Ozloglašeni čečenski vođa Ramzan Kadirov najavio je slanje 300 kadija na okupirana područja. Kadije su suci koji primjenjuju šerijatsko pravo zajedno s imamima, a ovdje bi im, po Kadirovu, zadatak bio “da daju svoj doprinos pobjedi naše države nad slugama sotone”, piše Slobodna Dalmacija.
Prva skupina se, prema riječima čečenskog diktatora, već pridružila specijalnim snagama prije slanja u Ukrajinu, nakon što je prethodno savladala niz "svjetovnih" vještina uključujući "taktičku vatrenu obuku".
Točna funkcija koju bi ovi muslimanski suci imali u okupiranim područjima nije objašnjena, ali 34 demokratske države su čečensku državu proglasile krivom za “uznemiravanje i progon, proizvoljna ili nezakonita uhićenja ili pritvaranja, mučenje, prisilne nestanke i izvansudska pogubljenja”.
Stoga je logično pitanje zadovoljavaju li čečenski suci minimalne pravne standarde i neće li na jednak, vjerojatno i gori način, nastaviti svoju sudsku praksu u Ukrajini - objavljuje CEPA (Centar za analizu europske politike, neprofitna i nestranačka institucija sa sjedištem u Washingtonu) u analitičkom tekstu Ksenije Kirillove, analitičarke usmjerene posebice na rusko društvo, mentalitet, propagandu i vanjsku politiku.
Ona napominje kako Institut za proučavanje rata smatra da Kadirovljeva inicijativa može imati za cilj uspostavljanja uvjeta za dugoročno preseljenje muslimanskog stanovništva s Kavkaza u okupirana područja Ukrajine. Takva kretanja stanovništva odavno su uvriježeni "alat" kremaljske osvajačke politike, kao što se moglo vidjeti s prisilnim premještanjem više od milijun Ukrajinaca u Rusku Federaciju tijekom prošle godine. Stoga slanje naoružanih vjerskih sudaca ne bi trebalo biti iznenađujuće.
Naseljavanje ruskog kadra
Početkom jeseni, ruska neovisna medijska kuća Meduza u egzilu objavila je poduži članak u kojem se navodi da je osoblje potrebno za upravljanje okupiranim teritorijima namamljeno mješavinom dodataka na plaću, prilika za napredovanje i izravne prisile. Primijetili su da je od početka ljeta veliki broj dužnosnika iz Rusije imenovan na vodeće položaje u takozvanim “civilno-vojnim upravama” na okupiranim ukrajinskim teritorijima.
Samo u jednom danu, 18. kolovoza 2022., imenovano je pet ruskih dužnosnika na različite dužnosti u DPR-u. Tako je u regiji Zaporižja "premijer" postao bivši viceguverner Vologde Anton Kolcov, dok je u Hersonskoj oblasti to mjesto pripalo bivšem vicepremijeru Kalinjingradske oblasti Sergeju Elisejevu, izvještava Meduza.
Kandidati za ove funkcije u Ukrajini biraju se među polaznicima Škole guvernera Kremlja i pobjednicima natjecanja Lideri Rusije, uz značajne novčane nagrade za odabrane. Prema novinarima Meduze, njihove su plaće dva do tri puta veće od ruskog prosjeka.
Krajem siječnja ruski su mediji potvrdili da se rubrika "posebni infrastrukturni projekti", uvrštena u ruski proračun za razdoblje 2023.-2025., odnosi zapravo na obnovu Donbasa. Neovisni novinari su još jesenas doznali da će cijena ovog projekta iznositi više od 377 milijardi rubalja (oko 5,3 milijarde dolara).
Kako se ruski propagandisti sada hvale, ovo je najveći projekt u povijesti moderne Rusije. U njegovu realizaciju već je uključeno više od 44.000 ljudi, uz nekoliko desetaka privatnih građevinskih tvrtki. Važno je napomenuti da autor propagandnog materijala koji hvali “projekt obnove Donbasa”, Aleksandar Šilov, i sam priznaje da se rusko gospodarstvo “još uvijek nije riješilo problema korupcije”, a mogu se samo zamisliti kolosalne prilike za "marčapiju" u ovim okolnostima i područjima, s obzirom da se i u mirnodopskim uvjetima u Rusiji korupcija mjerila desecima milijardi dolara.
Prilike za kolosalnu korupciju
Deklarirani broj radnika koji su dosad navodno sudjelovali u obnovi već izaziva pitanja, s obzirom da su još u travnju ruski vojni dopisnici prikazali video ukrajinskih ratnih zarobljenika koji obnavljaju Mariupolj. Tada su samo očistili ulice, ali ubrzo su ruske vlasti s Krima ponudile da pošalju zarobljene Ukrajince da rade na obnovi gradova Donbasa.
U rujnu je Kiril Stremousov, zamjenik načelnika okupacijske uprave regije Herson, koji je kasnije umro pod tajanstvenim okolnostima, priznao da su neki od zatvorenika možda “korišteni za određene vrste poslova, ali mediji o tome ne pišu mnogo".
Nije poznato u kojoj se mjeri u takvim projektima koriste ratni zarobljenici. Iako je prema Ženevskoj konvenciji legalno da se ratne zarobljenike tjera na "radne akcije", oni naravno nisu plaćeni, a to može stvoriti nove mogućnosti za krađu ruskih državnih sredstava namijenjenih za plaću radnika.
Inače, priljev Rusa na javni platni popis, kao i drugih uvoznih radnika svodi se na politiku zamjene autohtonog stanovništva pridošlicama. Takva politika već dugi niz godina provodi se diljem okupiranog Krima i Donbasa.
Prema riječima čelnika krimskih Tatara, Mustafe Džemileva, u samo tri i pol godine na poluotok se doselilo 550.000 Rusa i ljudi iz Donbasa. To je pitanje više puta pokrenuto u Ženevi na sastancima raznih odbora UN-a. Slična politika primijećena je u regijama Donjecka i Luganska. Prema lokalnim stanovnicima, zaposlenici su u velikom broju otpuštani s radnih mjesta, zbog čega su se morali preseliti u inozemstvo zbog posla, a zamijenjeni su pridošlicama iz dalekih sibirskih sela koji su sanjali o preseljenju u veliki grad - otkriva CEPA.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....