VRIJEĐANJE U BEOGRADU

Skandal u parlamentu: ‘Srpskom generalu, rođenom u Kninu, viču ‘đubre jedno ustaško‘, a vi se pravite da ne čujete!‘

Ponoš je bio protukandidat Vučiću na predsjedničkim izborima 2022., a riječ je o nekadašnjem načelniku Generalštaba Vojske Srbije

Narodna skupština Republike Srbije (arhiva)

 Pedja Milosavljevic/Cropix

Dok je oporbeni zastupnik Zdravko Ponoš (Srbija centar) danas govorio u Narodnoj skupštini Republike Srbije u Beogradu, iz dijela dvorane gdje sjede zastupnici vladajuće stranke, začuo se povik "đubre jedno ustaško".

Srpski mediji navode kakvo je ovu uvredu izgovorio zastupnik Vučićevog SNS-a Nebojša Bakarec, inače rođen u Osijeku.

- Nije moguće da niste čuli što je Bakarec izgovorio. Znači, on je kolegi Ponošu, srpskom generalu, vikao ‘ustaško đubre‘. Svom snagom. Vi to naravno niste čuli. Svi su to čuli ovdje, pravite se da ne čujete tako užasnu kvalifikaciju koja je time teža što je upućena čovjeku koji je porijeklom iz Knina - rekao je na sjednici oporbeni zastupnik Borko Stefanović (Stranka slobode i pravde).

Ponoš za srpski N1 kaže da su mu rekli kako je to izgovorio Nebojša Bakarec i dodaje da je to uradio po partijskom zadatku.

Naglašava da takvo ponašanje u Skupštini samo pokazuje kakav odnos prema važnim temama imaju vladajući u Srbiji.

- Izbjegli su odgovoriti na to što nisu otvorili razgovor o projektu koji su sami počeli u Valjevu 2015., pokušavajući od Skupštine napraviti ‘reality‘, sad kad su bili prinuđeni da ova tema dođe na red, pitanje je dana kada će dozvoliti da se SMS-om glasa za izbacivanje iz Skupštine ili izricanje opomene. Brnabić to i radi, svjesno pretvara parlament u ‘reality‘ da bi Vučić izgledao ozbiljnije, i da bi njegovo promoviranje ne EU-integracija nego "baterijskih integracija" bilo velika državnička stvar, rekao je Ponoš.

Podsjetimo, Ponoš je bio protukandidat Vučiću na predsjedničkim izborima 2022., a riječ je o nekadašnjem načelniku Generalštaba Vojske Srbije u vrijeme vladavine Borisa Tadića.

Rođen u Golubiću kod Knina

Ponoš je rođen u Golubiću kod Knina 1962. godine. Kako piše srpski portal Istinomer, nakon osnovne škole odlazi u Zagreb gdje upisuje Srednju tehničku školu "Nikola Tesla" te Srednju tehničku školu Kopnene vojske, ali, kako je jednom rekao, "odlučio se za vojnu školu jer mu je to bilo nešto potpuno novo i nepoznato".

Život i poziv vojnika, ali i Zagreb su mu se svidjeli. Nakon srednje škole odlučio se za Vojnu akademiju jer mu je to osiguravalo još "pet godina života u Zagrebu", kako je rekao 2007. godine u intervjuu za beogradsko Vreme.

Magistrirao je na smjeru telekomunikacija na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, ali je gradio i vojnu karijeru - generalštabno usavršavanje pohađao je, kako navodi Istinomer, na Kraljevskom koledžu za obrambene studije u Londonu, a engleski je učio na koledžu York St. John gdje je položio test s NATO-ovom oznakom STANAG 6001.

image

Zdravko Ponoš

Tom Dubravec/ Cropix

Bio je zaljubljen u Zagreb koji nije namjeravao napustiti. Kako je rekao za Vreme, nakon završetka Akademije želio je ostati u Zagrebu gdje je živio gotovo deset godina i saživio se sa sredinom, a uz to su mu ponudili da ostane na Akademiji kao asistent. Naime, ispričao je kako je otkrio čari Zagreba te stalno visio u SKUC-u, KSET-u i Kulušiću. U Zagrebu se i oženio Hrvaticom.

No, na promociji su mu rekli da ide u Generalštab, u Sektor za vezu, informatiku i elektronska djelovanja u Upravi za elektronsko izviđanje i ometanje. Ali, kad je došao u Beograd, odmah su ga prebacili u Užice. "To je bilo moje prvo putovanje u Srbiji južno od Beograda", rekao je tada Ponoš. Nakon toga je 1988. godine prebačen u Beograd, u Upravu za elektronsko izviđanje.

‘Opća ludnica‘

Od 1988. do 2002. godine bio je referent za razvoj i opremanje u Generalštabu, ali teško se nalaze informacije gdje je bio tijekom ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Sam kaže da je za raspad Jugoslavije i rat "bio potpuno nepripremljen".

"Sve mi je djelovalo kao opća ludnica i bilo mi je neprihvatljivo. Tu su bili i ljudi s kojima sam radio u Srbiji i koji su rekli da sad idu svojima. S nekima od njih sam se i rukovao. Moram priznati kako sam početkom devedesetih razmišljao da i ja odem iz zemlje, kao mnogi mladi ljudi u to doba. Ipak, odustao sam jer sam volio svoju profesiju i zato što je ovo moja zemlja. Poslije 1995. godine nisam razmišljao o odlasku jer su moji tada već bili izbjegli i smatrao sam da im moram biti od pomoći. Racionalnije razmišljanje pokazalo bi da bih im mnogo više mogao pomoći da sam radio kao elektroinženjer negdje vani."

Kaže da mu je vrhunac nesreće bila 1995. godina kada se i njegova obitelj našla u izbjegličkim kolonama koje su išle iz Knina. Jedino što još kaže o tom ratnom razdoblju jest da nitko iz njegove generacije s Akademije "nije optužen za ratne zločine" te da je zbog toga sretan.

Navodi da je u Ministarstvu obrane Srbije i Crne Gore bio načelnik Ureda za integraciju u Upravi za međunarodnu vojnu suradnju, u prosincu 2006. unaprijeđen je u čin general potpukovnika, a zatim je, odlukom tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, imenovan načelnikom Generalštaba, ali je tu poziciju napustio dvije godine poslije zbog sukoba s tadašnjim ministrom obrane Draganom Šutanovcem. Ubrzo potom napušta službu u vojsci.

Nakon toga je Ponoš 2010. imenovan na mjesto pomoćnika tadašnjeg ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića, a potom je bio šef Jeremićeva kabineta dok je ovaj bio predsjednik 67. zasjedanja Opće skupštine UN-a. Nakon povratka u Srbiju ostaje uz Jeremića s kojim osniva Narodnu stranku. S njim se 2022. razišao... Sada je predsjednik oporbene stranke Srbija Centar.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 03:34