Britanski list The Economist je objavio ljestvicu „idiota" koji uporno ostaju ovisni o Rusiji. Austrija na njoj zauzima visoko drugo mjesto. Prvo mjesto tu osvaja Mađarska, nakon Austrije slijedi Grčka. Istini za volju, krivac za to nije trenutni austrijski kancelar Karl Nehammer, ali jest njegov stranački kolega iz Austrijske narodne stranke ÖVP Sebastian Kurz., prenosi Deutsche Welle.
No trenutni austrijski kancelar isto tako čini sve da tu ovisnost o Rusije gurne pod tepih. Tako je prošlog prosinca izjavio kako je njegova zemlja „smanjila ovisnost o ruskom plinu s 80% na početku rata Rusije protiv Ukrajine na 20%“. To je zapravo bilo istinito, ali samo u trenutku kad je Nehammer to i izjavio: u pokušaju iznude dodatnih ustupaka je Rusija doista i Austriji smanjila isporuku plina, ali nakon toga se isporuka nastavila i trenutno ruski plin pokriva 60% potrošnje Austrijanaca.
Lijepe riječi i gola istina
Wolfgang Müller iz Instituta za povijest istočne Europe na sveučilištu u Beču stoga sažima žalosnu bilancu: „Ovisnost Austrije o plinu iz Rusije se od početka rata nije bitno smanjila, usprkos svim političkim najavama."
Dok je jedna Njemačka u međuvremenu uspjela gotovo dvije trećine plina koje je trošila i koji je dolazio iz Rusije svesti praktično na nulu, Austrijanci i dalje uredno uplaćuju u Putinovu državnu blagajnu. Müller ukazuje kako je to Putinu „korisno“ iz barem dva razloga: „Najprije, tako je Austrija ovisna pa tako i izložena ucjenama.“ A onda je tu i novac koji, „naravno, teče i u blagajnu ratnog agresora.“
Od početka napada na Ukrajinu Austrija je uplatila na račun Gazproma oko 7 milijardi eura. To se ne čini mnogo obzirom na oko 390 milijardi prihoda koje je Moskva u tom razdoblju zaradila od svoje nafte i plina, ali to ne zvuči tako beznačajno kad Müller to preračuna na razmjerno malen broj stanovnika Austrije. To onda ispada 590 eura po glavi stanovnika za rusku ratnu mašineriju i to je „nekoliko puta više što dajemo agresoru od onoga što dajemo žrtvama".
Ples ministrice s gostom iz Kremlja
Beč pomaže i Ukrajini: tu su jedna milijarda novčane pomoći, pomoć izbjeglicama od rata i mnogo toga drugog što daje, još uvijek formalno, vojno neutralna Austrija. Isto tako nije pravedno i sadašnjeg kancelara nazivati „Putinovim korisnim idiotom“, jer svi ugovori su sklopljeni prije njegovog mandata. Ključna osoba je tu svakako bivša austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl – također iz ÖVP – na čijoj je svadbi prije pet godina Putin bio počasni gost, a prema zadnjim informacijama ona se preselila u Rusiju i namjerava raditi za svog „dobrog prijatelja“ u Kremlju.
U njezinom mandatu je dijelom državni austrijski koncern OMV sklopio s Rusijom sporazum o isporuci plina, doduše po nešto povoljnijoj cijeni, ali s klauzulom „Take-or-Pay“. Drugim riječima, čak i ako Austrija neće uzeti dogovorenih šest milijardi kubičnih metara plina godišnje, ona ga mora platiti. Taj ugovor je produžen – Putin je osobno prisustvovao potpisivanju - i na snazi je još 17 godina, sve do 2040.
Analitičar odnosa na istoku Europe iz Beča priznaje sadašnjem austrijskom kancelaru da se trudi ispraviti stvari i da je „promijenio rječnik“ kad je riječ o Rusiji, ali činjenica ostaje: Austrija je i dalje ovisna o ruskom plinu – i o onome što će joj Moskva naložiti da bi ga dobila.