Ruski rat u Ukrajini odugovlači se, uskoro će ući u petu godinu. Istovremeno, rusko se društvo raspada, a Kremlj prikazuje zemlju kao snažnu, ujedinjenu i na neizbježnom putu prema pobjedi, piše u svojoj reportaži iz Rusije The Washington Post.
Njihova ekipa dočekala je autobus koji je stigao s prve linije bojišta i zaustavio se pored poljske kuhinje kraj ceste, a iz njega su u zimsko blato, šepajući, počeli izlaziti ruski vojnici, kojima su većinom nedostajala stopala ili veći dio noge. Boca ispunjena krvlju visjela je s plastične cijevi pričvršćene na trbuh jednog od vojnika dok su mu suborci pomagali da sjedne na klupu. Drugi je prazno zurio u krvavi patrljak, mjesto gdje mu je nekoć bila desna ruka.
"Nikada ne bih potpisao ugovor da sam znao kako je tamo. Naša televizija nam laže", rekao je Fjodor, mladi vojnik iz Sibira, kojem list, kao i drugim sugovornicima, nije otkrio puno ime kako bi ostali zaštićeni od eventualnih posljedica kritiziranja rata.
Fjodoru je mina prije nekoliko dana otkinula potkoljenicu tijekom napredovanja prema Limanu u Ukrajini s onim što je do tada ostalo od njegove postrojbe. Kaže da je on jedan od samo 10 ljudi koji su preostali od jedinice od 110 vojnika kojoj se pridružio prije dvije godine. Kaže da ne žali zbog gubitka noge. "To znači da se napokon mogu vratiti kući - živ", rekao je.
"Borimo se za polja koja čak ne možemo ni zauzeti", ubacio se drugi vojnik imenom Kiril, također u dvadesetima. "Ovaj rat nikada neće završiti... Čini se kao da je tek počeo", rekao je s kiselim osmijehom.
‘Mračna slika‘
Prizori poput ovakvih, piše WP, i dalje su nevidljivi za većinu Rusa, prebrisani državnom propagandom i blještavim vladinim projektima potpore povratnicima s bojišta. No, unutar zemlje, umor i ogorčenost tinjaju ispod površine potiskivanja neslaganja. Ne postoji ventil za ispuhivanje javne frustracije niti olakšanje od rastuće nacionalne iscrpljenosti ratom koji iznutra izjeda zemlju i čini društvo sve disfunkcionalnijim, fragilnijim i paranoičnijim, barem prema riječima sugovornika.
Tijekom 2025. rusko se gospodarstvo zaljuljalo od spektakularnog rasta pa gotovo do stagnacije. Digitalna represija i izolacija zemlje produbljuju se kako se zabranjuje sve više aplikacija i internetskih platformi. Prema zapadnim obavještajnim izvorima, više od milijun ruskih boraca je poginulo ili ranjeno, mnogi od njih u bitkama za minimalne dobitke. A kako Moskva pojačava potragu za unutarnjim neprijateljima, represivni aparat okreće se protiv vlastite djece i domoljuba.
Tijekom sastanka ruskog čelnika Vladimira Putina s Vijećem za ljudska prava ovog mjeseca, filmski redatelj Aleksandar Sokurov javno je progovorio protiv cenzure, gušećih zakona o "stranim agentima", rasta troškova života i nedostatka prilika za mlade. "Ako Rusija ne promijeni način na koji radi s mladima, suočava se sa slijepom ulicom", rekao je on, a Putin je odvratio da će se kasnije osvrnuti na njegove primjedbe.
Bivši visoki dužnosnik Kremlja kaže za WP da je "vrlo zabrinut" zbog "mračne slike unutar Rusije". "Ne možemo lako vratiti vrijeme unatrag - potrebna je politička volja da se ovo preokrene, a ona jednostavno ne postoji", rekao je taj bivši dužnosnik, govoreći pod uvjetom anonimnosti.
‘Ratujuća‘ i ona druga Rusija
U Belgorodu, ruskom pograničnom gradu koji je nekoć imao bliske veze s ukrajinskim Harkivom - udaljenim tek 74 kilometra jugozapadno - cijena rata posebno je opipljiva. Svakodnevni napadi dronovima odavno su dio rutine, kao i prizori blatom poprskanih kola hitne pomoći i kamufliranih jedinica protuzračne obrane koje jure kroz središte grada.
Mreže volontera u gradu - sastavni dio ratnog napora koji je pomagao vojnicima odjećom, hranom i opremom ondje gdje je država zakazala - rade danonoćno, a umirovljenici šivaju mreže protiv dronova i printaju 3D plastična kućišta bombi za dronove. Unatoč patnji i masovnom razaranju koje se odvija odmah preko granice, u Belgorodu sebe doživljavaju kao glavnu žrtvu ovog rata. Taj grad dobro ilustrira jaz koji je nastao u ruskom društvu između ravnodušne većine u velegradovima i nekolicine koja "ratuje".
Skupina volontera koji su pomagali u dostavi zaliha vojsci povjerila je ekipi američkog lista da se osjećaju napušteno od Moskve. "Oni nemaju apsolutno nikakvu predodžbu o tome što se ovdje događa!", planuo je u jednom trenutku 52-godišnji Edik. "U Moskvi su zabave, ljudi se provode, idu na odmore. Kako je to moguće? Ovdje se prolijeva krv, a ondje slave. Kako to mogu pomiriti?", upitao se.
Nekoliko volontera reklo je da su od početka godine primijetili značajan pad donacija jer su mnogi Rusi očekivali da će rat uskoro završiti. Jevgenija Gribova, 35-godišnja koordinatorica jednog od centara u Belgorodu, kaže da se volonterski pokret suočava s krizom. "Prve godine ljudi su trošili i posljednji rubalj kako bi podržali vojsku, radili su neprestano, bez slobodnih dana i godišnjih odmora... Sada se ljudi žele odmoriti. Žele trošiti novac na sebe, a ne na potrepštine za bojište", kaže ona.
No, iako kažu da žele kraj sukoba, neki su govorili i o želji da se borba nastavi te da rat završi pod "pravim" uvjetima. "Svi i dalje žele da se zauzme Odesa. To je opće mišljenje - ljudi žele ponovno ići u Odesu na odmor", rekla je Gribova. "Za nas je ovo građanski rat između Rusa i Rusa koji su malo zaboravili da su Rusi - ništa više od toga."
Belgorod i stanovnici drugih ruskih regija koje graniče s Ukrajinom dio su onoga što prokremaljski sociolog Valerij Fjodorov, ravnatelj istraživačke institucije VCIOM, naziva "ratujuća Rusija" - manjina u zemlji, otprilike 20 posto ljudi, koju čine vojnici, njihove obitelji, domoljubni volonteri i radnici u vojnim tvornicama, smatraju rat ključnim za opstanak Rusije i navijaju za pobjedu. Ostali su, kaže, ili pasivno lojalni, ravnodušni prema ratu, ili protiv rata, ali povučeni u svoje privatne živote - ili pak žive u egzilu.
Dmitrij, zamjenik zapovjednika voda u sklopu 116. brigade posebne namjene ruske vojske, tvrdi da će se Rusija boriti još jako dugo i "štapovima, ako bude potrebno". "Svi se žele vratiti kući. Svi žele da se sve ovo završi. Ali čak i umorni ljudi izvršavaju svoje zadatke", rekao je.
Problem povratnika
Kako bi održao ratni napor i ugušio izražavanje nezadovoljstva, Kremlj je uložio velika sredstva u projekte potpore vojnicima i veteranima, uključujući državnu zakladu "Branitelj domovine", osnovanu 2023. od strane samoga Putina, a koju vodi njegova nećakinja, zamjenica ministra obrane Ana Civiljeva. Za svoju žrtvu vojnici su nagrađeni financijskim povlasticama, društvenim ugledom te velikim mogućnostima zapošljavanja i obrazovanja za sebe i svoju djecu.
Denis Poltavski izgubio je vid na desnom oku nakon što su ga prošle godine u borbi napali dronovi. Nevoljko govoreći o vremenu provedenom na bojištu, Poltavski je rekao da pati od teškog PTSP-a, uz noćne more i nesanicu. No, bez sumnje kaže da mu se život materijalno poboljšao nakon povratka kući. "Podrška je vrlo opsežna. Država čini sve za veterane i vojnike... Nisu nas napustili. Prate vas i osiguravaju sve", kaže on.
‘U Rusiji više nitko nije siguran, režim proždire samoga sebe‘
Poltavski je dobio početnu naknadu od 51.000 dolara za ozljedu, uz osiguranje i vojnu mirovinu. Ima besplatan prijevoz i ulaznice za muzeje i kazališta. Nedavno je završio belgorodski program "Vrijeme naših heroja" za upravljanje i vođenje te se nada da će uskoro dobiti potporu za svoj obrt u poslu obrade metala.
Veterani također imaju danonoćni pristup podršci psihologa, liječnika, njegovatelja i volontera, a imaju i porezne olakšice te im je osigurano zaposlenje, čak i uz invaliditet. Belgorodski program veteranima čak nudi i besplatno zemljište za gradnju kuće.
Will Pyle sa sveučilišta Middlebury, koji se bavi proučavanjem ruskog gospodarstva, utvrdio je da u nekim regijama veći dio Rusa prijavljuje zadovoljstvo životom nego u bilo kojem trenutku tijekom desetljeća koje je prethodilo invaziji krajem veljače 2022. godine. Ovaj nalaz temelji se na analizi podataka ankete praćenja koju vodi Moskovska viša škola ekonomije.
Prema njegovu istraživanju, provedenom u suradnji s Bankom Finske, porast zadovoljstva životom posebno je izražen u regijama čija su gospodarstva profitirala od ratne i s vojskom povezane industrijske proizvodnje. To se podudara s Fjodorovljevim istraživanjem. "Što je regija bila depresivnija, to je više ljudi primijetilo poboljšanje u svom životu", kaže on.
No, u pozadini slavljenja ruskih vojnika i privremenog porasta blagostanja, odvijaju se daleko mračniji procesi povratka veterana i dugoročnih društvenih posljedica invazije. Već dosad su povratnici s bojišta počinili stravična ubojstva, silovanja i druga kaznena djela, a mnogi osuđeni kriminalci koji su potpisali vojne ugovore kako bi stekli slobodu vratili su se kući i počinili nova kaznena djela.
"Svaki guverner u Rusiji zna da s povratkom vojnika s bojišta, s teškim posttraumatskim stresnim poremećajem, dolazi i val problema", rekao je jedan kremaljski insajder, govoreći pod uvjetom anonimnosti. "I znaju da će odgovornost za suočavanje s time pasti na njih."
Najgorljiviji podržavatelji rata postali neprijatelji
Od početka rata Rusija progoni neistomišljenike režima, okomljujući se na LGBTQ+ osobe, umjetnike i oporbene figure, a kritika sukoba i vojske proglašena je nezakonitom. No, sada se i neki od najgorljivijih pristaša režima suočavaju s problemima.
Posebno glasni, ultrapatriotski proratni vojni ‘Z‘ blogeri, koji su u početku činili okosnicu potpore Putinovoj invaziji, ubrzo su počeli kritizirati korupciju i nedostatke u vojsci. Najradikalniji među njihovim redovima, poput ultranacionalističkog jastreba Igora Girkina, poznatijeg po ratnom nadimku Strelkov, završili su još ranije u zatvoru.
No, ove jeseni njihove je redove zahvatila neočekivana čistka - cijeli je pokret postao metom represije. U rujnu su vlasti istaknutog vojnog blogera sa 151.000 pretplatnika na Telegramu, Romana Aljohina, proglasile stranim agentom - etiketom koja je obično rezervirana za liberalne oporbene figure. U listopadu je, pak, blogerica Tatjana Montjan proglašena "teroristicom i ekstremisticom". Još jednu blogericu, Oksanu Kobeljevu, privela je policija.
Svi oni javno su kritizirali visoke dužnosnike ili druge propagandiste, no Z-zajednica se od tada okrenula protiv sebe, a blogeri se natječu u tome tko će koga prije prokazati. "Trenutak jedinstva nije dugo trajao i nakon gotovo četiri godine vidimo kako se ljudi počinju suprotstavljati i međusobno, natječući se tko je od njih domoljubniji", kaže vojni bloger Mihail Zvinčuk, osnivač utjecajnog Telegram kanala Ribar, povezanog s ministarstvom obrane.
Dodaje da je cijeli pokret postao korumpiran te da su pronevjerena golema sredstva prikupljena za potporu vojnicima. "Tijekom godina pojavio se niz prevaranata koji pokušavaju iskoristiti rat", kaže on.
A u drugom najvećem gradu Rusije, Sankt Peterburgu, sigurnosne službe pronašle su drugačiju metu - tinejdžere. Dvoje 18-godišnjih članova uličnog benda Stoptime uhićeni su zbog navodnog ometanja ulaza u metro, iako je pravi razlog bilo viralno izvođenje antiratnih pjesama. Njihov slučaj izazvao je strah u gradu poznatom po liberalnoj i kreativnoj atmosferi.
Nova meta - tinejdžeri
Uhićenja su se proširila i na druge glazbenike i imitatorske nastupe diljem Rusije, čime su vlasti pokazale da čak i glazba može biti kažnjiva, što mnoge podsjeća na doba Sovjetskog Saveza. Članovi Stoptimea, kasnije potajno pušteni, pobjegli su iz zemlje i viđeni su kako pjevaju iste pjesme u Armeniji, no mnogi drugi mladi nisu imali tu sreću te su završili u zatvoru zbog antiratnih prosvjeda ili simboličnih činova otpora.
Sin Tatjane Balazejkine, 19-godišnji Jegor, već tri godine izdržava sedmogodišnju zatvorsku kaznu zbog terorizma, nakon što je 2023. pokušao baciti zapaljivu bocu na lokalni ured za vojnu evidenciju. Jegor je jedan od stotina tinejdžera i djece uhićenih zbog antiratnih prosvjeda, sabotaže ili izdaje od početka rata.
"Stoptime su pjevali ono što je već tolikima bilo na vrhu jezika", rekla je Balazejkina iz svog doma, udaljenog sat vremena južno od Sankt Peterburga. "To je neslaganje. A jedini način da ova država ostane ono što je sada jest da u samom korijenu sasiječe sve te znakove neslaganja."
Prema roditeljima i drugim promatračima, upravo mladi ljudi predstavljaju posebnu prijetnju Kremlju. "Ti mladi ljudi, koji u biti nemaju što izgubiti osim svoje slobode, vrlo su opasni. A ako ti mladi ljudi ne samo da znaju razmišljati nego mogu i otpjevati ono što misle... to je još veća prijetnja", zaključuje Tatjana Balazejkina za Washington Post.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....