KRAH DUBAIJA

Tisuće stranih radnika bez prihoda tumara gradom, turista nema: ‘Gubimo 540 milijuna eura dnevno!‘

Humanitarnu cijenu rata najteže plaćaju milijuni radnika migranata, koji prema procjenama čine između 80 i 90 posto stanovništva Dubaija

Prazne ležaljke ispred nebodera na plaži u četvrti Jumeirah Beach Residence u Dubaiju snimljene su 11. ožujka 2026. godine

 Fadel SENNA/AFP/Profimedia
Humanitarnu cijenu rata najteže plaćaju milijuni radnika migranata, koji prema procjenama čine između 80 i 90 posto stanovništva Dubaija

Rat koji je izbio nakon napada Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Islamsku Republiku Iran destabilizirao je Bliski istok, što se zorno oslikava u Dubaiju, regionalnom gospodarskom i turističkom središtu Ujedinjenih Arapskih Emirata. Grad koji je ove godine planirao ugostiti rekordnih 20 milijuna posjetitelja suočava se s masovnim odlaskom stranaca i naglim prekidom svih ekonomskih aktivnosti.

Prema tvrdnjama novinara Daily Maila koji je posjetio grad, Dubai se trenutačno nalazi u stanju potpune paralize. Status grada kao potencijalne mete iranskih projektila i bespilotnih letjelica prestrašio je strane turiste i poslovne ljude, što prema medijskim procjenama lokalno gospodarstvo košta do 540 milijuna eura dnevno. Zračna luka u Dubaiju, koja je do ožujka bila najprometnije svjetsko čvorište za međunarodne dolaske, sada bilježi tek minimalan dio uobičajenog prometa.

image

Zrakoplov kompanije Emirates priprema se za slijetanje dok se u blizini Međunarodne zračne luke Dubai izdiže gusti dim zbog požara koji je izbio 16. ožujka 2026. godine

-/Afp

Daily Mail navodi da su luksuzni resorti, plažni klubovi i restorani gotovo potpuno prazni, a znatan broj hotela već je zatvorio vrata. Samo u proteklom tjednu sedam hotela s pet zvjezdica objavilo je prestanak rada, što je rezultiralo masovnim otpuštanjima ili slanjem osoblja na neplaćeni dopust.

Reporter Daily Maila navodi da su strani posjetitelji postali rijetkost u turističkim zonama. Napominje da preostali otvoreni hoteli funkcioniraju s minimalnim brojem zaposlenika koji često obavljaju više različitih poslova istodobno.

Iako su gospodarske posljedice očite, vlasti u Dubaiju i uprave velikih tvrtki izbjegavaju izravno povezivanje krize s ratom. Daily Mail ističe da se umjesto stvarnih razloga koriste eufemizmi o renoviranju i nadogradnji objekata. Dok neki hoteli najavljuju ponovno otvaranje u rujnu, reporter sugerira kako je posve neizvjesno hoće li se mnogi od njih ikada više vratiti poslovanju.

image

Muškarac šeće marinom Dubai Creek Harbour dok se u pozadini vidi Burj Khalifa

Fadel Senna/Afp

Kulturno i povijesno središte grada potpuno su prazni, a turističke atrakcije zatvorene. Novinar navodi dojmove malobrojnih preostalih trgovaca koji situaciju opisuju kao kritičnu i ističu da je promet na povijesno najnižim razinama. Trenutni izvor prihoda za rijetke otvorene objekte isključivo su lokalni stanovnici koji koriste drastičan pad cijena smještaja i ugostiteljskih usluga za kratke vikend-boravke.

Egzodus radne snage

Humanitarnu cijenu rata najteže plaćaju milijuni radnika migranata, koji prema procjenama čine između 80 i 90 posto stanovništva Dubaija. Dok su imućni strani državljani i influenceri napustili Ujedinjene Arapske Emirate odmah po izbijanju sukoba, radnici iz Indije, Pakistana, Bangladeša i Filipina ostali su zarobljeni u radničkim kampovima bez prihoda i realne mogućnosti odlaska.

O razmjerima egzodusa radne snage najbolje govore podaci o zračnom prometu. Prema navodima Daily Maila, iz Dubaija trenutačno polaze četiri redovita leta za Filipine dnevno, dok dodatni repatrijacijski letovi svakoga dana vraćaju oko stotinu ljudi u njihove domovine. Ipak, mnogi si ne mogu priuštiti kartu koja stoji oko 110 eura niti imaju zajamčen posao nakon povratka, što ih ostavlja u bezizlaznom položaju.

image

Međunarodna zračna luka Dubai (arhivska fotografija)

Giuseppe CACACE/AFP

Reporter Daily Maila posjetio je četvrt Sonapur, jedan od ključnih smještajnih centara za radnu snagu, gdje deseci tisuća muškaraca borave u oronulim i prenapučenim spavaonicama. Gubitak posla u Dubaiju izazvao je lančanu reakciju siromaštva u njihovim matičnim zemljama, jer su brojne obitelji izravno ovisile o novcu koji su im radnici slali.

Organizacija Human Rights Watch upozorila je da su upravo ovi radnici najizloženiji fizičkim opasnostima sukoba. Podaci koje prenosi Daily Mail to i potvrđuju – od 12 osoba poginulih u dosadašnjoj eskalaciji, njih 11 bili su strani radnici. Michael Page, zamjenik direktora Human Rights Watcha za Bliski istok, ističe da je rat razotkrio sve manjkavosti sustava kafala, koji radnike veže uz poslodavce i ostavlja ih s minimalnom socijalnom zaštitom te bez prava na odlučivanje o vlastitoj sigurnosti.

Cenzura ratnih zbivanja

Paralelno s gospodarskim i humanitarnim slomom, vlasti u Dubaiju provode strogu kontrolu informacija o posljedicama rata. Prema navodima Daily Maila, uvedena je službena zabrana snimanja, objavljivanja ili širenja bilo kakvih vizualnih prikaza štete nastale iranskim napadima, koji su uslijedili jer su Emirati ključan saveznik SAD-a i domaćin oko 5000 vojnog osoblja u zračnoj bazi Al Dhafra u blizini Abu Dhabija. Kazne za kršenje ovih odredbi su rigorozne i uključuju minimalno godinu dana zatvora te novčane kazne koje premašuju 24.000 eura. Medijski izvještaji sugeriraju da je zbog nepoštivanja ovih zabrana već privedeno više stotina ljudi.

image

Trgovac gleda u svoj telefon na staroj tržnici Souk u Dubaiju

Fadel Senna/Afp

Strah od državnog nadzora duboko je prožeo svakodnevicu svih stanovnika, a posebno radnika migranata. U radničkim kampovima poput Sonapura vlada uvjerenje da se prati svaka digitalna komunikacija, zbog čega se radnici ustručavaju spominjati ratne događaje čak i u privatnim WhatsApp porukama. Sugovornici Daily Maila, koji su pristali govoriti isključivo uz zajamčenu anonimnost, priznaju da se više boje reakcije lokalnih službi sigurnosti nego samih projektila.

Ova atmosfera cenzure proširila se i na poslovni sektor. Vlasnici trgovina, ugostitelji i uprave hotela sustavno izbjegavaju priznati dubinu krize, strahujući od odmazde vlasti ili trajnog narušavanja ugleda grada. Daily Mail ističe kako službena retorika o stabilnosti i sigurnosti Dubaija potpuno odudara od stvarnosti na terenu, gdje se tragovi rata i ekonomskog zastoja pokušavaju sakriti iza eufemizama i zatvorenih vrata. Reporter zaključuje kako je u takvim okolnostima jedina nada za oporavak turizma i gospodarstva ishod mirovnih pregovora između SAD-a i Irana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. svibanj 2026 18:04