Slijedi nova bitka: uvjeriti građane da se cijepe. I države ju ne smiju izgubiti

Na prvi pogled zadaća da se uvjeri ljude da je cjepivo protiv korone nužno, da djeluje i da nema moralnih prepreka ne čini se teškom. Rijetko se događa da o nečemu isto govore Europska unija, Rusija i Kina, Vatikan i Amerika, Saudijska Arabija i skeptična Velika Britanija, Turska i Japan.

Svi oni u cjepivu vide spas i žele da se ljudi što prije cijepe jer je to, kao što je nedavno rekla predsjednica Europske komisije Ursula van der Leyen, glavna karta za povratak u normalan život. A bez tog vraćanja u normalan život ništa neće biti kao prije, niti će milijuni ljudi moći u Meku na hadž, niti pratiti Papin Urbi et Orbi s trga ispred bazilike Svetog Petra u Rimu, ni slaviti Kinesku novu godinu, ni pratiti Olimpijske igre u Tokiju. Zapravo nam jedino cjepivo budi nadu da će se ti veliki događaji moći odvijati koliko-toliko normalno.

Ali ipak, prevelik broj ljudi izjavljuje da se neće cijepiti protiv korone. Kako je za uspjeh kampanje cijepljenja, a time i za pobjedu protiv opakog virusa koji je uzdrmao svijet, potrebno procijepiti više od 70 posto stanovništva, uvjeravanje građana da se cijepe postaje nova bitka, jednako važna kao ona za suzbijanje bržeg širenja virusa, možda još važnija. Tu bitku države ne smiju izgubiti. Jer nastavak pandemije, čekajući da ona sama po sebi nestane, da virus prirodnim putem odumre, krizu će za mnoge pretvoriti u tragediju.

Kriza nas je sve uzdrmala te smo sve manje sposobni za racionalno razmišljanje. Ne možemo se složiti sami sa sobom je li deset mjeseci puno ili malo. Toliko traje pandemija. Čini nam se kao cijela vječnost. Nadali smo se da će se u vrijeme tako razvijene tehnologije brže pronaći lijek ili čak i cjepivo protiv korone. Sada kad se cjepivo pojavilo, kada su ga i odobrila nadležna tijela, odjednom veliki broj građana smatra da je to prebrzo, da ne vjeruju da je sigurno i pozivaju se na iskustvo iz prošlosti kada je za izum cjepiva trebalo desetak godina.

Nažalost, kriza koju je prouzročila ova pandemija ne daje nam previše vremena za dugu društvenu debatu o tome je li cjepivo djelotvorno ili nije, je li moralno ili nije, trebamo li se cijepiti ili ne.

Europska unija je već počela kampanju, a ubrzo će u tome slijediti i države članice. Uz određene razlike, u gotovo svim državama članicama skeptičnost oko cijepljenja je velika. U današnje doba moderne komunikacije, kada se brzo šire i točne i lažne vijesti, a lažne još brže jer se točne trebaju provjeravati, nije lako boriti se protiv teorija zavjere. Uz to, takve su teorije uvijek zanimljive i udaraju tamo gdje su građani najosjetljiviji, na prirodnu potrebu da se bude sumnjičav.

Prirodno i opravdano je sumnjati. Ali kada je pitanje tako važno, onda treba uzeti truda i informirati se, bez predrasuda. Nikada nije bilo veće transparentnosti u stvaranju, proizvodnji i testiranju cjepiva kao u slučaju onih protiv koronavirusa. Nikada nije uloženo više novca, i to ne od farmaceutskih kompanija već novca poreznih obveznika, dakle građana. Nikada toliko znanstvenika, sveučilišta i kompanija se nije toliko udružilo u potrazi za cjepivom. Zato je brže došlo do rezultata.

Širitelji teorija zavjere upiru prstom prema "onima". Fantomski "oni" su sada zapravo svi. Od vlada, farmaceutskih kompanija, međunarodnih organizacija, tradicionalnih medija do sveučilišta i akademija. Pretpostavimo da netko stvarno želi čovječanstvu uvaliti nešto samo da bi od toga zaradio. Je li moguće u današnjem svijetu, uz toliku mogućnost provjeravanja informacija, izmanipulirati baš sve države svijeta, sve međunarodne organizacije. Je li moguće da se baš svi jedino oko cjepiva slože jer su ih "oni" potkupili. Nije moguće.

Nažalost, uspjeh kampanje za uvjeravanje ljudi da se cijepe ugrožava i veliko nepovjerenje koje inače postoji prema vladama diljem svijeta. No, s druge strane ima i onih koji ne vjeruju svojim vladama, ali vjeruju međunarodnim organizacijama. To bi trebalo olakšati uspjeh. Najteži izazov je nedostatak jedinstva stručnjaka, iako su oni koji su protiv cijepljenja uvjerljivo u manjini.

Građani su posebno zbunjeni što se određeni broj zdravstvenih djelatnika izjasnio da se ne žele cijepiti. Neki su stručnjaci to nazvali "skandaloznim". Ali treba znati da su i oni ljudi, da su i oni sumnjičavi, da ni oni nisu imuni na lažne vijesti i na kampanje dezinformacija, i oni čitaju novine, gledaju televiziju, razmjenjuju poruke na društvenim mrežama i komentiraju uz kavu s prijateljima. A nisu ni svi zdravstveni djelatnici stručnjaci za cijepljenje.

Bilo bi najbolje da cjepiva nisu potrebna. Ali što reći medicinskim sestrama koje sada idu na razgovore kod psihologa zbog trauma koje su imale na proljeće jer su morale držati u rukama tablet kako bi članovi obitelji izravno pratili kako njihov najbliži umire u bolnici jer ga nisu smjeli posjetiti. Takvih je primjera bilo na tisuće diljem svijeta.

A cjepivo će takve slučajeve spriječiti ili značajno smanjiti. Zato treba vjerovati onima koji najbolje znaju, a oni kažu da je cijepljenje djelotvorno i u najvećoj mogućoj mjeri sigurno.