‘Ratovi u Iranu i Ukrajini se spajaju, evo što je u pozadini. Sjetite se što je rekao papa Franjo...‘

„Nalazimo se u sivoj zoni. Niti je potpuno primirje niti puni rat u Iranu. Donald Trump je uvidio da nije postigao strateške ciljeve. Nije došlo do promjene režima niti kontrolira Hormuz. Sada je Trump preuzeo taktiku da na svaku iransku provokaciju ili nešto što smatra kršenjem primirja bombardira infrastrukturu, na primjer most ili neko postrojenje. Onda se opet ide na deeskalaciju da ne bi došlo do otvorenog sukoba. Benjamin Netanyahu je Trumpa uveo u konflikt iz kojeg mu se teško izvući. Ne možemo isključiti mogućnost dodatne eskalacije, ali mi se čini da su male šanse za američku kopnenu invaziju”, kaže u emisiji ‘Briefing‘ hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier.

Napominje da u Iranu postoje različite struje, pa tako i ona koja želi primirje i ona koja ga krši.

Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta

„Događa se i povezivanje ovog sukoba s drugima. Papa Franjo je govorio o trećem svjetskom ratu u komadićima ili dijelovima. Možda ne možemo govoriti o trećem svjetskom ratu, ali se ti dijelovi sada nekako spajaju i vidimo kako se Iran i sukob na Bliskom istoku i ruska invazija na Ukrajinu sve više povezuju. Svakodnevno imamo dokaze o suradnji Irana i Rusije, a s druge strane Ukrajina je razvila vrhunsku tehnologiju oko dronova kojom je pomogla američkim snagama u ovom ratu s Iranom. U pozadini je kraj američke dominacije ili onoga što smo zvali ‘pax americana‘. Ta ‘pax americana‘ kakva je vladala u doba globalizacije više ne postoji jer se neki izazivači sve više usuđuju osporiti tu američku dominaciju”, objašnjava Stier.

Dodaje da čak i režim u Iranu, koji je doživio strašne udare i dekapitaciju, opstaje i dobiva pomoć drugih izazivača.

„Kina je glavni izazivač u svakom pogledu, od svemira do dubina mora, od tehnologije do ideologije. Rusija bi htjela biti u tom rangu, ali nije. Vladimir Putin nije uspio Rusiji vratiti status supersile iz doba Sovjetskog Saveza. Zaglavio je u suludoj agresiji koju je započeo protiv Ukrajine i gubi utjecaj u mnogim dijelovima svijeta, na primjer na Kavkazu”, naglašava Stier, napominjući da je Trump očito precijenio moć američkih snaga i krivo procijenio što je Iran, koji je ipak sljednik jedne drevne civilizacije.

Sada je, tvrdi, vidljivo da se želi izvući iz te situacije, ali to ne ide lako.

„Mislim da je on, ili barem njegovi savjetnici, svjestan opasnosti da ne zaglavi, da mu se ne dogodi ono što se dogodilo Putinu. Iran je shvatio da mu kontrola nad tjesnacima daje veliku pregovaračku moć. Zatvaranjem Crvenog mora preko svojih saveznika Hutista bi itekako zakomplicirao poziciju Zapada. I dalje se 90 posto svjetske trgovine odvija morskim putem, a SAD je imao ulogu čuvara tih puteva, što mu je omogućavalo dominaciju. Zato mislim da će se učiniti sve da ne dođe do zatvaranja Bab el-Mandeba i o tome se u Washingtonu sigurno vodi računa, pa su male šanse da Amerika ide u potpunu eskalaciju rata, jer bi posljedice bile odmah vidljive, a uspjeh ne bi bio zagarantiran i sigurno ne bi bio brz. Zato mislim da ćemo se zadržati u ovoj sivoj zoni”, zaključuje Stier.

„Selidba proizvodnje sa Zapada na Istok dogodila se upravo u doba globalizacije koju su formatirali Amerikanci nakon pobjede u Hladnom ratu, kada su ostali jedina supersila. Dogodio se jak uspon Kine, koja sada smatra da se vraća na mjesto koje joj pripada. Iz kineske perspektive dominacija Zapada jedna je anomalija. Do industrijske revolucije BDP Kine bio je veći od BDP-a Europe i Sjeverne Amerike zajedno. Kinezi su zakasnili s industrijskom revolucijom, Zapad je došao u prednost i Kina je doživjela stoljeće poniženja iz kojeg je sada izašla i želi se vratiti u ulogu centra svijeta koju smatra prirodnom”, govori Stier.

Ističe da Europa elektrifikacijom nastoji biti što manje ovisna o uvozu fosilnih goriva, no da Europska unija u slučaju eskalacije energetske krize i daljnjeg porasta cijena energenata neće donositi mjere za pomoć državama članicama kao u doba covid-krize, jer bi to podrazumijevalo ekspanzivnu monetarnu politiku koja bi neminovno vodila u inflaciju. Moguće su, dodaje, neke druge mjere za ublažavanje šokova.

„Ukrajina je u svojoj nevolji imala sposobnost da se tehnološki razvije. Upotrebom dronova promijenila je koncepciju ratovanja i danas je u boljoj poziciji nego kada joj nije uspjela protuofenziva, pa se činilo da će Rusija ostvariti svoje ciljeve. To ne znači da su patnje Ukrajine gotove. Mislim da je teško govoriti o kraju rata jer bi ga mogao zaustaviti čovjek koji ga je i pokrenuo, Vladimir Putin, ali ne vidim da je on željan to učiniti. Ako se rat zaustavi, Rusi bi doveli u pitanje sudbinu Putina jer bi tražili da podnese račune, a oni to sa svojim liderima ne rade na miroljubiv način. Tako da, nažalost, ne možemo biti optimisti”, procjenjuje Stier.

Ističe kako je talijanska premijerka Giorgia Meloni došla iz postfašističke stranke, ali se, došavši na vlast, jako primaknula centru i danas vodi politiku u skladu s europskim standardima.

U istom smjeru ide i francuska desna oporba, dok njemački AfD i dalje ima dosta ekstremnu retoriku.

„Otvoreni su kontakti između Washingtona i unuka Raúla Castra, koji bi mogao zauzeti najviše pozicije na Kubi. Tamo se događa nešto slično onome što je prethodilo američkoj intervenciji u Venezueli, gdje su se vodili razgovori između Amerikanaca i Delcy Rodríguez i njezina brata Jorgea Rodrígueza, koji danas vode državu i koji su u jednom trenutku Madura pustili niz vodu. Isti ljudi ostali su na vlasti, ali sada surađuju s Amerikancima, a ne s Rusima i Kinezima”, naglašava Stier.

Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.

Pogledajte cijelu emisiju: