Sin ga je jedva prepoznao po satu nakon tragedije: ‘Imao je rak, no nije se htio predati... A na kraju...‘

Vukašin Raković iz Bukovca stradao je krajem prošlog tjedna tijekom urušenja betonske nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Njegovi susjedi kažu da žale što je 69-godišnjak preminuo, pogotovo jer ga život “ranije nije mazio”, prenosi Blic.rs.

Podsjetimo, u nesreći je preminulo 14 ljudi, dok ih je teško ozlijeđeno bilo još troje. Nadstrešnica je iz zasad nepoznatog razloga pala par minuta prije podneva i zatrpala putnike koji su čekali prijevoz. Susjeda Rakovića kaže da su zajedno sjedili u autobusu netom prije nesreće.

Prizori nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu

Cropix/Cropix

Prizori nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu

-/Afp

- Jako mi je žao Vukašina. Bio je dobar čovjek kojeg život nije mazio. Razbolio se, išao operirati glasnice, ali otkrili su da ima rak grla. Ušli smo u autobus koji je išao s Bukovca prema gradu oko 11 sati. Bilo mu je teže govoriti, ali objasnio mi je da ide posjetiti kćer. Rekao je: “Ne dam se još!”. Nije odustajao, ali vidite kako je na kraju završio, velika tragedija - kaže susjeda za Blic.rs.

Dodaje da je odmah nakon izlaska iz autobusa kupio novine i sjeo na klupu ispod nadstrešnice. Kad je čula za nesreću, kaže, sumnjala je da je živ i imala loš predosjećaj.

- Mi malo stariji, volimo sjediti na tim klupama. Obično nosimo neke torbe pa nam je zgodno sjesti i odmoriti. Isto je napravio i Vukašin, da ne stoji dok čeka prijevoz - zaključuje susjeda.

Prizori nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu

Nenad Mihajlovic/Afp

Prizori nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu

Nenad Mihajlovic/Afp

Razgovarali su i s njegovim sinom Bojanom Rakovićem, koji im je rekao kako je saznao da mu je otac preminuo. Čuo je za nesreću u podne, ali dva sata kasnije saznao je da je da mu je otac bio ispod nadstrešnice. Policija ga je zvala i dočekala na željezničkoj stanici, gdje su mu odmah po dolasku izrazili saučešće. Nakon toga je morao identificirati tijelo.

- Vjerujte, ono što sam tamo vidio se ne može opisati. Svi smo u isto vrijeme došli identificirati svoje najmilije. Moj tata je bio u sobi broj pet, dok sam hodao do nje, krajičkom oka sam u sobi broj tri vidio tijelo djeteta. Bože, kakva tuga. Ništa od njih nije ostalo, ništa! Tatu sam prepoznao po satu, vidio sam mu glavu i kako leži pokriven, ali to je jedino ostalo - rekao je njegov sin za Blic.rs.