Jemenski pobunjenički pokret Ansar Allah, poznatiji kao hutisti prema obitelji al-Huti koja ga vodi, u ofenzivi prošlog tjedna zauzeo je luku Mocku i izbio na otoke Hanish i Perim u tjesnacu Bab el-Mandeb, kroz koji se ulazi u Crveno more i izlazi iz njega. Vladine snage povlače se prema Dhubabu, nasuprot Perimu. Tko drži Dhubab i otok, drži tjesnac.
Bab el-Mandeb postao je prigušnom točkom jer su hutisti zabranili prolaz saudijskim brodovima, a Saudijska Arabija ne može izvoziti naftu kroz Hormuz. Maksimalno je otežana i alternativna ruta, naftovod do Crvenog mora, koji je Rijad zatvorio nakon napada dronovima. Paradoks je da Suez zasad ne gubi.
Ostali brodovi tjesnacem plove kao i prije, a saudijski tankeri iz crvenomorskih luka moraju ići na sjever, kroz Suez i oko Afrike do Azije, najvećeg kupca. Ako bi hutisti tjesnac zatvorili svima, Suez bi postao glavni gubitnik.
Apetiti hutista su sve veći
AP javlja da rastu apetiti pokreta, čiji su pripadnici zejditi, ogranak šijitskog islama, pa se okreću i prema istoku Jemena, gdje ima nafte. Prošlog vikenda u Omanu su razgovarali s američkim izaslanstvom. Trump je odbio saudijski zahtjev za američke zračne udare na hutiste, rekao je da to moraju preuzeti lokalne snage.
Hutisti obećali Amerikancima: ‘Vas nećemo gađati, evo koga ciljamo‘
Pobunjenici se zbog toga mogu smatrati okuraženima pa i pojačati napade. No pojavila se točka koja bi im mogla donijeti nevolje: obrambeni sporazum iz Meke. U kolovozu su ga potpisale Turska, Saudijska Arabija i Pakistan, a Rijad i Islamabad već su prije toga imali takav bilateralni pakt. Pakistan je, nakon iranskih napada na Arabiju, u tu zemlju poslao 8.000 vojnika, eskadrilu borbenih zrakoplova i sustav protuzračne obrane, prenio je Reuters. Islamabad nije sklon uplitanju u sukobe, a budući da posreduje u pregovorima Teherana i Washingtona, obratio se Iranu.
Zapovjednik pakistanske vojske pozvao je Iran da pokuša obuzdati napade hutista na Saudijsku Arabiju, pozivajući se na obrambeni sporazum s Rijadom, rekli su Financial Timesu ljudi upoznati s razgovorima. Feldmaršal Asim Munir poručio je Iranu da će se suočiti s ozbiljnom prijetnjom ako Saudijska Arabija zatraži pomoć Pakistana, koji bi se u tom slučaju uključio u sukob protiv hutista. Pakistanska diplomacija istodobno se ograđuje: Ministarstvo vanjskih poslova 10. rujna poručilo je da je sporazum obrambene naravi i da se vojni odgovor hutistima ne razmatra.
Umer Karim, istraživač sa Sveučilišta u Birminghamu koji proučava saudijsko-pakistanske odnose, očekuje da će bilo kakva pakistanska pomoć slijediti odluku Rijada o tome hoće li se upustiti u “potpuni rat u Jemenu“ ili u ograničeniju kampanju. “Svi znakovi sa saudijske strane upućuju na to da odluka još nije donesena. Veći rat značio bi da će (saudijska) infrastruktura biti izložena napadima na puno većoj razini“, rekao je za FT.
Teheran je odgovorio, očekivano, tvrdnjom da ne kontrolira hutiste. To je većim dijelom točno, oni su najneovisniji dio njegove osovine otpora. Ipak je teško vjerovati da ne bi poslušali ozbiljnu molbu Teherana. Iranskom režimu eskalacija u Crvenom moru sada, jednostavno, odgovara. The Soufan Center u svojem obavještajnom pregledu ocjenjuje da “kopneno napredovanje hutista u Jemenu i porast svjetskih cijena energije narušavaju utjecaj američkih čelnika da dovedu rat do okončanja pod uvjetima prihvatljivim Washingtonu”.
Jemenski pobunjenici mirovali su gotovo cijelo vrijeme američkih udara na Iran. Uključili su se napadima na Arabiju 13. srpnja, pet dana nakon što je Trump proglasio mrtvim Memorandum o razumijevanju s Iranom. Teško je prihvatiti tezu da to nije bio dogovor s Teheranom, iscrpljenim napadima i američkom blokadom, koji je hutiste čuvao kao zadnju liniju napada. Kontrola nad dvjema prigušnim točkama, Hormuzom i Bab el-Mandebom, pregovarački je argument svih argumenata.
Situaciju za Iran komplicira vijest Reutersa, pozivom na tri iranska izvora, da je i Kina zatražila da obuzda hutiste. Peking se na taj korak odlučio na molbu Rijada, čija je nafta potrebna Aziji. Kina pritom, prema istim izvorima, nije zaprijetila nikakvim posljedicama. Teheran nije pokazao popustljivost, nego je odgovorio da stabilnost i mir u regiji ovise o završetku američko-izraelskog rata s Iranom. “Kina ne želi da se regionalne napetosti dodatno prošire na Jemen i Crveno more. Eskalacija regionalne nestabilnosti nije u interesu nijedne strane“, poručilo je Ministarstvo vanjskih poslova u odgovoru Reutersu.
Arabija tuče kineskim raketama
Gotovo istodobno The Wall Street Journal javlja da jemenski dužnosnici i stručnjaci za naoružanje, pregledavajući ostatke projektila koji je ispalila Arabija, zaključuju da je riječ o kineskom balističkom projektilu Dongfeng 15. Ako se to potvrdi, bit će to prvi put da je Rijad u ratu s hutistima upotrijebio balističku raketu. Situacija se približava parodiji. Kina moli Iran da obuzda hutiste. Saudijci na hutiste ispaljuju kineske rakete. Pakistanski kontingent koji brani Arabiju leti na zrakoplovima JF-17, koje Pakistan proizvodi s Kinom, i štiti se kineskim sustavom HQ-9. A Washington je lani optužio kinesku satelitsku tvrtku da hutistima daje snimke za gađanje brodova. Rijad sada pokazuje da posjeduje razorno kinesko oružje, kojim može zaprijetiti i Iranu.
Treba li reći da Peking negira prodaju raketa Bliskom istoku?
Eurasia Group dodaje da bi ovakav razvoj mogao pojačati zabrinutost u Washingtonu zbog produbljivanja veza Pekinga i Rijada. I to baš u trenutku kad je State Department odobrio prodaju 48 najmodernijih zrakoplova F-35 Kraljevini, vrijednu 24,3 milijarde dolara, koju još mora potvrditi Kongres. Prema procurjelim izvješćima, američke obavještajne službe već strahuju da bi ključne tehnologije tih aparata mogle preko Rijada završiti u Kini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....