Šljivančanin progovorio nakon izlaska iz Haaga: Za zločin na Ovčari sam saznao iz medija

BEOGRAD - Veselin Šljivančanin, čovjek koji je godinama glasio kao glavni i odgovorni za pokolj na Ovčari, odslužio je kaznu u Haagu i vratio se u Srbiju. Kada su se emocije smirile odlučio je progovoriti za srbijansku Politiku o svemu što se događalo u njegovom životu posljednjih godina.

Kada sada razmišljate o 1991. godini i zločinu na poljoprivrednom dobru Ovčara kraj Vukovara bi li ponovo postupili isto kao prije dva desetljeća?

Kao vojni oficir nisam vjerovao da postoje republičke granice . Da sam znao kako će država Hrvatska postati nezavisna nikada ne bih otišao u rat. Što se mog ukupnog ponašanja kao pripadnika JNA tiče tvrdim da sam isključivo radio po zakonu i po propisima koji su tada važili. Za Ovčaru sam saznao iz medija. Nikada mi na pamet ne bi palo da će neko odvesti zarobljene vojnike paravojnih formacija i streljati ih. To je najveće zlo koje neko može počiniti.

Kako komentirate visoke kazne koje je Vijeće za ratne zločine izreklo optuženima za zločin na Ovčari?

Mnogi koji su se pojavili na tom suđenju saslušavani su u Haagu kao svjedoci u postupku koji je vođen protiv mene. Meni je, kao čovjeku, jako važno što me nijedan od njih nije spomenuo ni u kakvom kontekstu u vezi s događajima na Ovčari. Ono što me je najviše čudilo, i o čemu sam mnogo razmišljao dok sam u Haagu čitao transkripte s tog suđenja, jest činjenica da su neki od ljudi posvjedočili da su ubijali na Ovčari. Meni je bilo teško povjerovati da to neko može učiniti.

Jeste li vjerovali da će Haški tribunal prihvatiti vaš zahtjev za reviziju postupka i umanjiti vam kaznu?

Uvijek sam vjerovao. Nisam se bojao Haaga. I 1998. godine sam zbog istih optužbi saslušavan u Beogradu, pred vojnim sudom i tada je odlučeno kako nema osnove za pokretanje postupka protiv mene za zločin na Ovčari . U svom obraćanju sudu citirao sam Ivu Andrića koji je govorio da na svijetu malo pravde ima, ali da je ona što je manje, vrednija i snažnija. Govorio je da je ona teško dokučiva, da kasni, ali da ipak dođe. Meni je bilo dugo sedam godina iza rešetaka, ali je pravda došla. I kada su me osudili na 17 godina, nisam se predavao. Najveći mi je uspjeh, ipak, činjenica da je pet sudaca iz žalbenog vijeća, koje je prvo utvrdilo da sam kriv za ubojstva i koje me osudilo na 17 godina zatvora, priznalo da su pogriješili.