Petak 10. studenog ujedno je 625. dan rata u Ukrajini. Sve lošije vrijeme na bojištima zadnjih dana poprilično utječe na intenzitet tamošnjih borbenih djelovanja – tako da su kišni dani donekle usporili događanja, dok je lijepo vrijeme ove srijede (8. studenog) dovelo do vrlo aktivnog borbenog dana. Idućih će nekoliko dana biti praćeno kišom (posebno 12. i 14. studenog) i sve hladnije, dok se oko 19. studenog očekuje po prvi put ove jeseni i pad noćnih temperatura na bojištu ispod 0 Celzijusa. Dakle, dok je tlo sve vlažnije i teže prohodno za vozila, obje strane nastoje intenzivno jačati svoje položaje prije početka zime (iako je već i ova jesen u Ukrajini bila neuobičajeno topla). Ovakva nastojanja vidljiva su uzduž čitave linije bojišta – gdje nadalje traju topnički dvoboji, a ruska strana zadnjih dana izvodi niz napada po brojnim ukrajinskim uporištima, od kojih neka već duže nisu vidjela bitnijih kopnenih djelovanja.
Ipak, neki su dijelovi bojišta vidljivo intenzivniji od ostalih. Tako se ruski pritisak nastavio na sjeveru Donbasa - (1) istočno od Kupjanska (kod naselja Sinjkivka), (2) zapadno od okupiranog grada Svatove (Stelmahivka), te (3) zapadno od okupirane Kremine (u Serebrjanskim šumama i oko Dibrove). Uz to se bilježilo pojedine ruske napade na potezu južno od rijeke Siverski Donjec prema okupiranom Bahmutu (Spirne, ali i Mikolajivka sjeverno od okupiranog Soledara), te sjeverozapadno od Bahmuta – gdje zadnjih dana traje veći niz ruskih napada južno od rezervoara Berhivske, te sa sjevera prema ukrajinskom selu Bogdanivka. Ujedno se i južno od Bahmuta bilježilo smjenjivanje ukrajinskih napada i ruskih protunapada na potezu Klišćivka-Andriivka-Kurdjumivka, no bez vidljivih pomaka bojišnice. Slično je i južnije, oko okupiranog Donjecka – posebno sjeverozapadno od grada, kod Avdiivke.
Ondje se slušaju glasine o prikupljanju oko 40.000 ruskih vojnika za neku buduću ofenzivnu akciju – kojom bi trebalo ojačati dnevne napore ruskih snaga za postavljanjem temelja veće jurišne operacije. Tako se sjeverno od Avdiivke bilježi rusko ovladavanje istočnom stranom pruge, jednako kao i velikog brda industrijskog otpada (za koje neki ukrajinski izvori i dalje spominju status „sive zone“). Jednako tako se bilježe i ozbiljne borbe južno i jugozapadno od Avdiivke, gdje se prvenstveno iz smjera okupiranog sela Vodjane pruža južni krak kliješta kojima se pokušava zatvoriti Avdiivku. Napomenimo da sama Avdiivka trenutno ima još oko 1.550 civilnih stanovnika, koje je problem evakuirati. Dok je ostalo hrane za još do 3 mjeseca bez veće opskrbe – ondje radi samo još jedan dućan, od njih 6 prije intenziviranja ruskih napada u zadnjih mjesec dana. U samoj koksari na sjeverozapadu grada (potencijalni cilj velikih ruskih napada koji se očekuje čim se tlo privremeno malo osuši ili smrzne) ostalo je oko 17 civila u tvorničkim skloništima, čiju evakuaciju ometaju deseci granatiranja svaki dan, jednako kao i učestali napadi manjih skupina ruskog pješaštva.
Istodobno, jugozapadno od Donjecka, na granici Donjecke i Zaporiške oblasti, bilježi se intenzivno sukobljavanje na prostoru južno od ukrajinskog uporišta Velika Novosilka (posebno Prijutne na jugozapadu i Staromajorske južno) – no bez bitnijih pomaka bojišnice. Međutim, izgleda da je Ukrajincima zadnjih dana ipak uspjelo ponešto napredovati na glavnome pravcu njihove ljetne ofenzive – južno od grada Orihov, gdje se čulo o manjim proširenjima oslobođene zone zapadno od Robotine, te zapadno i sjeverno od Verbove, čime su opet bili postavljeni uvjeti za obnavljanje napada na rusku posadu okupiranog sela Novoprokopivka (što smo bilježili zadnja dva dana). Time konačno dolazimo i do zadnjih dana vjerojatno najaktivnijeg dijela bojišnice u Ukrajini, na donjem toku Dnjepra od Nove Kahovke pa do Hersona.
Ondje se nastavlja ukrajinsko jačanje pojedinih mostobrana na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra – koje je ojačano prebacivanjem ponešto oklopnih vozila, a sada navodno obuhvaća ukrajinske snage veličine bojne na neprijateljskom terenu.
Ne samo da Rusima nije uspjelo uništenje dosadašnjih ukrajinskih mostobrana preko Dnjepra, već su oni završili ojačani i postupno se spajaju (onaj na riječnim otocima kod cestovnog mosta Antonivski nedaleko Hersona s mostobranom kod željezničkog mosta Antonivski, oko 6 km uzvodno). Uz to se bilježe borbe od željezničkog mosta Antonivski i tamošnjih riječnih otoka na istok – prema naseljima Poima, Pišćanivka i Pidstepne, te dalje oko 6 km na sjeveroistok prema okupiranom obalnom mjestu Kozači Lageri. Istodobno, prema tom istom mjestu Kozači Lageri stižu pritisci i sa sjeveroistoka, širenjem ukrajinskog mostobrana oko obalnog sela Krinki, koje je izgleda sada kompletno u ukrajinskim rukama (dok se borbe vode oko mjesta, u šumskom pojasu prema lokalnoj magistrali T2206 koja povezuje čitav taj riječni kraj s oko 170 km udaljenim regionalnim središtem Melitopoljom na istoku). Imajući u vidu ovakav razvoj situacije, zanimljivo je uočiti i vijest od utorka, 7. studenog, kako diljem okupiranog dijela regije Herson ruska strana navodno blizu plinskih čvorišta, trafostanica i drugih objekata kritične infrastrukture ukopava eksplozivna punjenja – čije bi se buduće eksplozije vjerojatno jednom nastojale pripisati ukrajinskim osloboditeljima, baš kako se tvrdilo da si je Ukrajina sama ljetos uništila veliku branu kod Nove Kahovke na Dnjepru.
Zračni napadi
Zadnjih dana vijestima su dominirali razni ruski napadi – kako na civilnu infrastrukturu u Zaporižju 7. studenog, tako i po vojnim aerodromima (Krivi Rih i Mirgorod kod Poltave) u srijedu 8. studenog. Te srijede je bilo zanimljivo čuti i o ruskom napadu bespilotnom letjelicom po patroli ukrajinske policije koja se baš spremala na uhićenje osumnjičenih kolaboracionista u Kupjansku, samo nekoliko kilometara od bojišnice na sjeveru Donbasa. Policajci su ondje zamijetili letjelicu i onda joj neuspješno pokušali pobjeći osobnim vozilom – što zorno pokazuje koliko je neugodno i zapravo ubojito to novo borbeno sredstvo. Te srijede je meta ruskih balističkih raketa (koje je bitno teže presresti nego krstareće rakete) opet bila i Odesa, da bi tijekom popodneva jedna ruska protubrodska raketa tipa Kh-31 ondje pogodila nadgrađe trgovačkog broda pod zastavom Liberije, baš dok je on uplovljavao u tamošnju luku. Tri člana posade s Filipina su ozlijeđena, a lučki pilot je poginuo. Tek ostaje vidjeti kako će ovaj incident utjecati na prometni pravac Crnim morem prema Ukrajini, koji je postupno oživio zadnjih mjeseci, nakon ljetošnjeg izlaska Ruske Federacije iz međunarodnog „sporazuma o žitu“. Dobar znak je današnja informacija o isplovljavanju šest teretnih brodova s oko 231.000 tona poljoprivrednih proizvoda, dok je još pet brodova na putu u Ukrajinu.
U četvrtak 9. studenog iz ruskih se izvora moglo čuti o ukrajinskom napadu bespilotnom letjelicom na industrijsko postrojenje u ruskom pograničnom naselju Sudža u regiji Kursk (navodno, kasetnim bombama po tvornici maslaca, s oštećenjem tamošnjeg „podzemnog skladišta hrane“), te o ranojutarnjem ukrajinskom obaranju jedne rakete Kh-59 iznad oblasti Dnjepropetrovsk.
Ujedno, tijekom popodneva čulo se o ukrajinskim napadima po okupiranom Sevastopolju na Krimu – gdje je odjeknula jaka eksplozija, dok su ruski izvori spominjali tek uništenu ukrajinsku raketu tipa Neptun. Na sve to se danas ujutro nadovezalo rusko lansiranje 6 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji), od kojih je njih 4 bilo srušeno u Kijevskoj oblasti – zajedno s još jednom raketom Kh-31 i krstarećom raketom Kh-59 (obje lansirane iz aviona iznad okupiranog dijela regije Herson). S ruske strane bilo je spomena o rušenju dvije ukrajinske letjelice iznad Krima te još jedne iznad oblasti Tula u Ruskoj Federaciji, a danas tijekom jutra stigle su vijesti i o uspješnom ukrajinskom napadu pomorskim dronovima na ruske brze desantne brodove u luci Čornomorske na zapadu Krima. Video snimka svjedoči o nastaloj šteti, čiji se točni razmjeri još utvrđuju, a izgleda da su mete napada bili brodovi projekta 11770 (klasa „Serna“), koje se obično koristilo za prijevoz marinaca i opreme, ali i kao ploveće nosioce protuzračnih sustava Tor-M2.
Pomoć ukrajinskih saveznika
Utorak je obilježio pristizanje prvih pet nizozemskih borbenih aviona F-16 u Rumunjsku ne bi li ondje bili na raspolaganju NATO Centru za obuku pilota (European Flight Training Center – EFTC). Za to vrijeme će avioni ostati u vlasništvu Nizozemske, da bi prvo služili osvježavanju iskustva stranih instruktora, a onda i obuci pilota – isključivo u zračnom prostoru članica NATO saveza.
U srijedu 8. studenog čulo se i kako Francuska planira izdvojiti dodatnih 200 milijuna eura u fond iz kojeg Ukrajina može kupovati francusku vojnu opremu, nakon što je potrošeno prvih 200 milijuna koje se početkom 2023. već izdvojilo za ovu svrhu. Treba napomenuti i kako su ove vijesti otvorile međunarodnu diskusiju o pravim razmjerima francuske pomoći Ukrajini – gdje je Institut iz njemačkog Kiela nabrojao tek 533 milijuna eura ili 0,02 posto BDP-a pomoći (manje čak i od Litve i brojnih većih država), dok su se iz Pariza žalili na loše metode bilježenja pomoći, tvrdeći kako su zapravo put Kijeva usmjerili oko 3,2 milijarde eura. Pri tome oni tu broje 1,7 milijardi eura vojne pomoći, 300 milijuna za obuku Ukrajinaca, 200 milijuna spomenutog „specijalnog fonda“, te milijardu eura doprinosa u Europski instrument mirovne pomoći (European Peace Facility – EPF).
Za razliku od Nizozemske i Francuske, ali i Litve koja je za Ukrajinu odvojila još 2 milijuna eura (ukupno više od 715 milijuna eura, ili više od 1,4 posto njihovog BDP-a), Slovačka je pod svojom novom vladom u srijedu 8. studenog odlučila blokirati 14. paket vojne pomoći Ukrajini, kojeg je usuglasila još tamošnja prošla vlada. Time je blokirano slanje oko 40,3 milijuna eura robe – pretežito streljiva 7,62mm, granata kalibra 125 mm, raketa za lansere sustava 2K12 Kub, minobacačkih mina i druge robe. U takvim uvjetima je dobro odjeknuo podatak da Sjedinjene Američke Države - i u okolnostima unutarnjopolitičke blokade odlučivanja o daljnjoj pomoći Ukrajini - ipak raspolažu s fondom od najmanje 1,1 milijardu USD.
Uz to je u Kongres poslan i interventni zahtjev za oko 11,8 milijardi USD nužno potrebne „izravne proračunske potpore Ukrajini“, mimo tekućih postupkaa usuglašavanja preostalih političkih paketa pomoći međunarodnim saveznicima te drugih proračunskih propisa. U istom kontekstu treba gledati i činjenicu da su demokrati u Senatu blokirali zakonski prijedlog republikanaca iz Zastupničkoga doma – kojim se željelo donositi paket pomoći Izraelu bez pridružene pomoći Ukrajini i Tajvanu – kako je to od Kongresa tražio predsjednik Joe Biden. Ujedno se u Ukrajini očekuje i pomoć SAD-a pri predstojećoj reformi sustava vojnog obrazovanja – koje bi trebalo spojiti ukrajinska ratna iskustva s NATO standardima i metodologijom.
Za to vrijeme se iz Njemačke čulo da je koncern Rheinmetall dobio državnu narudžbu za proizvodnju oko 100.000 minobacačkih mina od 120 mm kao dio objavljenog paketa njemačke pomoći vrijednog oko 400 milijuna eura. Početak isporuke ovog streljiva očekuje se krajem ove godine i nastavit će se tijekom iduće dvije godine u ritmu otprilike 4.000 mina mjesečno. Do kraja 2024. godine trebala bi trajati i obuka ukrajinskih vojnika u Češkoj – što je ondje usuglašeno odlukama Vlade i parlamenta – dok je Ukrajina jučer iz specijaliziranog programa Europske unije primila i drugu po redu skupinu pasa obučenih za traženje eksploziva – na čemu su zajedno radile Finska, Belgija i Luxembourg.
Ukrajina i EU
Dok postupno pristiže raznolika pomoć saveznika, Ukrajina je u četvrtak 9. studenog u Vrhovnoj Radi usvojila svoj državni proračun za 2024. godinu. U njemu se očekuju prihodi od oko 49 milijardi USD i rashodi od oko 92,9 milijardi USD (deficit od oko 43,5 milijardi USD, kojeg se uvelike planira pokriti iznosima zaduživanja te makroekonomske pomoći najavljene iz SAD, EU i niza drugih međunarodnih institucija i donatora). Od svega toga će oko 46,9 milijardi USD biti utrošeno u obrambene svrhe. Pri tome se očekuje gospodarski rast od oko 4,6 posto, te inflacija od 9,7 posto. Uz takve proračunske podatke, Vrhovna Rada je izglasala i produljenje izvanrednog stanja u Ukrajini te opće mobilizacije za još 90 dana, do 14. veljače 2024. godine. Ovi akti poslani put parlamenta iz ureda predsjednika Zelenskog 6. studenog ukupno su označili deveto po redu takvo parlamentarno produljenje od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine.
Ukrajina ove tople jeseni bilježi i nižu potrošnju plina nego lani u isto vrijeme, za preko 13 milijuna kubičnih metara plina – što pomaže njegovom dodatnom skladištenju, gdje raspoloživi fond ovog energenta sada navodno iznosi oko 16 milijardi prostornih metara. Ujedno i trenutna domaća proizvodnja električne struje također pokriva potrebe tamošnjih korisnika, tako da nema redukcija. Dapače, usprkos ruskom napadu na još jednu ukrajinsku termoelektranu u utorak 7. studenog, u vršnim momentima postoje viškovi proizvodnje – koje se rješava izvozom struje u Slovačku, Moldovu i Rumunjsku (ali i povremenim uvozom iz tih zemalja, kada se za to pokaže potreba).
Ovakva je Ukrajina dočekala u srijedu 8. studenog odluku Europske komisije kojom se Vijeću preporučuje početak pregovora o članstvu. Iako se spominjalo napredak u ustavnom pravosuđu, borbi s korupcijom, borbi protiv pranja novca, suzbijanju oligarha te zakonodavstvu vezanom uz medije i prava manjina – ipak se moglo čuti i kako je time zadovoljeno tek 4 od ukupno 7 EU preporuka o preduvjetima za pristupanje. Prvo i osnovno tu preostaju razni aspekti borbe protiv korupcije i kriminala, te mnoge s time povezane mjere i reforme. Dakle, mnogo posla predstoji, a o tome će se zasigurno čuti i sredinom prosinca kada se ova preporuka nađe pred čelnicima EU država. Ipak, već sada je jasno da bi pred otvaranjem ukrajinskih pregovora mogao stajati veto barem dvije zemlje članice. Naime, već ovih dana se iz Mađarske čulo da planiraju blokirati pregovore o pristupanju do ispunjenja njihovih zahtjeva i jezičnim pravima mađarske manjine u Ukrajini, dok se u Poljskoj moglo čuti kako bi uvjet za ulazak u EU mogla biti i službena ekshumacija žrtava masakra u Volynu 1943. i 1944. godine. Naravno, uz takve otvorene i jasne zahtjeve, ne bi čudilo da niz država u pripremi čuva i razne dodatne zahtjeve kojima bi se moglo začiniti predstojeće pregovore. Do tada treba se nadati kako će barem nekog efekta imati plan rješavanja spora oko mađarske manjine u Ukrajini, kojeg su vlasti u Kijevu već predale na razmatranje u Budimpeštu.
12. paket EU sankcija Rusiji
Dok „veselje“ po pitanju otvaranja EU pregovora s Ukrajinom tek predstoji, već sada je jasno kako Mađarska i Slovačka „smatraju nužnim tražiti mirno rješenje sukoba u Ukrajini i ne podržavaju opskrbu ukrajinske vojske oružjem” – baš kako je to Slovačka već osvjedočila i u praksi. Naravno, dok se iz Mađarske čulo kako odnosi s Rusijom neće spriječiti državu u ispunjenju NATO/EU obveza – bitno se tiše tu prihvatilo riječi glavnog tajnika NATO saveza Jensa Stoltenberga kako zemlje NATO (uključujući Mađarsku i Slovačku) moraju podržati Ukrajinu „u obrani Saveza“. Slični će problemi vjerojatno obilježiti usuglašavanje unutar Europske unije o 12. po redu paketu sankcija prema Ruskoj Federaciji. Iako se te nove mjere najavljuje već mjesecima, još je prošloga tjedna izgledalo da bi te odluke mogle ugledati svjetlo dana već ovoga tjedna. Unatoč naizgled čvrstim najavama predsjednice Europske komisije Ursula von der Leyen – odlučivanje na ovu bolnu temu opet je odgođeno, sada na neki dan opet idućega tjedna.
Do tada je Mađarska sa susjednom Rumunjskom krenula sklapati ugovor o tranzitu nuklearnog goriva iz Ruske Federacije za svoju novu elektranu u Paksu – dok većina Europe (ali i SAD-a) aktivno radi na odustajanju od ruskog goriva te smanjivanju i tog oblika ovisnosti o Moskvi i tamošnjim autokratima. No, baš kao što je Mađarska već odavno objavila kako misli stopirati sve EU kaznene mjere prema Ruskoj Federaciji na području nuklearne tehnologije, jednaka crvena krpa su za njih bila i pitanja energetike. Zato će biti posebno zanimljivo vidjeti mađarske reakcije na današnju inicijativu zastupnika Europskog parlamenta – koji pozivaju na snižavanje limita cijene za rusku naftu i naftne derivate, ograničavanje uvoza goriva i naftnih derivata i iz trećih država – ako su oni proizvedeni od ruske nafte – jednako kao i kompletnu zabranu transporta ruske nafte i plina preko teritorija EU. Uz to se traži i potpunu zabranu uvoza ruskog ukapljenog plina – kojeg trenutno potiho ipak uvozi niz EU država. Sve te mjere trebale bi se po njima nadovezati na ograničenja za ruski aluminij, dijamante i nuklearno gorivo – dok bi izbjegavanje sankcija trebalo tretirati „sudioništvom u ruskim ratnim zločinima“. Uglavnom, traži se sve što bi 12. paket EU sankcija napravilo stvarno oštrim, na zgražanje europskih saveznika Rusije i Vladimira Putina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....