Šef CIA-e još je u lipnju Prigožinu poslao poruku, a po ovome je jasno što mu je Putin pripremao!

"Nisam iznenađen", rekao je američki predsjednik Joe Biden kad su ga novinari pitali što misli o pogibiji Jevgenija Prigožina, šefa plaćeničke skupine Wagner. Bijela kuća je rekla da je Biden obaviješten o događaju, a on je dodao da se ne "događa mnogo toga u Rusiji iza čega ne stoji Putin, ali ne znam dovoljno da bih znao odgovor".

"Prigožin je sam sebi potpisao smrtnu presudu čim se zaustavio 200 kilometara od Moskve", rekao je njemačkom dnevnom listu Bild savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihajlo Podoljak. Na platformi X (bivši Twitter) napisao je da je spektakularna eliminacija Prigožina i vrha Wagnera dva mjeseca nakon pokušaja državnog udara Putinov signal ruskim elitama uoči izbora 2024. godine: Putin nikome ne oprašta.

Kremlj i ruska politika su tihi. Točno, već neko vrijeme se ne oglašava Dmitrij Peskov, glasnogovornik ruskog predsjednika Vladimira Putina, pa je upitno i tko bi se oglasio, ali taktika političkog vrha je razumljiva: nesreća koja nas se ne tiče.

Zajednički zaključak

Mediji slijede tu politiku pa će mrežne stranice ruskih medija donositi dodatne podatke o padu zrakoplova u kojem je stradao Prigožin i ostali lideri Wagnera. Nesreća privatnog zrakoplova, tako glasi zajednički zaključak. Nema se tu što vidjeti, ljudi, mirno se raziđite.

Razlog više da se povjeruje kako je riječ o planiranoj operaciji. William Burns, direktor CIA-e, rekao je nakon Wagnerove pobune u lipnju da bi na Prigožinovu mjestu pazio što jede. Putin je ovaj put odlučio da se ne smije dopustiti bilo kakva pogreška, nema trovanja (Navalni im je preživio) nego se igra na sigurno, pad zrakoplova s ne može preživjeti. Avion je prije pada bio na visini od 8000 metara.

Kirilo Budanov, šef ukrajinske vojne obavještajne službe, u lipnju je rekao da je FSB, ruska sigurnosna služba (nasljednik hladnoratovskog KGB-a), dobio zadatak ubiti pobunjenika.

U nizu pitanja koja se postavljaju jest i kako je Prigožin, i ostali lideri Wagnera koji su bili s njim, bio toliko neoprezan. Prvo, nije riječ o osobi iskusnoj u operacijama asasina.

Bio je uvjeren da se Putin na njega više ne ljuti te da je prihvatio njegovu kritiku. Kremaljski mu je car dao dovoljno argumenata da u to povjeruje, primio ga je nekoliko dana nakon pobune, pustio ga da dođe na summit Afrika - Rusija u Sankt Peterburgu, mirno je putovao Rusijom. Prigožin je bio uvjeren da i dalje uživa Putinovo povjerenje.

Nije gledao prvi dio ikoničkog "Kuma", Michael Corleone izvest će završni udarac kad to protivnici najmanje očekuju. Pustio ih je da se osjećaju sigurnima i, kad su bili uvjereni da nema prijetnje, poduzeo je odsudni potez. Tako i Putin.

Pojavile su se teze da je riječ o maskirovki, operaciji koja treba zamagliti sliku dok se stvarni događaji odvijaju po strani. Treba i takvu mogućnost uzeti u obzir, ali i takav scenarij ne mijenja učinak pada zrakoplova: poruka svima kakve su posljedice kad se netko usprotivi caru.

Neki novi lideri

Wagner je konačno pacificiran, vjerojatno će dobiti neke nove lidere, gotovo sigurno nastaviti djelovati u Africi, gdje kontrolira unosne poslove koji će se sada vratiti pod kontrolu Kremlja. The Economist piše da ruska vojna obavještajna služba GRU nastoji preuzeti nadzor nad njihovim djelovanjem. Analitička kuća Stratfor smatra da ruske sigurnosne službe - GRU i FSB - stječu veću kontrolu nad Wagnerom pa će novo jedinstvo zapovijedanja smanjiti političku odgovornost i operativnu nestabilnost povezanu s Prigožinovim razdobljem.

Razrješenje generala Sergeja Surovikina, koji je dijelio Prigožinove stavove o nesposobnosti ruskog vojnog vrha, signal je svima da se drže hijerarhijske strukture i ne iskaču. The Economist donosi interesantno razmišljanje: "Prigožinova smrt mogla bi pomoći u konsolidaciji Putinove moći. Ali to bi moglo ojačati mit o vođi Wagnera kao domoljubu koji govori istinu i destabilizirati proratno biračko tijelo otuđujući njegove sljedbenike i zagovornike".

S periferije u srce

Anne Applebaum, novinarka časopisa The Atlantic (u braku s Radosławom Sikorskim, poljskim političarom), nudi drukčije očište: "Još jedna misteriozna smrt, ali nova vrsta misteriozne smrti. Nasilje se s periferije ruskog carstva preselilo u samo srce…

Nakon Prigožinove pobune Putin je trebao nešto spektakularnije: teatralno, javno nasilje; nasilje one vrste koja sruši avion ubrzo nakon polijetanja usred sunčanog dana; nasilje osmišljeno da prestraši svakoga tko je potajno priželjkivao Prigožinovu pobjedu…

Nema uzajamnog povjerenja među ruskom elitom, nema istinske zajedničke ideologije izvan osobnog interesa. Svi koji su još uvijek dio užeg kruga već angažiraju tjelohranitelje i, ako mogu, šalju obitelj u inozemstvo. Oni koji si to mogu priuštiti već imaju privatne vojske. Hoće li [bliski Prigožinu] pasivno čekati da ih proguta nasilje? Hoće li pobjeći… ili će pokušati napasti prvi?".