SLUČAJ SAMARDŽIĆ Direktorica Centra za kulturu dijaloga o 'seksističkom ispadu' uglednog pisca: 'Skandalozno poturanje privatnog pod javno'

Žena sam. Koliko znam. Mada! Ne znam ni što je bitno da sam žena. Kao da sam neka posebna vrsta. Ovih dana čitam o često korištenoj riječi na društvenim mrežama i u bosanskohercegovačkim medijima - “seksizmu”. I što sam možda znala, sad više ne znam što to znači.

Je li seksizam kada žena muškarcu kaže “serem se na sve vas takve” ili kad muškarac uputi kompliment nekoj ženi, pa na svom Facebook profilu napiše da je ljepša nakon što je rodila nego dok je bila “ne-majka”. Zgodna je ova igra odnosa među pojmovima koju je na svom F-profilu napravio ugledni bosanskohercegovački pisac Goran Samardžić. Uputio kompliment jednoj Emini rekavši joj da je ljepša nakon što je rodila i da je nakon poroda “nekako upotpunjena”, a jedna Jelena je odlučila to komentirati pitajući Gorana je li sarkazam konstatacija o Emininoj ljepoti. Kad je saznala da nije sarkazam nego kompliment, dođe do neviđenog obrata. Sasu Jelena sastojke svoje analne fantazije po Goranu i započe priča o ljepoti žena koje nisu, ne žele ili ne mogu biti majke. Mogu li biti lijepe i kakve su one zapravo kao ne-majke. Jesu li upotpunjene. I još mnogo toga bi napisano. Dakle, spor nastade u vezi s pojmovima: majka i ne-majka. I kako to da je Emina “potpunija” nakon što je rodila. Što ćemo sa ženama koje biraju da ne rode, ne mogu roditi ili ne mogu ili ne žele se “upotpuniti”, postade tema razmjene komentara između Jelene i Gorana na Goranovu profilu. Nisam najbolje shvatila kakve veze imaju generalizirajuća Jelenina pitanja sa singularnim Goranovim stavom.

Podsjeti me to na poduku učenika o kontradiktorno koordiniranim pojmovima. Ne-majka obuhvaća klasu svih pojmova koji iscrpljuju obujam višeg pojma jer ono što nije majka je ne-majka, jer je B isto što i ne-A.

I još se nečega prisjetih iz logike. Nije Goran dao generalni sud “sve su žene potpunije i ljepše kad rode”, nego “Emina je potpunija i ljepša kako je rodila”. Dakle, iznio je jedan singularni, neobvezujući sud. Sud ukusa o ženi koju poznaje. Možda tek prvu premisu nekog potencijalno induktivnog zaključka. Tako mala logička igra pojmova preraste u seksističko “iživljavanje” Gorana Samardžića.

Ali, nije to kraj. Bilo bi previše jednostavno da jest. Goran odluči napisati privatnu poruku Jeleni, inače svojoj dugogodišnjoj prijateljici, da će joj dati malo genetskog materijala kada bude odlučila da postane majka i da bi im dijete bilo veoma zgodno. Evo, već čujem prigovor moralnih čistunaca kako je ovaj sadržaj skandalozan. Ali!

Ako Jelena javno napiše “serem se na vas Gorane”, onda mora biti spremna da u takvoj vrsti dijaloga stroga distanca između muškarca i žene prestaje. Zapravo, Jelena je javno ponizila i uvrijedila Gorana. No, dobro. Poslao joj je poruku cijeneći da je intimnija šala primjerenija za stare drugare koji imaju mnogo objavljenih zajedničkih fotografija koje svjedoče o jednoj prisnosti, i to, što je važno, u Inboxu, a ne na zidu Facebook profila.

Opa! Dakle, čovjek je imao u vidu razliku privatnog i javnog. Zgrozi to adresata poruke i adresat objavi tu poruku javno kao primjer najgoreg seksualnog uznemiravanja. Pogledah je li to ista osoba koja se javno zgražavala nad Goranom i koja mu je onako diskriminatorski kao neistomišljeniku uputila javno uvredu, kad ono jeste. Goranovu privatnu poruku Jelena objelodani kao priopćenje za medije. Odjednom privatno postade javno da ne može javnije.

Skočiše ljudi na sve strane. Osuđuju Gorana zbog seksualnog uznemiravanja. Ali, zar Goran ne bijaše uznemiren prethodno prostom uvredom i kvalifikacijom da nije dovoljno potpun? Zasut fekalijama? Kako nam to promače? Itekako je bio uznemiren. I ponižen. A nakon toga doživljava linč. Ostaje bez posla. Bez kolumni koje je kao vrstan pisac trebao pisati. Njegova izdavačka kuća Buybook se javno ograđuje od njega. Okreće mu javno leđa. Dva pisca pompozno objavljuju da ne žele objaviti knjigu u Buybooku zbog Gorana. Pomislih da ja ne bih objavila knjigu u toj kući ne zbog Gorana, nego zbog takvog stava njegovih prvih suradnika prema njemu. Koje licemjerje! Kao da su odjednom upoznali Gorana preko jedne privatne poruke javno objavljene. Kao da je izgubio sve vrijednosti koje je dotad imao. Ili možda i nije. Možda ga je samo trebalo skloniti.

I nije problem što je linč na društvenim mrežama i u medijima pokrenut, nego što nigdje ne pročitah da je problem u skandaloznom poturanju privatnog pod javno. E, to se dogodilo Goranu. Pitam se pokreću li linčeve, javne prosvjede i slične stvari “potpune i ispunjene osobe”. Kao da mi izmiče odgovor.

Sjetih se dvogodišnjeg medijskog linča koji sam prošla kroz jedne građanske bosanskohercegovačke novine jer sam javno iznosila principijelne, a ne očekivane stavove. Svakog tjedna javno iskazani seksizam prema meni i nitko, ama baš nitko, ni riječi o toj besramnoj torturi. Uh, ali tad nije bila UN-ova godina borbe protiv zlostavljanja žena i nije bilo puno projektnih fondova. A sad? Eno ga, već počeo jedan globalni projekt koji treba opravdati skandaloznim primjerima iz života poznatih, etabliranih i uglednih. Top of Form.

Sanja Vlaisavljević je sociologinja i direktorica bosanskohercegovačkog Centra za kulturu dijaloga