Rusi tvrde da imaju najbolji borbeni avion na svijetu. Zašto ne leti iznad Ukrajine?

Danas na svijetu postoji tek nekoliko borbenih aviona pete generacije, koje odlikuje mogućnost superkrstarenja, napredna avionika, moderrni oružani sustavi, AESA radar i možda najvažnije - stealth, to jest minimalna vidljivost za neprijateljske radare.

Prvi takav avion, neki će reći i najbolji, je američki F-22 Raptor koji je u operativnu službu uveden još 2005. Riječ o avionu čiji je izvoz zbog napredne tehnologije američki Kongres zabranio. Nakon F-22 došao je F-35 koji je u svim inačicama (F-35A, F-35B, F-35C i posebna verzija za Izrael - F35 Adir) proizvedene u više od 965 primjeraka i kojeg je kupilo ili naručilo dvadesetak zemalja diljem svijeta. Prema mnogima, riječ je o zapravo najmodernijem avionu na svijetu, naročito kad je u pitanju njegova mreža senzora i uvezanost s drugim platformama. Tu je i kineski J-20, navodno proizveden u 200-tinjak primjeraka, za kojeg mnogi na Zapadu sumnjaju može li se u potpunosti smatrati borbenim avionom pete generacije.

Iste sumnje vežu se i za ruski Suhoj Su-57, iako Moskva tvrdi da je riječ o možda i najboljem borbenom avionu na svijetu. Razvijen iz koncepta PAK FA, Su-57 trebao je biti okosnica Zračno-svemirskih snaga, ali njegova proizvodnja poprilično kasnila pa se tako smatra da ih danas u sklopu Zračnih snaga ima nešto više od 10 (moguće je da je ta brojka i nešto veća, prototipove ne računamo). Do kraja iduće godine Rusi očekuju da će ih imati najmanje 22, a ugovor s proizvođačem predviđa da će ih do kraja 2028. uvesti ukupno 76 u aktivnu službu.

Ruski državni mediji još su u svibnju 2022. poručili da je Su-57 ispalio više projektila na ciljeve u Ukrajini, a ministar obrane Sergej Šojgu poručio je nekoliko mjeseci kasnije da je "avion bio briljantan". I britansko ministarstvo obrane ove je godine navelo kako smatra da je Rusija gotovo sigurno koristila Su-57 u misijama protiv Ukrajine, ali su napomenuli kako su one gotovo sigurno bile ograničene na ispaljivanje dalekometnih projektila iznad teritorija Rusije prema Ukrajini. U svakom slučaju Su-57 još nisu (potvrđeno) viđene u letu iznad teritorija Ukrajine, bilo iznad slobodnih, bilo okupiranih.

Stručnjaci za ratnu avijaciju, ali i drugi zapadni analitičari smatraju da je to dokaz da Rusija zapravo nije potpuno sigurna u mogućnosti aviona kojeg toliko reklamira, iako su ga u borbenom okruženju prvi put testirali navodno još 2018. godine iznad Sirije (tada je i dalje bilo riječ o jednom od prototipova, ne serijskom modelu). Mnogi od njih sumnjaju da je Su-57 doista "nevidljiv" za radare, a napominje se i činjenica da avion i dalje leti sa starijim motorima AL-41F1, iako se već neko vrijeme razvijaju navodno bolji i efikasniji "izdeliye 30" motori. Također, pitanje je i koliko su dobro u avion integrirani novi tehnološki sustavi.

Sve to su razlozi zbog kojih analitičari smatraju da Moskva ne želi riskirati mogućnost da Su-57 bude na bojištu iznad Ukrajine, a da ga potom pogodi neki projektil zemlja-zrak (bilo iz starijih ruskih S-300 sustava ili možda američkog Patriota).

- Tu je u pitanju njihova geopolitička reputacija, ali i reputacija ruske vojne industrije koja itekako brine o tome kako bi potencijalnim kupcima izgledalo da njihov novi izložak bude oboren iznad Ukrajine, kaže bivši časnik Američke mornarice Mike Dahm za Business Insider. Valja napomenuti i da je bilo kakva potencijalna prodaja Su-57 ionako na dugom štapu. Indija je godinama surađivala s Moskvom na zajedničkoj verziji tog aviona (Suhoj HAL FGFA) pa odustala kad je vidjela da se stvari ne pomiču brzinom kojom su to očekivali. Prije izbijanja rata u Ukrajini pričalo se da su za Su-57 zainteresirani Alžir, Vijetnam i Irak, ali dosad nije javno osvanuo neki konkretni ugovor o kupnji aviona. Pokušalo ga se uvaliti i Erdoganu, ali na kraju je Turska krenula u razvoj vlastitog aviona pete generacije - TAI TF Kaan (koji jako sliči na F-35).

Osim što SAD već neko vrijeme aktivno obeshrabruje, čak i blokira, druge zemlje da kupuju ruske borbene avione (što je recimo bio slučaj s propalim prodajama Su-35 Indoneziji i Egiptu), drugi razlog zazora od Su-57 su sumnje u njegove prave sposobnosti.

- Da, podaci koje znamo o avionu pokazuju da je super-manevrabilan i optimiziran za borbu u zraku. No, čini se da Rusija i dalje nije razvila stealth tehnologiju na razini koja bi mu dosita omogućila smanjenu vidljivost za radare na razini zapadnih aviona pete generacije. Također, Rusi nisu previše napredovali u proizvodnji Su-57. Ima ih vrlo malo, pokušavaju na njima otkloniti neke probleme te ih i dalje znatno modificiraju, tvrdi Dahm.

Treba imati na umu i činjenicu da je nebo iznad Ukrajine vrlo opasno - na tlu se nalaze radari i PZO sustava koji vrlo vjerojatno mogu detektirati i oboriti Su-57. I to nije ograničeno samo na ukrajinske snage, budući da je bilo i slučajeva prijateljske vatre u kojima su ruske snage oborile vlastite letjelice (kao što je nedavno bio slučaj sa Su-35S).

- Rusko oklijevanje da iskoriste Su-57 bliže prvoj liniji, usprkos tome što bi im u teoriji mogao dati veliku prednost time što bi izbjegao ukrajinske PZO sustave, pokazuje da oni zapravo nemaju povjerenja u stealth karakteristike aviona, kaže za Business Insider stručnjak za avijaciju s Royal United Services Institutea (RUSI), Justin Bronk.

Bronk ističe kako zmaj aviona nije dovoljno dobro napravljen kako bi smanjio radarski odraz, a tu su i već spomenuti stariji mlazni motori koji ostavljaju prejak odraz. Ovaj analitičar također smatra kako Su-57 i dalje ne može nositi moderniju verziju projektila R-77 - to je problem zbog toga što stariju verziju može nositi samo na podvjesnim točkama, a ne unutar trupa aviona - što opet povećava njegovu vidljivost za radare.

Konačno, i Bronk se slaže da bi gubitak Su-57 bio preveliki reputacijski udarac za Putina i Rusiju.

- Ako ga obori ukrajinska PZO za Kremlj bi to bila PR katastrofa, što oni nisu spremni riskirati u ovoj fazi rata. Prvo, to bi osramotilo ruske Zračno-svemirske snage koje se ionako nisu suviše proslavile iznad Ukrajine. Drugo, potencijalni kupci sigurno ne bi bili oduševljeni.

Konačno, postoji mogućnost i da se ukrajinske snage dočepaju ostataka oborenog aviona i potom ih promptno pošalju svojim saveznicima na Zapad, kojima bi svaki dodatni podatak o Su-57 dobro došao. Konačno, tako su se i dijelovi drugih ruskih vojnih sustava (npr. Su-35 i sustav za elektroničko ratovanje Krasuha) već našli tisućama kilometara od fronte, pod okom i rukama zapadnih inženjera.