Rusija kroz svoje ratno vrijeme svjedoči neviđenom valu političkih uhićenja. To uključuje progon političkog klana nekada moćnog bivšeg ministra obrane Sergeja Šojgua, pritvaranje desetaka regionalnih dužnosnika, uključujući i zamjenike guvernera, samoubojstvo saveznog ministra koji se suočavao sa zatvorom te uhićenja visokorangiranih sudaca. Taj niz prati i masivni projekt oduzimanja imovine, što izaziva jezu kod onih s kontaktima na visokim razinama vlasti, koji su nekoć vjerovali da su zaštićeni.
Drugim riječima, ruski sustav se preoblikuje pod utjecajem rata, a akcije uhićenja i oduzimanja imovine ne pokazuju znakove jenjavanja. Upravo suprotno - dok je ruski čelnik Vladimir Putin zaokupljen bojnim poljem u Ukrajini, režimu su potrebni resursi za nastavak vođenja rata i simboličnog iskazivanja pravde, kako piše u svojoj analizi poznata ruska politologinja Tatjana Stanovaja, viša suradnica u Carnegie centru za Rusiju i Euroaziju i osnivačica tvrtke za političku analizu suvremene ruske politike R.Politik.
U nekim krugovima u Rusiji, kako navodi Stanovaja, uobičajeno je porast broja takvih uhićenja pripisivati osobnim ambicijama pojedinih sigurnosnih časnika, što je donekle i istina jer, kako ističe, posao je sigurnosnog dužnosnika slati ljude iza rešetaka, a njegov uspjeh se ocjenjuje prema broju uhićenja i količini zaplijenjene imovine.
No, promjene u ruskom sustavu formalnih - i neformalnih - ograničenja sigurnosnog aparata jednako su važne. Čak i najautoritativnije države - koje nemaju neovisne medije, političku oporbu i neovisno pravosuđe - imaju ‘poluformalne‘ mehanizme za ograničavanje represije. Dugo je glavno ograničenje sigurnosnih agencija bilo prisjećanje na represiju iz sovjetskog doba među elitom i uvjerenje da bi davanje prevelike moći sigurnosnim snagama moglo učiniti sustav opasno neuravnoteženim. Čak i u posljednjim godinama predratnog putinizma, bliski saveznici ruskog vođe dobro su razumjeli da je dodatno osnaživanje sigurnosnih snaga nešto što bi im se moglo obiti o glavu, prenosi neovisni ruski The Moscow Times u članku pod naslovom "Ruski sustav proždire samoga sebe".
Što novo o Putinu otkriva smrt bivšeg ministra? Vraćaju se metode iz 90-ih godina...
Kao rezultat toga, ruske sigurnosne agencije su dugi niz godina pratile golem broj ljudi i sastavljale debele dosjee, ali su uhićenja provodile vrlo selektivno i obično su proizlazila iz velikih saveznih ili regionalnih sukoba i afera ili kao dio slučajeva izdaje. No, relativna rijetkost uhićenja ukazivala je na to da se većina dužnosnika osjećala sigurno. Čak i u kriznoj situaciji, postojanje tzv. telefonske pravde (kolokvijalni izraz za označavanje nejednakosti pred zakonom, op.a.) značilo je da su oni koji su se našli na meti mogli računati na intervenciju svojih šefova, političkih pokrovitelja ili poslovnih partnera.
Sada je, međutim, kako ističe autorica, odsutnost političkih ograda postala norma. Uz novonastalu ranjivost, ruski birokrati moraju se nositi i s posljedicama rata. Iako nije došlo do smanjenja korupcije - možda je čak i porasla kao rezultat ratnih troškova - sukobi i dalje postoje, a država očajnički žudi mobilizirati sve svoje resurse kako bi preživjela aktualno razdoblje geopolitičkih napetosti.
Sve to, kako se navodi, znači da tradicionalni oblici političke zaštite više nisu pouzdani, a bliskost s utjecajnom osobom više nije jamstvo izbjegavanja uhićenja. Zapravo, teškašima ruskih elita sada je često lakše oprati ruke od toksične povezanosti s nekim tko je niže u ‘hranidbenom lancu‘, a tko je nekoć uživao njihovo pokroviteljstvo, nego se suprotstaviti sigurnosnim agencijama.
Nije iznenađujuće, kako ističe Stanovaja, da je sve to popraćeno masovnom nacionalizacijom privatne imovine. Taj proces općenito pokreću sigurnosni službenici koji pokušavaju impresionirati svoje šefove, a ugroženo je golemo vlasništvo i sredstva. Posebno su tužitelji privučeni imovinom u vlasništvu onih koji žive u inozemstvu ili onih koji kritiziraju režim ili rat u Ukrajini. Ponekad su na meti loše vođene tvrtke. A kada tužitelji počnu istraživati određenu imovinu, uvijek mogu pronaći i razlog za eksproprijaciju.
Moskva optužila kritičara Kremlja Hodorkovskog za ‘planiranje preuzimanja vlasti‘
Čak su se i relativno visoko rangirani regionalni dužnosnici našli na nišanu, poput bivšeg zamjenika guvernera Sverdlovske oblasti, Olega Čemezova. Često se takve zapljene legaliziraju kroz optužbe za korupciju i nitko u Moskvi neće riskirati da se inkriminira zauzimajući se za regionalnog birokrata upletenog u optužbe za korupciju. Kao rezultat toga, kazneni progon regionalnih dužnosnika postao je gotovo svakodnevna pojava.
Iako se krađa dok bjesne borbe smatra velikim prekršajem, mnogi su uključeni u pronevjere. Istovremeno, čak i manji sukob ili neka indiskretna riječ može dovesti do toga da sigurnosni službenici pokrenu kazneni postupak. Zatvaranje dužnosnika i visokih časnika iz vrha ministarstva obrane prošle godine, uključujući zamjenike ministara, pokazalo je da nitko nije siguran.
Također, navodi autorica, treba istaknuti slučajeve u kojima su dužnosnici uhićeni zbog svoje razmetljivosti. Sve, od pokazivanja luksuznog načina života do odbijanja "dijeljenja" dobara ili na drugi način ignoriranja ratne stvarnosti, može izazvati agresivnu reakciju sigurnosnih službi.
Aleksandar Zapesocki, bivši rektor Sveučilišta humanističkih i društvenih znanosti u Sankt Peterburgu, koji je nedavno otpušten, a zatim i pritvoren, bio je na zlu glasu zbog svog raskošnog načina života i glasina o povezanosti sa sumnjivim poslovnim aranžmanima. Bivši ministar obrane Timur Ivanov, koji se također trenutačno nalazi iza rešetaka, bio je poznat po svom luksuznom načinu života. Nema sumnje da je takva razmetljivost pomogla sigurnosnim snagama da slože uvjerljiv dosje koji je stigao do stola ruskog čelnika.
Ovaj novi način rada ima svoj vlastiti zamah. Osoba imenovana na višu dužnost unutar sigurnosnih agencija nastojat će oduzeti barem onoliko imovine i zatvoriti onoliko ljudi koliko je to učinio njezin prethodnik, ako ne i više. Putinova nedavna odluka da imenuje glavnog tužitelja Igora Krasnova predsjednikom Vrhovnog suda Rusije nije signalizirala nikakvu promjenu. Čak i ako Ured glavnog tužitelja možda sada nije toliko proaktivan kao što je bio pod Krasnovim, ovlasti za pokretanje kaznenog postupka imaju i Istražni odbor i Federalna sigurnosna služba (FSB) - i neće biti popuštanja u njihovim naporima.
Čini se da će se ruski sustav nastaviti mobilizirati kako bi osigurao svoj opstanak u razdoblju krize. Uostalom, potrebe rata u Ukrajini opravdavaju gotovo svaki skandal, zaključuje Tatjana Stanovaja, kako prenosi The Moscow Times.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....