Tekst je napisao Mateusz Morawiecki, predsjednik Vlade Republike Poljske. Bio je član tima koji je pregovarao o uvjetima pristupanja Poljske Europskoj uniji. Diplomirao je povijest na Sveučilištu u Wrocławu, studij Business Administration na Tehnološkom Sveučilištu u Wrocławu i Central Connecticut State University.
Dana 11. studenoga 1918. g. Poljska je ponovno stekla svoju neovisnost. 123 godine ranije, kao posljedica sporazuma između triju sila - Rusije, Pruske i Austrije - prestala je postojati Prva poljska republika. Poljske na kartama nije bilo 123 godine, ali je postojala u srcima Poljaka. 123 godine Poljaci su u zarobljeništvu na razne načine pokušavali izgraditi svoju autonomiju, borili su se za slobodu u brojnim ustancima, ali tek je Prvi svjetski rat stvorio geopolitičke uvjete za obnovu samostalne, suverene države.
Povijest pada i ponovnog rođenja Poljske nakon 123 godine elementarno je znanje za svakog Poljaka. Nažalost, slabo je poznata na Zapadu. A ipak govorimo o uništenju jedne od najvećih država na kontinentu. Poljsko-Litavsku Uniju – kako se ta država zvala – napali su i likvidirali njezini susjedi. Zarobljen je bio ne samo poljski, nego i litavski i ukrajinski narod.
Prva poljska republika bila je prvi razvijeni republikanski projekt u Europi. Koliko se zapadno iskustvo modernosti temeljilo na razvoju jake, centralizirane države, toliko je Poljska željela biti decentraliziranija zemlja s većom slobodom njenih građana. Ovaj projekt nije bio bez mana i na kraju je uništen u srazu s grubom silom osvajača. Istodobno, njegove ambicije stvaranja prostora za suživot mnogih naroda i kultura ostaju aktualne do danas. Taj alternativni put modernosti mogao bi biti inspiracija za današnju EU.
U Poljskoj 11. studenoga slavimo ponovno stjecanje neovisnosti. Dana 10. studenoga 1918. g. u Varšavu je stigao Józef Piłsudski, čovjek koji je najviše pridonio oslobođenju zemlje. Dan kasnije završio je Prvi svjetski rat. Ali za Poljsku je to zapravo bio tek početak borbe.
Tijekom sljedeće dvije godine mlada se država morala suočiti s opasnostima kako s istoka tako i sa zapada. Na neovisnost Poljske nisu pristale ni revolucionarna Rusija, ni Njemačka. Već 1920. g. pred vratima Varšave stajala je Crvena armija. Istodobno je njemačka propaganda pisala da je Poljska samo privremena država. Činilo se da je sudbina Druge poljske republike unaprijed osuđena na propast. A ipak se dogodilo drugačije. Vojska Piłsudskog odbila je boljševički nastraj i spasila ne samo Poljsku, već i cijelu Europu.
Postoji nevjerojatna sličnost u povijesti poljske borbe za neovisnost s borbom koju Ukrajina danas vodi s Rusijom. Putinova propaganda također pokušava dokazati da Ukrajina kao neovisna država nema razlog postojanja, a sam ukrajinski narod de facto ne postoji. U veljači, kada je Rusija napala Ukrajinu, potonjoj nitko nije davao šanse za pobjedu. Činilo se da je njezina sudbina unaprijed osuđena na propast. A ipak se dogodilo drugačije.
Sudbina Poljske i Ukrajine dokazuje da povijest nije zamka iz koje se nije moguće izvući, te da se i najjača velesila mora boriti sa silom, kakvu predstavlja narod koji želi slobodu. Naša je povijest puno puta osporila sve sljedbenike povijesnog darvinizma.
Ima onih koji mjesto Poljske na karti svijeta smatraju prokletstvom. Umjesto o prokletstvu, radije bih govorio o blagoslovu. Svijest o opasnostima je kod Poljaka razvila specifičan geopolitički osjet – opreznost, koja omogućuje da bolje vidimo nadolazeće izazove i prijetnje. Nije slučajno da je Poljska prva upozorila na oživljavanje ruskog imperijalizma. Tijekom stoljeća naučili smo biti na oprezu.
Ova budnost također nas prisiljava da neovisnost tretiramo kao trajan zadatak koji treba izvršiti. Upravo zato ćemo u bliskoj budućnosti za sigurnost izdvajati 3% BDP-a. Zato smo izgradili Baltic Pipe, plinovod koji ide preko Sjevernog toka, preko ruskih interesa. Zato ulažemo u izgradnju nuklearnih elektrana. O pitanju neovisnosti danas se odlučuje na mnogo fronti, a zaštita granica samo je jedna od njih. Brinemo o poljskoj neovisnosti ne samo zbog osjećaja odgovornosti za buduće generacije Poljaka. Kao vođa istočnog krila NATO-a štitimo cijeli savez. Zapad može računati na Poljsku, baš kao i prije stotinu godina.
Tekst je objavljen u suradnji s poljskim mjesečnikom „Wszystko co Najważniejsze" u povijesnom projektu s Institutom nacionalnog sjećanja i Poljskom nacionalnom zakladom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....