Saudijska Arabija nalazi se u ozbiljnim problemima. Globalni utjecaj ove zemlje prvenstveno proizlazi iz vodećeg položaja među proizvođačima nafte i novca koji joj ta uloga donosi, no sada je Bliski istok u plamenu. Saudijski tankeri trenutačno su blokirani u Perzijskom zaljevu i na nišanu u Crvenom moru, a najveći naftovod u zemlji morao je biti zatvoren nakon napada dronovima.
Ipak, najveći dugoročni problem Saudijske Arabije možda je to što njezin dugogodišnji jamac sigurnosti, Sjedinjene Države, nisu u stanju "ugasiti požar" i ne čini se osobito zainteresiranima za to, piše u svojoj analizi pod naslovom ‘Saudijska Arabija podmitila je pogrešne ljude‘ za Foreign Policy Nicholas Grossman, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Illinois.
Od Drugog svjetskog rata, a osobito od završetka Hladnog rata, Bliski istok počivao je na svojevrsnom dogovoru - američka vojna dominacija osigurava relativnu stabilnost, odvraća i suzbija agresiju, jamči slobodu plovidbe, obuzdava Iran, organizira protuzračnu obranu i pomaže prijateljskim vladama da ostanu na vlasti.
Zauzvrat, Saudijska Arabija i manje arapske države Perzijskog zaljeva - Kuvajt, Bahrein, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati - ugošćuju američke vojne baze, surađuju u borbi protiv terorizma i održavaju nesmetan protok nafte. Najjasniji primjer funkcioniranja tog aranžmana bio je 1990.-1991., kada je koalicija predvođena SAD-om spriječila Irak da zauzme bilo koje saudijsko naftno polje i potisnula iračke snage iz Kuvajta.
No, napad američkog predsjednika Donalda Trumpa na Iran nepovratno je, smatra autor, demolirao taj aranžman, a Saudijska Arabija nema zamjenu za njega.
Godinama plaćali Trumpu i Kushneru
Saudijska naftna industrija izložena je pritisku sa svih strana. Velik dio njezinih najboljih naftnih polja i rafinerija nalazi se u blizini Zaljeva, gdje Iran blokira izvoz preko Hormuškog tjesnaca. No, Saudijci su imali plan za krizne situacije - naftovod Istok–Zapad, koji povezuje regiju Zaljeva s lukama i rafinerijama na suprotnoj strani zemlje, uz Crveno more. Prošlog proljeća ta se investicija isplatila. Prije rata naftovod je prema istoku prevozio oko milijun barela dnevno. Nakon što je Iran blokirao Hormuški tjesnac, protok je povećan na četiri do pet milijuna barela dnevno.
A onda su u srpnju hutisti, šijitska jemenska militantna skupina saveznica Irana, objavili blokadu saudijskog pomorskog prometa u Crvenom moru. Gađali su brodove oko uskog pomorskog prolaza na jugu, Bab el-Mandeba, a iako sjeverni izlaz i dalje ostaje otvoren za saudijske brodove, kroz Sueski kanal ne mogu prolaziti supertankeri koji čine oko polovice saudijske flote.
Katastrofe za Rijad se ne prestaju gomilati. Hutisti su nedavno zauzeli lučki grad Mokhu i jedan otok u području Bab el-Mandeba, čime su pojačali svoju sposobnost napada na saudijske brodove. Skupine koje podupire Iran u Iraku ispalile su dronove prema Saudijskoj Arabiji i toliko oštetile jednu crpnu stanicu da je naftovod Istok–Zapad morao biti zatvoren, a za njegovo ponovno puštanje u pogon moglo bi biti potrebno više od mjesec dana.
Dana 15. rujna izvori iz trgovinskog sektora rekli su za Reuters da je Saudijska Arabija objavila obustavu utovara nafte u luci Yanbu na Crvenom moru. Istog tjedna je Saudi Aramco, državna naftna kompanija koja je najveći svjetski proizvođač nafte, navodno europskim rafinerijama poručio da neko vrijeme neće biti isporuka. Ranije ovoga tjedna hutisti su proširili napade na Saudijsku Arabiju, gađajući glavni grad Rijad i njegovu glavnu međunarodnu zračnu luku, kao i naftna postrojenja na drugim lokacijama u zemlji.
Smrtni neprijatelji Saudijaca u pohodu, bin Salman preklinje Ameriku za pomoć, Trump ga odbio
Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman navodno je dvaput nazvao Trumpa nakon napada na naftovod, tražeći od SAD-a da bombardiraju hutiste kako bi usporili njihovo napredovanje. Bijela kuća to je odbila. "Hutisti su nas nazvali. Ne žele se boriti protiv nas. Dali su nam do znanja da se ne žele boriti protiv nas. Ne žele da krenemo na njih. Mnogo bi više voljeli da mi ne budemo uključeni i puštaju većinu brodova da prođe. Postoji samo jedna zemlja s kojom nisu baš zadovoljni", odgovorio je Donald Trump kada su ga na konferenciji za novinare pitali o Jemenu. To, navodi Grossman, može biti trumpovska izmišljotina ili stvarni razgovor u kojem je odlučio hutistima vjerovati na riječ.
U svakom slučaju, za Rijad je to vrlo loše. Za Saudijce, kako navodi autor, to mora biti frustrirajuće jer godinama plaćaju Trumpu, kao i njegovom zetu i međunarodnom izaslaniku Jaredu Kushneru. Odnos SAD-a i Saudijske Arabije oduvijek je bio transakcijski, ali na državnoj razini, u području sigurnosti i nafte, a ne ovako personalistički.
Činilo se da Saudijci pozdravljaju demokratsko nazadovanje i korupciju u SAD-u te da svojim novcem pokušavaju izvući korist iz takve situacije. Nakon što je Trump 2016. pobijedio na predsjedničkim izborima, počeli su mnogo novca trošiti u njegovim hotelima. Trump je tada Saudijsku Arabiju odabrao za svoje prvo inozemno odredište kao predsjednik, a Saudijci su ga obasipali raskošnim izrazima naklonosti.
Nije uspješna investicija nego hladan tuš
Isprva je sve izgledalo kao uspješna investicija. Tijekom tog posjeta Trump je sa Saudijskom Arabijom potpisao sporazum o naoružanju vrijedan 110 milijardi dolara. Kada je Mohammed bin Salman 2018. učvrstio svoju vlast, Kushner mu je vjerojatno dobavio američke obavještajne podatke protiv suparnika iz saudijske kraljevske obitelji kako bi mu pomogao, a prijestolonasljednik se navodno hvalio da Kushnera "ima u džepu“. Kasnije te godine Trump je povukao SAD iz nuklearnog sporazuma s Iranom - što je tada Saudijska Arabija pozdravila - te javno odbacio procjenu CIA-e prema kojoj je Mohammed bin Salman naredio zvjersko ubojstvo novinara Jamala Khashoggija.
Nakon završetka Trumpova prvog mandata, Rijad je dodatno pojačao ulaganja. Saudijska golf-liga LIV Golf plaćala je terenima u Trumpovu vlasništvu da budu domaćini turnira. Saudijske kompanije povezane s državom sklapale su poslove s Trump Organization i plaćale mu milijune dolara naknada za licenciranje, uz obećanje dodatnih plaćanja.
Najočitiji primjer te prakse bio je kada je saudijska vlada uložila dvije milijarde dolara u novu investicijsku tvrtku Jareda Kushnera. Upravitelji saudijskog državnog investicijskog fonda usprotivili su se tome, izvješće dubinske analize ocijenilo je Kushnerovu tvrtku "nezadovoljavajućom u svim aspektima", a sporazum je uključivao neuobičajeno visoke naknade - Kushner i njegova tvrtka svake su godine trebali dobivati 25 milijuna dolara saudijskog novca, neovisno o uspješnosti fonda.
No, Mohammed bin Salman ipak je proveo dogovor, a kada je Trump ponovno uselio u Bijelu kuću i Kushner preuzeo vodeću ulogu u američkoj diplomaciji vezano uz Gazu, činilo se da je taj novac dobro investiran.
A onda je Trump napao Iran. Rijad je pokušavao javno ostati izvan sukoba, dok je privatno pozivao Trumpa da djeluje s ciljem promjene režima, a zatim, kada je postalo jasno da se to neće dogoditi, podržao je prekid vatre i pregovore. Kada je ovog ljeta američko-iranski memorandum o razumijevanju propao, a Trump ponovno pokušao bombardirati Iran, Iran je aktivirao savezničke skupine u Jemenu i Iraku, koje je očito ranije tijekom rata držao pod kontrolom, a te su skupine napale Saudijsku Arabiju iz više smjerova.
Trump gura nuklearni sporazum sa Saudijcima bez najbitnije kočnice
Iz saudijske perspektive, navodi Grossman, stvari izgledaju tako da je Trump, pokrenuvši rat po vlastitom izboru, izazvao napade na njihovu zemlju i ograničenja njihova pomorskog prometa, a zatim je odustao od poteza koji bi mogli dovesti do pobjede - kopnene invazije i stvarne promjene režima - nego je umjesto toga pokušao diplomacijom, ali u tome nije uspio pa je time doveo do još snažnijih napada na Saudijsku Arabiju.
Napadnuti od snaga kojima se sami očito ne mogu dovoljno učinkovito suprotstaviti, Saudijci doista trebaju Sjedinjene Države, ali njihov višedesetljetni zaštitnik ne može riješiti problem. Saudijske snage doduše bombardiraju Jemen kao odgovor na napade hutista, no Saudijci su godinama bombardirali Jemen i podupirali tamošnju vladu u borbi protiv hutista u građanskom ratu, a da ih svejedno nisu uspjeli poraziti.
Jalovost Trumpove ‘taktike‘ i administracije
Saudijska Arabija ima velik vojni proračun, ali strukturno slabe oružane snage s lošim rezultatima, što potiče njezinu ovisnost o Sjedinjenim Državama i djelomično je posljedica te ovisnosti.
Trumpov prvi odgovor na napredovanje hutista dobro je poznat iz nekih prijašnjih situacija - pretvarati se da problem ne postoji i zahtijevati od svih ostalih da se također pretvaraju da je tako. To je, navodi autor, njegova glavna strategija u ratu protiv Irana otkako prvotni američko-izraelski napad nije uspio iznjedriti promjenu režima ni "bezuvjetnu predaju", što je Trump u početku zahtijevao.
Američki predsjednik ima proziran način vođenja rata - robusne prijetnje i grandiozno proklamirani ciljevi, zračna kampanja u kojoj se nastoji izbjeći vlastite žrtve, a zatim povlačenje i laganje ako blefiranje i bombardiranje ne uspiju. No, to mu ne uspijeva protiv Irana, a još je ranije isto završilo i protiv hutista.
Godine 2025. hutisti su gađali brodove u Crvenom moru, tvrdeći da time iskazuju solidarnost s Palestincima protiv izraelskog rata u Gazi. U ožujku te godine Trump je pokrenuo zračne napade na Jemen, a američki ministar obrane Pete Hegseth obećao je "nemilosrdan" napor za ponovno uspostavljanje slobode plovidbe. Sjedinjene Države pokušale su provesti isključivo zračnu kampanju. Mjesec i kasnije, nakon što su potrošile oko milijardu dolara vrijedno streljivo i izgubile nekoliko borbenih zrakoplova, pritom uništivši neke ciljeve, ali ne uspjevši zaustaviti napade hutista - i nakon što su, u još jednom primjeru nesposobnosti Trumpove administracije, slučajno procurili ratni planovi putem aplikacije Signal - Sjedinjene Države odustale su, tvrdeći da je riječ o velikom uspjehu.
To Saudijsku Arabiju dovodi u težak položaj. Pomorske pravce i naftovode mnogo je lakše napasti nego pouzdano zaštititi. Saudijci pokušavaju nadoknaditi gubitke većim brojem pretovara nafte s tankera na tanker uz obalu Omana, ali nema načina da se time nadoknadi sav izgubljeni izvoz.
Jedini stvarni pozitivan rezultat saudijskog ulaganja u Trumpa i Kushnera tijekom ovog mandata jest nuklearni sporazum koji bi Saudijskoj Arabiji omogućio obogaćivanje urana bez najrigoroznijih međunarodnih inspekcija. Nijedan prethodni američki predsjednik to ne bi učinio zbog rizika od širenja nuklearnog naoružanja i zato što bi takav potez potkopao argument za zaustavljanje iranskog obogaćivanja urana. No, ovaj američki predsjednik, jedini kojemu je saudijski novac uplaćivan na osobne račune, to je učinio - Bijela kuća nedavno je sporazum uputila u Kongres, u kojem Trumpova Republikanska stranka kontrolira oba doma i koji je do sada uglavnom djelovao kao puki instrument potvrđivanja predsjednikovih odluka.
Korumpirani vođe dobri su samo u razaranju stvari
No, Saudijci možda ipak neće dobiti nuklearne pogodnosti. Pokušavajući odbaciti kritike na račun slabosti i korupcije, Trump je poručio da sporazum ovisi o priznavanju Izraela, a Saudijska Arabija, navodi Grossman, to neće učiniti, barem ne bez formiranja palestinske države, što Izrael neće dopustiti. A čak i ako sporazum bude proveden, demokrati bi ga mogli poništiti kada ponovno dođu na vlast, ne samo zbog međunarodnih sigurnosnih pitanja, nego i zato što bi Trumpovi privatni suradnici mogli od toga koruptivno profitirati. Siromašnija Saudijska Arabija također znači manje novca za lobiranje u Washingtonu kako bi se to spriječilo.
Čini se da su Saudijci vjerovali da je korumpirana američka vlada u njihovu interesu, da mogu osigurati relevantnost, utjecaj i relativnu stabilnost bez sve te dosadne izgradnje integriteta i poštivanja etike, vladavine prava i ljudskih prava. No, u stvarnosti, ljudi koji se mogu podmititi obično su sebični i slabi. Korumpirani čelnici po svojoj su prirodi neodgovorni. Personalistički i korumpirani vođe, poput Ferdinanda Marcosa, Saddama Husseina i Mobutua Sese Sekoa - ili u novije vrijeme Viktora Orbána - imaju očajan učinak kada je riječ o nacionalnim interesima, bilo njihove vlastite zemlje, bilo drugih država.
U središtu dominantne svjetske vojne sile dosad nije viđeno ništa slično tome, barem ne u moderno doba, no američko klizanje prema personalizmu pokazalo se jednako pogubnim. Podmićeni vođa možda će vam reći ono što želite čuti, ali to ne znači da je sposoban to i ostvariti. Korumpirani vođe dobri su u razaranju stvari, osobito zakona i normi, ali loši u gotovo svemu ostalome. Saudijska Arabija pogrešno je vjerovala da se Trumpovo razaranje može ograničiti samo na SAD i da će Washington koji se može kupiti i dalje dobro služiti njezinim interesima, zaključuje za Foreign Policy Nicholas Grossman.
