Vladimir Putin jača prisutnost mreže Wagner na sjeveru Afrike. Ruski predsjednik riješio se šefa najpoznatijih ruskih vojnih plaćenika, Jevgenija Prigožina. Međutim, posao vagnerovaca, koji bi se mogao sažeti kao razmjena "sigurnosti za resurse", u resursima bogatoj i strateški važnoj Africi se nastavlja.
U središtu najnovijeg poglavlja u priči o Wagneru ruski je general Andrej Averjanov kojem je Kremlj nakon Prigožinove likvidacije povjerio nadzor nad radom plaćeničke mreže u Africi, a koji se dobrim dijelom fokusirao na Libiju. Al Jazeera donosi analizu o tome koliko je utjecajan Wagner postao u toj zemlji i zašto je to izuzetno važno za Europu, a onda i za ostatak zapadnog svijeta.
Rusija je, piše Al Jazeera, u Libiji prisutna najkasnije od 2018. godine, kada se prvi put počelo pisati da prekaljeni ruski borci obučavaju snage generala Kalife Haftara, koji kontrolira jedan dio Libije.
Wagner je, kako podsjeća i katarski medij, produžena ruka ruske vlade u inozemstvu. S vlade skida službenu odgovornost dok ona istodobno, nesputana zakonima, djeluje u interesu Moskve. Nije, dakako, Rusija jedina koja se domislila jednostavnom načinu zaštite svojih kompanija u neprijateljskom okruženju zemalja u kojima dobrim dijelom vlada bezvlađe. Američka tvrtka Blackwater nakon otkrića američkih medija i aktivista morala se primiriti i promijeniti ime u Constellis.
Nakon smrti pobunjenika Prigožina, zapovjedništvo njegovom mrežom preuzele su ruske obavještajne službe, a iz GRU-a je to bio Averjanov. Al Jazeera piše da je prva zapovijed bila gradnja mreže s 40.000 plaćenika, no brojka je sada navodno korigirana na 20.000 za borbu spremnih pojedinaca. Averjanov je u rujnu bio u Libiji i susreo se s Haftarom, koji je posjećivao Moskvu. Ruski general posjetio je i Mali, Burkinu Faso, JAR i Niger.
Analizirajući ruske namjere, Al Jazeera podsjeća da je čovjek kojeg je Putin izabrao da vodi važan posao u Africi vrlo iskusan. Nekad je bio na čelu tzv. Jedinice 29155, krila ruske vojske obavještajne službe koje se smatra odgovornim za atentate u inozemstvu i rad na destabilizaciji europskih zemalja. To pokazuje koliko je Afrika važna Rusiji. Jedan od najbogatijih kontinenata kada je riječ o mineralima i energentima proživljava demografski procvat koji će promijeniti njegov utjecaj na svjetskoj pozornici, napominje Al Jazeera.
Libija ima najveće rezerve nafte i zlatne rude. Važan je i njezin geografski položaj - ona povezuje Niger, Čad i Sudan sa sjeverom Afrike i dalje - s Europom.
Dogovor Haftara i Moskve malo je specifičniji nego u slučaju drugih afričkih zemalja u kojima djeluje Wagner. Naime, ruska naftna polja u Libiji djeluju pod okriljem službene libijske vlade u Tripoliju. Haftar i njegovi saveznici, među koje SAD ubraja i Ujedinjene Arapske Emirate, ti su koji moraju plaćati Wagneru. "Haftaru treba Wagner. A dok su tamo, mogu koristiti zemlju kao bazu za operacije u Siriji, Sudanu i na drugim mjestima. Nije riječ samo o vojnoj pomoći. Oni koriste svoj položaj na istoku Libije kako bi prebacivali narkotike iz Sirije, zlato, pritom izbjegavajući sankcije, i kako bi pomogli krijumčariti migrante s juga Afrike, pa čak i iz udaljenih krajeva poput Bangladeša.
"Libija je jako profitabilna za Wagner", rekao je Al Jazeeri Tarek Megerisi, znanstvenik Europskog vijeća za vanjske poslove.
Vjeruje se da Wagner u Libiji ima 800 plaćenika, a da je još 4600 raspršeno po subsaharskoj Africi. Wagner raspolaže trima zračnim bazama: na području Sirtea, u al-Džufri u unutrašnjosti zemlje i u Brak al-Šatiju, za koji se vjeruje da služi za prebacivanje robe po Sudanu i Africi. U tijeku su i razgovori o dozvoli pristajanja ruskim ratnim brodovima u luci Tobruk u zamjenu za obuku Haftarovih pilota.
"Središnji i istočni Mediteran neobično je važan za Europu i za NATO", komentirao je za Al Jazeeru Ivan Klyszcz, stručnjak za rusku vanjsku politiku iz Tallinna. "Rusija već ima luku Tartus u Siriji za svoje brodove. Luka Tobruk bi produbila tu prisutnost na Mediteranu i stvorila natjecanje s Europom, i to ne samo s Britancima, koji drže veliku pomorsku silu na Cipru", objasnio je.
Pitanje je mogu li Rusi sa sadašnjih nekoliko tisuća ljudi svoju borbenu silu u Africi podići do željenih 20.000 boraca. "To ne zvuči tako nedostižno", kaže Jajel Harchaoui iz think tanka Rusi. "Osim toga, tu se ne radi samo o regrutaciji iz Rusije nego i iz Afrike. Također, jedinice iz jedne afričke zemlje mogu se prebacivati u druge", kaže Harchaoui.
Za kraj, Klyszcz poručuje da je Libija preplavljena paravojskama. Među njima su, primjerice, i turske snage. Nema jasnih linija tko je s kime. "Postoji mogućnost da Rusija ostavi Haftara i ostane samo uz vladu u Tripoliju. Isto vrijedi i za turske snage koje mogu, bude li im to u interesu, surađivati s ruskima. Treba zapamtiti da se Rusija bavi globalnom strategijom s regionalnim implikacijama. Putinova je namjera stvoriti multipolaran svijet, gdje će sile biti i Kina i Indija, a ne samo Zapad kao sada", zaključio je Klyszcz.