Oko jedan sat poslije ponoći u noći sa četvrtka na petak, Edina Arsadžana je probudila strašna tutnjava. Suprugu i kćer staru godinu i pol dana uznemirila je velika buka koja je bila sve bliža. Ipak, nije ih bilo strah, jer su bili uvjereni da je kiša prelila potok u blizini njihove kuće u Donjoj Jablanici. Sve dok Edin nije izašao i vidio, ispričao je za Jutarnji, prizor koji mu je sledio krv u žilama.
Samo je željeznički nadvožnjak i pruga na njemu dijelio obiteljsku kuću od mase kamenja koje se strovalilo s brda, snažna bujica vode kroz podvožnjak ispod pruge, niti stotinu metara od kuće mu, nosila je automobile, kamenje, blato…Na zadnjoj je točki danas brdo od automobila. S druge strane pruge nije bilo ničega, kuće su nestale, sve je nestalo, izgleda kao golemo jezero, od džamije se vidi tek minaret, osim kamenja, koje je prijetilo provaliti tu, zadnju, prepreku.
Bio je to početak prirodne katastrofe koja je pogodila Bosnu i Hercegovinu, najteže baš Jablanicu, gdje još uvijek traje potraga za preživjelima. Uslijed odrona zemlje i velikih gromada kamenja, koji su doslovno zatrpavali sve pred sobom, u Jablanici je poginulo najmanje 17- ero ljudi za desecima se još traga. Troje ljudi izgubilo je živote u središnjoj Bosni, u Fojnici. Utopili su se. Nema ceste, mostova, željezničkih pruga…
- Izgleda onako kako zamišljamo da bi izgledao smak svijeta – kažu sugovornici Jutarnjeg iz Donje Jablanice – naselja na izlazu iz Jablanice prema Mostaru - mikro točke u samom središtu kalvarije, na koju se, vlasti su sve uvjerenije, srušio odron nastao pucanjem brane na kamenolomu iznad sela. Tek je nekoliko kuća ostalo cijelo, ovih ispod pruge, među kojima i Edinova. Podvožnjak je sad zatrpan, kamenje i voda s druge strane gomilaju se.
Sravnjeno sa zemljom
Edin kaže da još uvijek ni sam nije svjestan što se točno dogodilo.
- Sve što se našlo na putu kamenju, sravnjeno je sa zemljom. U onom mraku ništa nismo vidjeli, susjedova kuća je nestala. Čekati do jutra i mogućeg bijega, bili su najstrašniji sati koje sam proživio. Bujica koja tutnji strašnom silinom gura kamenje s brda, koje pred sobom ostavlja kuće sravnjene sa zemljom, u njima znate da su vaši susjedi… Buka je zaglušujuća, mrkli mrak, lijeva kiša. Vjerujemo da je za sve kriv kamenolom, iznad kojega je nedavno izgorjela šuma, napravilo se jezero i u njemu se akumulirala voda koja je sad provalila. Bilo je kiše, ali ne toliko da bi odvaljivala planinu – kaže Edin.
Poginuli su mu susjedi, više njih, s kojima je prijateljevao cijeli život. Slomljen je. U pola osam ujutro po obitelj je došla njegova sestra iz grada Jablanice. Pješice, po pruzi, drugog puta nema. Svi preživjeli izmješteni su u grad. Edin se u petak vratio spašavati ljude, danas ga više nisu pustili u selo. U Donjoj Jablanici sad su spasilačke ekipe iz cijele bivše Jugoslavije, HGSS…
- Otac Salko majka Sabaheta, brat Edin i žena mu Amra te njihova kćer Aina svi su krenuli natrag samnom, blatnjavi, jadni, potreseni, samo u onome što su imali na sebi. S pruge smo mogli vidjeti što je napravila lavina kamenja, živo blato koje je zatrpalo ljude. Traže ih. Samo se čeka da pukne nadvožnjak i odnese sve. Već curi na sve strane, zabranjen je prilaz, kiša još uvijek pada. Imam malu djecu, plaču, vrište…Kad sam otišla po njih svi su plakali samo da se vratimo živi i zdravi. Katastrofa. Kad gledate Palestinu, isto je, sve sravnjeno, ne možeš prepoznati gdje ti je kuća. Samo blato i kamenje. Evakuirala sam četiri rodbinske obitelji. Do ove je katastrofe bilo to lijepo selo, uređeno, ljepota, tu sam voljela provoditi najviše svog vremena, sve je nestalo. U kući nas je sad devetero, uz supruga i mene još petero rođaka, druge kod prijatelja, po restoranima, hotelima, svi primaju ljude. Najveći je problem što nemamo vode – kaže za Jutarnji Sanida Begović.
U subotu su po gradu raspoređeni paketi s vodom, svatko može uzeti koliko mu treba, ali u petak je nije bilo, ni u slavinama ni u trgovinama.
Ratno stanje
- Izgleda kao da je ratno stanje. Poginuli, nestali, razrušena sela, jure kola hitne pomoći, vatrogasaca, GSS-a – rekla nam je u petak navečer Jasmina Maksumić dok je tragala za vodom. Čula je da su poslane zalihe.
Za vodom je tragala i Enisa Bašić, djeca su, imaju četiri i šest godina, bila žedna. Enisa živi u samom gradu kroz koji je, kaže, u noći s četvrtka na petak prošla velika vodena bujica iz Neretve.
- Krenulo je malo prije ponoći, padala je vrlo jaka kiša s jakim udarima vjetra i vrlo jakog je intenziteta trajalo do četiri sata ujutro. Oluja koja nije prestajala. Kad je prošlo bilo je u redu, ali dok je trajalo, bilo je prestrašno. Sigurna sam da većina ljudi to nikad nije doživjela. Na slivu Neretve je hidroelektrana, ima mjerne stanice koje pokazuju da je palo oko 300 litara kiše po metru kvadratnom. Ogromna količina vode koju je bilo nemoguće bilo kamo preusmjeriti – kaže nam Enisa.
Satima nije bilo struje, telefonskih veza, interneta, Jablanica je bila kompletno odsječena od civilizacije i svijeta.
Uz, do subote poslijepodne, 17-ero potvrđeno poginulih ljudi u Jablanici, žrtava ima i Fojnica u središnjoj Bosni, zasad njih troje, nadaju se da će na tom broju i stati. Branko Stanić preživio je pakao, ravnatelj je Ustanove za odrasle osobe s posebnim potrebama koja ima 326 korisnika, mnoge od njih u stambenoj zajednici i nepokretne, a koje su minute dijelile od tragedije. Da su vatrogasci, rekao nam je predsjednik UO ustanove Harun Pašalić, stigli samo 15-ak minuta kasnije, žrtve bi se brojile u stotinama.
Poginuo kum
Među tri žrtve u Fojnici i Brankov je kum, Ranko Oroz.
- Voda ga je sustigla u automobilu u garaži. Bujica je bila toliko brza da su to bile sekunde u pitanju. Ušao je autom u garažu, bujica je stigla i odnijela ga. Strašno – kaže Branko, koji je satima bio zarobljen u kući između dvije bujice, jedne iz potoka, druge iz rijeke Željeznice, odsječen od svijeta u selu Luke. Štićenici su mu bili najveća briga. Nikad, kaže, dotad, a 65 mu je, razina rijeke nije bila ni upola tolika – ispričao je za Jutarnji.
Od susjeda preko ceste dijeli ga visoka voda. Dok razgovaramo gleda, kaže, u rijeku, hoće li pasti. Nisu imali vode, struje, telefonskog je signala bilo tek povremeno. - O snazi vodene bujice govori i to da mi je u klijeti kao pero odnijela težak drveni stol, dugačak četiri metra, veliki frižider, rastrgalo grijanje...Moja je kuća malo na brdu, dolje je sve potopljeno - kaže. Voda se u petak navečer počela povlačiti, ali uskoro je opet počela padati jaka kiša i prognoza predviđa da neće tako brzo prestati.
Aleksandra Maričić iz Bačke Palanke za suprugom, koji je preko Jablanice krenuo prema Hrvatskoj i Hvaru, preko društvenih je mreža tražila put kojim će se izvući iz razorenog dijela BiH. Vukašin Maričić vozio je cestom kad je ona nestala pred automobilom. Raspala se. Na nju se, kaže, obrušilo brdo.
– Dio brda se odlomio, ostali smo tu zarobljeni od pet ujutro do devet sati, dok nije stigla mehanizacija da nas oslobodi. Da smo išli pola sata ranije klizište bi nas poklopilo – kaže Vukašin. Dodaje: - Još od Konjica se cesta nije vidjela od blata, ali nitko nije mogao zamisliti što se događa ispred nas. Srećom je supruga, preko mreža, pronašla alternativni put i izvukli smo se iz tog pakla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....