Danas na svijetu postoji tek nekoliko borbenih aviona pete generacije, koje odlikuje mogućnost superkrstarenja, napredna avionika, moderrni oružani sustavi, AESA radar i možda najvažnije - stealth, to jest minimalna vidljivost za neprijateljske radare.
Prvi takav avion, neki će reći i najbolji, je američki F-22 Raptor koji je u operativnu službu uveden još 2005. Riječ o avionu čiji je izvoz zbog napredne tehnologije američki Kongres zabranio. Nakon F-22 došao je F-35 koji je u svim inačicama (F-35A, F-35B, F-35C i posebna verzija za Izrael - F35 Adir) proizvedene u više od 965 primjeraka i kojeg je kupilo ili naručilo dvadesetak zemalja diljem svijeta. Prema mnogima, riječ je o zapravo najmodernijem avionu na svijetu, naročito kad je u pitanju njegova mreža senzora i uvezanost s drugim platformama. Tu je i kineski J-20, navodno proizveden u 200-tinjak primjeraka, za kojeg mnogi na Zapadu sumnjaju može li se u potpunosti smatrati borbenim avionom pete generacije.
Iste sumnje vežu se i za ruski Suhoj Su-57, iako Moskva tvrdi da je riječ o možda i najboljem borbenom avionu na svijetu. Razvijen iz koncepta PAK FA, Su-57 trebao je biti okosnica Zračno-svemirskih snaga, ali njegova proizvodnja poprilično kasnila pa se tako smatra da ih danas u sklopu Zračnih snaga ima nešto više od 10 (moguće je da je ta brojka i nešto veća, prototipove ne računamo). Do kraja iduće godine Rusi očekuju da će ih imati najmanje 22, a ugovor s proizvođačem predviđa da će ih do kraja 2028. uvesti ukupno 76 u aktivnu službu.
Ruski državni mediji još su u svibnju 2022. poručili da je Su-57 ispalio više projektila na ciljeve u Ukrajini, a ministar obrane Sergej Šojgu poručio je nekoliko mjeseci kasnije da je "avion bio briljantan". I britansko ministarstvo obrane ove je godine navelo kako smatra da je Rusija gotovo sigurno koristila Su-57 u misijama protiv Ukrajine, ali su napomenuli kako su one gotovo sigurno bile ograničene na ispaljivanje dalekometnih projektila iznad teritorija Rusije prema Ukrajini. U svakom slučaju Su-57 još nisu (potvrđeno) viđene u letu iznad teritorija Ukrajine, bilo iznad slobodnih, bilo okupiranih.
Stručnjaci za ratnu avijaciju, ali i drugi zapadni analitičari smatraju da je to dokaz da Rusija zapravo nije potpuno sigurna u mogućnosti aviona kojeg toliko reklamira, iako su ga u borbenom okruženju prvi put testirali navodno još 2018. godine iznad Sirije (tada je i dalje bilo riječ o jednom od prototipova, ne serijskom modelu). Mnogi od njih sumnjaju da je Su-57 doista "nevidljiv" za radare, a napominje se i činjenica da avion i dalje leti sa starijim motorima AL-41F1, iako se već neko vrijeme razvijaju navodno bolji i efikasniji "izdeliye 30" motori. Također, pitanje je i koliko su dobro u avion integrirani novi tehnološki sustavi.
Sve to su razlozi zbog kojih analitičari smatraju da Moskva ne želi riskirati mogućnost da Su-57 bude na bojištu iznad Ukrajine, a da ga potom pogodi neki projektil zemlja-zrak (bilo iz starijih ruskih S-300 sustava ili možda američkog Patriota).
- Tu je u pitanju njihova geopolitička reputacija, ali i reputacija ruske vojne industrije koja itekako brine o tome kako bi potencijalnim kupcima izgledalo da njihov novi izložak bude oboren iznad Ukrajine, kaže bivši časnik Američke mornarice Mike Dahm za Business Insider. Valja napomenuti i da je bilo kakva potencijalna prodaja Su-57 ionako na dugom štapu. Indija je godinama surađivala s Moskvom na zajedničkoj verziji tog aviona (Suhoj HAL FGFA) pa odustala kad je vidjela da se stvari ne pomiču brzinom kojom su to očekivali. Prije izbijanja rata u Ukrajini pričalo se da su za Su-57 zainteresirani Alžir, Vijetnam i Irak, ali dosad nije javno osvanuo neki konkretni ugovor o kupnji aviona. Pokušalo ga se uvaliti i Erdoganu, ali na kraju je Turska krenula u razvoj vlastitog aviona pete generacije - TAI TF Kaan (koji jako sliči na F-35).
Osim što SAD već neko vrijeme aktivno obeshrabruje, čak i blokira, druge zemlje da kupuju ruske borbene avione (što je recimo bio slučaj s propalim prodajama Su-35 Indoneziji i Egiptu), drugi razlog zazora od Su-57 su sumnje u njegove prave sposobnosti.
- Da, podaci koje znamo o avionu pokazuju da je super-manevrabilan i optimiziran za borbu u zraku. No, čini se da Rusija i dalje nije razvila stealth tehnologiju na razini koja bi mu dosita omogućila smanjenu vidljivost za radare na razini zapadnih aviona pete generacije. Također, Rusi nisu previše napredovali u proizvodnji Su-57. Ima ih vrlo malo, pokušavaju na njima otkloniti neke probleme te ih i dalje znatno modificiraju, tvrdi Dahm.
Treba imati na umu i činjenicu da je nebo iznad Ukrajine vrlo opasno - na tlu se nalaze radari i PZO sustava koji vrlo vjerojatno mogu detektirati i oboriti Su-57. I to nije ograničeno samo na ukrajinske snage, budući da je bilo i slučajeva prijateljske vatre u kojima su ruske snage oborile vlastite letjelice (kao što je nedavno bio slučaj sa Su-35S).
- Rusko oklijevanje da iskoriste Su-57 bliže prvoj liniji, usprkos tome što bi im u teoriji mogao dati veliku prednost time što bi izbjegao ukrajinske PZO sustave, pokazuje da oni zapravo nemaju povjerenja u stealth karakteristike aviona, kaže za Business Insider stručnjak za avijaciju s Royal United Services Institutea (RUSI), Justin Bronk.
Bronk ističe kako zmaj aviona nije dovoljno dobro napravljen kako bi smanjio radarski odraz, a tu su i već spomenuti stariji mlazni motori koji ostavljaju prejak odraz. Ovaj analitičar također smatra kako Su-57 i dalje ne može nositi moderniju verziju projektila R-77 - to je problem zbog toga što stariju verziju može nositi samo na podvjesnim točkama, a ne unutar trupa aviona - što opet povećava njegovu vidljivost za radare.
Konačno, i Bronk se slaže da bi gubitak Su-57 bio preveliki reputacijski udarac za Putina i Rusiju.
- Ako ga obori ukrajinska PZO za Kremlj bi to bila PR katastrofa, što oni nisu spremni riskirati u ovoj fazi rata. Prvo, to bi osramotilo ruske Zračno-svemirske snage koje se ionako nisu suviše proslavile iznad Ukrajine. Drugo, potencijalni kupci sigurno ne bi bili oduševljeni.
Konačno, postoji mogućnost i da se ukrajinske snage dočepaju ostataka oborenog aviona i potom ih promptno pošalju svojim saveznicima na Zapad, kojima bi svaki dodatni podatak o Su-57 dobro došao. Konačno, tako su se i dijelovi drugih ruskih vojnih sustava (npr. Su-35 i sustav za elektroničko ratovanje Krasuha) već našli tisućama kilometara od fronte, pod okom i rukama zapadnih inženjera.