Još je u ožujku CNN izvijestio o petorici Rusa koji su u tom trenutku na aerodromu u Južnoj Koreji bili pet mjeseci. Petorica Rusa ostala su zaglavljena na međunarodnoj zračnoj luci Incheon u bijegu od Putinove mobilizacije za rat u Ukrajini. Južna Koreja odbila je njihove zahtjeve za azil. Tako su ostali čamiti na aerodromu, nadajući se da će im se neka zemlja ipak smilovati i pružiti im utočište.
Ruski nezavisni portal Meduza objavio je priču o 23-godišnjem mladiću iz Burjatije, studentu iz Ulan-Udea koji je u bijegu od mobilizacije zaglavio mjesecima na Incheonu, da bi se potom preko Filipina i Meksika uspio dokopati New Yorka. Na korejskom aerodromu, 70 kilometara udaljenom od Seula, proveo je više od četiri mjeseca.
Vladimir Maraktaev rođen je u glavnom gradu ruske pokrajine Burjatije Ulan-Udeu. Upisao je lingvistiku, ali je napustio studij 2018. nakon smrti oca, i otišao na odsluženje vojnog roka. Zarađivao je davanjem instrukcija iz engleskoga, vratio se na sveučilište i studirao kineski i japanski. Studentski život završio mu je 24. veljače 2022., kada je Rusija napala Ukrajinu.
Bijeg od mobilizacije
Čim je prebrodio prvi šok, kao i mnogi njegovi prijatelji počeo je štediti za slučaj da mora otići iz zemlje. Kad je Putin proglasio mobilizaciju 21. rujna 2022. rečeno je da je riječ o djelomičnoj mobilizaciji, i da zovu prije svega one koji imaju određene vojne specijalnosti i odgovarajuće iskustvo. Ali u Burjatiji su pozivi uručeni svima, uključujući i one koji po zakonu ne bi smjeli, kao što su očevi s više djece. Dva dana kasnije, Vladimir je u poštanskom sandučiću pronašao poziv za vojsku. Ostao je u šoku. Kad je došao sebi, odmah je otrčao u stan. "Ne sjećam se kako sam pobjegao od kuće." Par sati kasnije, već se s ruksakom na leđima vozio za Mongoliju. Prijevoz je dogovorio preko Telegrama.
Na granici je bio krkljanac, vozač ih je odbio dalje voziti. Došli su do početka kolone, jedan od vozača pristao ih je povesti do Ulan Batora, glavnog grada Mongolije. Put je ukupno platio 10 tisuća rubalja. U Ulan Batoru se smjestio kod prijatelja koji su ranije pobjegli od mobilizacije. Dobio je vizu na mjesec dana, ali tu se nije osjećao sigurno. Mnogi njegovi poznanici spremali su se za Južnu Koreju. No Vladimir je prvo otišao na Filipine, jer tamo Rusima ne treba viza prvih 30 dana. Stigao je tamo krajem listopada 2022., zajedno s Nikolajem, kojeg je upoznao u automobilu na putu iz Burjatije u Mongoliju. Rusima nije potrebna viza za ulazak u Koreju, ali im je potrebna elektronička dozvola - K-ETA (Korean Electronic Travel Authorization). Da biste ga dobili, potrebno je ispuniti upitnik na engleskom jeziku. Vladimir kaže da su on i Nikolaj dali identične odgovore - no Nikolaju je dopušten ulazak u Južnu Koreju, njemu ne. Deseci njegovih prijatelja također su odbijeni.
Vladimir je odlučio riskirati i zatražiti politički azil u Južnoj Koreji. Da bi stigao u Japan, Australiju, Ameriku ili Europu, morao bi podnijeti vize, i to - u mjestu prebivališta. A Burjatija je bila predaleko. Zato se 12. studenoga ukrcao na avion koji je s Filipina letio prema Vijetnamu, s međuslijetanjem u Južnoj Koreji. U zračnoj luci Incheon Vladimir Maraktaev tražio je gdje može zatražiti status izbjeglice. U uredu za migracije uzeli su mu otiske prstiju i fotografirali ga. Uzeli su mu putovnicu. Ostao je tu, na trećem katu prvog terminala, čekati odluku. Obično to traje tjedan do dva. Tu su bile četiri sobe s tri kreveta na kat, u svakoj šest osoba. On je zauzeo posljednji krevet, ostali su većinom bili Afrikanci. Tjedan dana kasnije dobio je odbijenicu: "izbjegavanje vojske" ne može biti temelj za status izbjeglice. Vratili su mu dokumente i stvari, i zatražili da ode.
Građani treće klase
Vladimiru je bilo ostalo oko 80 dolara. Proveo je nekoliko dana u tranzitnoj zoni. Spavao je na stolicama. Nije se dao otjerati: podnio je žalbu. Poslali su ga na drugi kat, u malu prostoriju bez prozora, pored čekaonice za odlazak, uređenu za 12-15 osoba. Tu su bila još četiri muškarca iz Rusije. Vladimir Maraktaev nazvao je lokalni UN-ov ured za izbjeglice, oni su mu dali besplatne odvjetnike. Suđenje se oteglo nekoliko mjeseci. Ponovo su mu uzeli dokumente. No dobivali su hranu. Putnike bi molili da im kupe cigarete, jer bez putovnice i ukrcajne karte ne možete kupovati u bescarinskoj trgovini. Bili smo građani treće klase, kaže Maraktaev.
Odjeću je prao u umivaoniku. Nisu imali tople vode dva mjeseca. No najteža mu je bila neizvjesnost. Koliko dugo moram čekati?, pitao se. Južna Koreja je 2021. odobrila samo 1,3 posto zahtjeva za azil. Dok su čekali, dvoje njegovih sustanara pokušalo je samoubojstvo. Jedan Marokanac izrezao se limenkom Coca Cole kad mu je odbijen zahtjev za azil. Drugi, iz Jakutije, pokušao se objesiti o pojas.
Konačno, 17. ožujka Vladimir Maraktaev odletio je iz Incheona. Nakon što je The Korea Times objavio priču o Markataevu i drugim Rusima zarobljenima u zračnoj luci kod Seula, pomogli su mu sunarodnjaci iz Zaklade Slobodna Burjatija, koji pomažu bjeguncima od mobilizacije. Kupili su mu kartu do Meksika preko Dubaija. U Mexico Cityju više od mjesec dana čekao je da ga puste u SAD. Novac mu je dao Amerikanac, jedan od direktora iz Silicijske doline, kojeg je upoznao na aerodromu u Južnoj Koreji. On je samo jedan od desetaka ljudi koji su mladiću iz Burjatije pomogli da pobjegne iz rata. Na jesen bi američki sud trebao razmotriti njegov zahtjev za azilom.