a među njima su i neki koji su osuđeni kao ratni zločinci. Za Kinu i Koreju taj je spomenik simbol zla i japanske imperijalne prošlosti.

Snažan argument

U Japanu, međutim, ne kriju da žele ispraviti teritorijalne i političke nepravde koje su im počinjene nakon Drugoga svjetskog rata. Pritom kažu kako ne gaje iluzije da im je dovoljan politički i vojni kišobran SAD-a jer ta država, zbog straha od Kine, ne može dovoljno energično stati na kraj ekspanzionističkim pretenzijama Pekinga. Stoga je nužno, tvrde u Tokiju, da jačaju svoju vojnu silu.

Ovih je dana Tokio dobio snažan argument za svoja upozorenja: pomorski sud u Šangaju naredio je zapljenu japanskog teretnog broda kako bi 40 kineskih zarobljenika, koji su tijekom Drugoga svjetskog rata bili na prisilnom radu u tvornici Mitsubishi u Japanu, mogli naplatiti odštetu od 40 milijuna dolara. Budući da se u Kini upravo procesuira cijeli niz sličnih slučajeva, u Tokiju se pribojavaju da je posrijedi presedan s nesagledivim posljedicama.

Napetosti koje vladaju u tom dijelu svijeta, prema mišljenju mnogih, posljedica su nesvakidašnjeg političkog fenomena. Naime, u glavnim državama jugoistočne Azije na vlast su došli nasljednici političkih dinastija koje su se međusobno sukobljavale tijekom Drugoga svjetskog rata.

Teritorijalni sporovi

Predsjednik Kine Xi Jinping sin je kineskog revolucionara koji je, doduše, bio žrtva Mao Ce-tungove Kulturne revolucije, ali je do smrti ostao komunistički tvrdolinijaš. U Sj. Koreji na vlasti je Kim Jong-un čiji su djed i otac, Kim Il-sung i Kim Jong-il, utemeljili i uspostavili diktaturu kakva još nije viđena u svijetu. Južnokorejska predsjednica Park Geun-hye kći je generala Parka Chung-heeja, diktatora koji je vladao tom državom od 1961. do 1979. i koji je počeo obnovu te najprosperitetnije zemlje svijeta. Japanski premijer Shinzo Abe sin je ministra vanjskih poslova Shinatro Abea i unuk premijera Kan Abea. Otac njegove majke Nobusuke Kishi u vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je član vojne vlade zbog čega je 1945. uhićen i osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Nakon izlaska iz zatvora osnovao je stranku koja je prerasla u radikalnu desnu Liberalnu demokratsku partiju kojoj pripada i današnji japanski premijer. Sve te nove azijske vođe analitičari ocjenjuju tvrdim i agresivnim nacionalistima.

Mnogi takvu političku pozadinu smatraju izvorom svih današnjih sporova u regiji. Politički analitičar Koichi Nakano, profesor na Sophia University u Tokiju, objašnjava da tvrdolinijaši u Aziji trebaju jedni druge jer njihova politička sudbina u domovini ovisi o žestini sukoba s neprijateljima izvana.

Koliko je situacija u tom dijelu svijeta napeta, najbolje pokazuju brojni teritorijalni sporovi. Kina ima neraščišćena granična pitanja s Filipinima, Vijetnamom, Sjevernom i Južnom Korejom, Indijom te Japanom oko otočja Senkaku ili Diaoyu. Kina također polaže pravo na teritorij Tajvana i Macao za koje očekuje da će ih kad-tad pripojiti. Japan je u sporu s Južnom Korejom i Kinom, a Sjeverna Koreja ima neraščišćene odnose s Južnom Korejom, ali i Kinom.

Kada se tomu pridodaju i neprekidne atomske prijetnje sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una, onda nije ni čudno što Amerikanci forsiraju uspostavu Trans-Pacific partnerstva, zone u kojoj bi se odvijala slobodna trgovina između SAD-a i 11 azijsko-pacifičkih država. Premda se Washington kune da to neće biti vojna organizacija, Peking je potpuno svjestan da je glavni cilj tog udruživanja onemogućiti Kinezima da ostvare svoj najvažniji strateški cilj: izbaciti američku vojsku iz jugoistočne Azije i Pacifika.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 08:38