U pozadini rata u Ukrajini biznis se iz Rusije seli u bivše sovjetske republike. Događa se to čak i u Gruziji, koju je 2008. Rusija napala, a sad mnogi Rusi ovdje traže zaklon i priliku da započnu novi život i biznis.
Gruzijska vlada objavila je da je u ožujku broj novoosnovanih tvrtki dosegao 9000. Nakon toga se nastavio tempom od po 7000 novoregistriranih tvrtki mjesečno. Prije nego je počela invazije na Ukrajinu ta se brojka kretala oko 3800 mjesečno.
Gruzija je poseban primjer kako se politika ruskog predsjednika Vladimira Putina odražava na svakodnevicu. U glavnom gradu, Tbilisiju, gotovo da nema prazne sobe. Na ulicama sve vrvi od ljudi, a u trgovinama kupaca je više nego ikad. Od deset, čak osam kupaca su Rusi. Ulice i hoteli puni su Rusa.
Ne smeta ih, piše Bloomberg, čini se, čak ni otvoreni antagonizam domaćina. Neki taksisti odbijaju voziti Ruse, drugi su na to spremni pristati jedino ako prethodno jasno izjave da je Putin ratni zločinac.
Unatoč svemu, Rusi koji su se dokopali Tbilisija slave. Reporter Bloomberga zatekao ih je u jednom restoranu u povijesnoj jezgri Tbilisija. Njihova priča je tipična za Ruse koji su izbjegli Putinov ratni žrvanj. Visoko su obrazovani, izbjegli su mobilizaciju i uspjeli su dogovoriti sa svojim poslodavcima da nastave za njih raditi ‘od kuće’, odnosno s udaljenosti, iz novog doma u Gruziji.
Vladislav Romanovski (27), matematičar rodom iz Sankt-Peterburga, kaže da je više od 90 posto njegovih kolega sada u inozemstvu, kao i on.
- U metrou u Tbilisiju mi je teško reći jesam li uopće napustio rodni grad s obzirom koliko je Rusa ovdje - kaže Romanovski.
Odnose sa sobom i biznis
Navodi da je pješačio preko 30 kilometara do granice s Gruzijom. Po putu je naišao čak i na medvjeda. No, kaže da nije imao izbora, jer je cijelim putem do granice hodao uz kolonu automobila koja čekala da uđe u Gruziju.
- Jedno od najgorih pješačenja u mom životu - kaže Romanovskii.
Drugi su, pak, Rusiju napustili s mnogo više muke. Roman Abdurakhimov, umjesto u Gruziji, smjestio se u Azerbajdžanu, i to u glavnom gradu Bakuu, smještenom na obali Kaspijskog mora. Klima je tamo mnogo blaža nego u Moskvi.
Činjenica da je zemlji koja s Rusijom ima, na neki način, slične odnose kao članice EU-a međusobno - znači, može se putovati i ostati bez vize i prepreka - privukla je u ovaj grad mnoge Ruse koji su pobjegli od mobilizacije, ali i loše gospodarske klime u Rusiji.
Abdurakhimov u Rusiji je razvio biznis koji iznajmljuje opremu za ‘partyje‘. U dobroj godini okretao je po milijun dolara prihoda. Onda ga je pogodila kriza koronavirusa i ljudi su počeli tražiti da im vrati dugove.
Posao, koji je razvio u Moskvi, Sočiju i Ekaterinburgu, zaokrenuo je u drugom smjeru. Napravio je nekoliko ‘podcast‘ studija, a nakon što je krenuo rat u Ukrajini, odlučio je da želi dio biznisa prebaciti izvan Rusije da mu se ne bi dogodilo isto što i u situaciji s koronavirusom.
U Bakuu je ovog ljeta pronašao dobru lokaciju i napravio studio. Prije mjesec dana kupio je avionsku kartu iz Moskve za Bakuu za tisuću dolara, ponio 10.000 dolara ušteđevine, pozdravio se od supruge i preselio u Azerbajdžan.
Oni malo bogatiji Rusi, a koji nisu na razini oligarha, također su zaglavili u Bakuu. Miron Šakira rođen je u Donbasu u Ukrajini, jednoj od regija koje svojata Putin. Njegov je život pun simbolike.
Punoljetnost je navršio baš u vrijeme kad se raspao Sovjetski savez. Tada je bilo isplativije raditi u Rusiji pa se preselio i počeo baviti nekretninama. Zahvaljujući tome stekao je rusko državljanstvo. Oženio je Ruskinju. S njom ima dvoje djece. Njezina cijela obitelj podržala je Putinovu agresiju, a mnogi su čak otišli dobrovoljno u rat u Ukrajinu.
Miron se danas želi odreći ruskog državljanstva. Napustio je Rusiju i živi u Bakuu. Njegova je supruga s njim i podržava ga. Nostalgiju prema domovini osjeti tek kad govori o svojoj bolesnoj baki koju je morao ostaviti.
- Već u veljači sam želio s obitelji se preseliti na Cipar ili neku drugu EU članicu, ali nismo mogli. Bilo nam je zabranjeno - kaže ljutito.
‘Noina Arka‘
Navodi da su sad u Azerbajdžanu te da je ispalo i bolje nego se nadao.
- Ovdje su nas lijepo dočekali. Vlada nam je pokušala pomoći. Imamo posebne, niže poreze, možemo registrirati biznise i slično - kaže Šakira.
Ne izgleda pretjerano zabrinuto jer nakon godina rada u Rusiji, ističe, naučio je kako se tamo radi biznis. Pojašnjava da je dio posla uvijek u nekoj sivoj zoni. On sam stoga je ispod radara, a neposredno prije odlaska, uspio vrlo brzo prodati svoje kuće, automobile i zemlju koju je imao u okolici Moskve. Imovina, vrijedna nekoliko milijuna dolara, sada je u kriptovalutama.
Iz Rusije se i dalje bježi, a najbolji način je avionom izravno iz Moskve, od čega su neki kreativci napravili biznis. Rus sa stalnim prebivalištem u Bakuu, Ilja Flaks, piše Bloomberg, napravio je vlastiti ‘relokacijski startup’.
Ima ‘startup hub‘ u Bakuu u kojem je već osnovano više od deset startupa ruskih emigranata, a usto organizira i letove za emigrante. Za 2500 dolara po klijentu svojim putnicima tumači da na granici kažu da lete u Bakuu na poslovnu konferenciju.
Flaks je iznajmio modificirani Airbus A319, preuređen za luksuzna poslovna putovanja. Ima 55 kožnih sjedala, potpuno opremljenu kuhinju, poslugu i stolove od mahagonija.
Avion je iznajmio za 100.000 dolara, i popunio ga za dva leta. Oba su prošla dobro. Manje od četiri sata kasnije svi su putnici sretno sletjeli u Bakuu. Do sada je više od 300.000 Rusa pobjeglo u Azerbajdžan, Gruziju, Kazakhstan i druge bivše sovjetske republike.
- Rusija nije izgubila na bojištu. Rusija je izgubila na aerodromima i granicama - poentirao je jedan od putnika s Flaksovog leta, koji se simbolično zove ‘Arka‘, kao referenca na Noinu Arku.